Prijeđi na sadržaj

Eritrejsko-etiopska granica

Izvor: Wikipedija
Eritreja i Etiopija
Osobine
Entiteti Eritreja
Etiopija
Duljina1033 km
Povijest
Formirana1870.
Pogled sa samostana Debre Damo u regiji Tigraj u Etiopiji. Međunarodna granica s Eritrejom prolazi uz planinu.

Granica između Eritreje i Etiopije obuhvaća otprilike 1033 km dugu liniju između dviju država. Granice su regije Afar i Tigraj u Etiopiji.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Stvaranje

[uredi | uredi kôd]
Karta granice između talijanske Eritreje i Etiopskog Carstva. (1900.)

Stvaranje moderne granice Etiopije i Eritreje datira iz kasnog 19. stoljeća, kada je talijanska brodarska tvrtka u ožujku 1870. godine preuzela sjeverni kraj zaljeva Assab. Područje su naselili Osmansko Carstvo i Egipat, a Talijani su se doselili 1880. godine. Za vrijeme cara Ivana IV., Britansko Carstvo i Etiopija potpisali su Hewett ugovor kojim su Etiopiji omogućili slobodan pristup obali Masawe u zamjenu za evakuaciju garnizona iz Sudana tijekom Mahdističkog rata.[1][2]

Nakon smrti Ivana I., talijanski general Oreste Baratieri okupirao je visoravan uz eritrejsku obalu i proglasio Eritreju jednom od talijanskih kolonija.[3][4] Dana 2. svibnja 1889. potpisan je sporazum iz Učjale između Etiopije pod carem Menelikom II. i Italije kojim je priznato stvaranje talijanske Eritreje.[5]

Ali dvojezični Sporazum o prijateljstvu iz Učjale izgleda da nije bio istovjetan na talijanskom i amharskom jeziku (U spornom članku 17. Sporazuma). Prema talijanskom tekstu Sporazuma, Italija je dobila protektorat nad Etiopijom i potpunu kontrolu nad svim unutrašnjim i vanjskim poslovima. Vanjski poslovi su morali ići preko talijanskih vlasti koja ih je morala odobriti. Amharska inačica Sporazuma dozvoljavala je Meneliku da može imati odnose i s drugim državama, ako to želi - i preko Italije, ali bez traženja odobrenja. Talijanski diplomati su tvrdili da je izvorni amharski primjerak Sporazuma imao članak 17. istovjetan talijanskom, koji je Menelik potpisao. Menelik II. je pak jednostrano proglasio Sporazum o prijateljstvu nevažećim 1893. Na tu je vijest talijanska vlada odlučila vojnom intervencijom prisiliti Etiopiju na poštovanje Sporazuma. To je rezultiralo Prvim talijansko-etiopskim ratom, ratom u kojem je Etiopija pobijedila talijanske snage, a završio je Sporazumom iz Adis Abebe 1896. Talijani su zauzeli teritorije iza rijeka Mareb-Belessa i May/Muni, dok je Menelik apsorbirao provinciju Tigraj.[6]

Hladni rat

[uredi | uredi kôd]

Nakon talijanske okupacije Etiopije i Drugog svjetskog rata, postojao je značajan spor oko statusa Eritreje. Nakon pobjede talijanskih komunista na talijanskim izborima 1946., željeli su da se Eritreja vrati Etiopiji, a Sovjetski Savez je također imao sličnu ideju, unatoč bezuspješnim diplomatskim naporima. Godine 1952. Ujedinjeni narodi proglasili su Eritreju jednom od etiopskih provincija pod carem Haileom Selasijem i ujedinili je s Etiopijom, što je rezultiralo Eritrejskim ratom za neovisnost među nekoliko naoružanih separatističkih pokreta, poput Eritrejskog oslobodilačkog fronta (ELF) osnovanog 1958. U 1960-ima i 1970-ima, oružani pokret Eritreje nastavio je ofenzivne taktike prema etiopskoj vladi sve do državnog udara protiv cara Hailea Selasijea 1974. U veljači 1980. Eritrejski narodnooslobodilački front (EPLF) objavio je rat ELF-u, nakon čega je ELF vodio tajne pregovore sa Sovjetskim Savezom. [7]

Eritrejsko-etiopski rat

[uredi | uredi kôd]

Pod etiopskom prijelaznom vladom, Eritreja se odvojila od Etiopije nakon referenduma pod pokroviteljstvom UN-a 1993. godine, na kojem je rezultat bio 99,81% glasova za neovisnost.[8] Dana 4. svibnja 1993. Eritreja je službeno priznata kao država. Krajem 1997. došlo je do sukoba na njihovim granicama. Granični sukob između Eritreje i Etiopije izbio je ne manje od nekoliko mjeseci u Badmeu nakon što su eritrejske mehanizirane snage prodrle u grad, a borbe su se nastavile između tigrajske milicije i sigurnosne policije.[9] Osnovana je Komisija za eritrejsko-etiopske zahtjeve kako bi se osigurali teritorijalni zahtjevi prema članku 51. Povelje UN-a.[10][11] Na kraju rata, Etiopija je okupirala oko četvrtine eritrejskog teritorija.

Pod premijerskim vodstvom Abiya Ahmeda, dvije zemlje obnovile su odnose što je dovelo do summita Eritreje i Etiopije 9. srpnja 2018.[12][13][14] Na ovom summitu, Etiopija je izjavila da će Badme prepustiti Eritreji i najavila nastavak diplomatskih odnosa.[15]

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. The Ethiopia-Eritrea Border Conflict and the Role of the International Community. ACCORD (engleski). Pristupljeno 23. rujna 2022.
  2. Henze, Paul B. 2000. Layers of Time: A History of Ethiopia (engleski). Hurst & Company. ISBN 978-1-85065-522-0
  3. Ryan, Eileen. 18. siječnja 2018. Religion as Resistance: Negotiating Authority in Italian Libya. Oxford University Press. str. 9–35. doi:10.1093/oso/9780190673796.001.0001. ISBN 9780190673826
  4. Celebrating Eritrea's Independence Day, 24 May. blackottawascene.com (engleski). Svibanj 2022. Pristupljeno 23. rujna 2022.
  5. Delimitation of the Border (Eritrea-Ethiopia) (PDF). 23. rujna 2022.
  6. Italo-Ethiopian Treaty of 1928 is signed | South African History Online. www.sahistory.org.za. Pristupljeno 23. rujna 2022.
  7. The Eritrean Liberation Front - Eritrea Hub (PDF). 23. rujna 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. siječnja 2022.CS1 održavanje: neprikladna web arhiva (link)
  8. Eritrea won recognition in 1993 through (PDF). 23. rujna 2022.
  9. Ethiopia and Eritrea : The Quest for Peace and Normalization. 23. rujna 2022.
  10. Gray, Christine. 1. rujna 2006. The Eritrea/Ethiopia Claims Commission Oversteps Its Boundaries: A Partial Award?. European Journal of International Law. 17 (4): 699–721. doi:10.1093/ejil/chl023
  11. Final Award - Ethiopia's Damages Claims - Office of Legal Affairs (PDF). 23. rujna 2022.
  12. After making peace, Ethiopia and Eritrea now focus on development. Africa Renewal (engleski). 7. prosinca 2018. Pristupljeno 23. rujna 2022.
  13. Leaders of Ethiopia, Eritrea sign accord in Saudi Arabia. AP NEWS (engleski). 16. rujna 2018. Pristupljeno 23. rujna 2022.
  14. Zere, Abraham T. Eritreans are happy about peace and wary of Isaias' promises. www.aljazeera.com (engleski). Pristupljeno 23. rujna 2022.
  15. étrangères, Ministère de l'Europe et des Affaires. Ethiopia/ Eritrea – Joint Declaration of Peace and Friendship (09.07.18). France Diplomacy - Ministry for Europe and Foreign Affairs (engleski). Pristupljeno 23. rujna 2022.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Eritrejsko-etiopska granica