Eritrejsko-etiopski rat

Eritrejsko-etiopski rat
Zemljovid spornih područja, gdje se rat većinom odvijao
Vrijeme 1998. - 2000. Lokacija Granica između Eritreje i Etiopije Ishod Taktička pobjeda Etiopije Eritreja pobjednik prema međunarodnom sudu
Sukobljeni
Eritreja	Etiopija Uz pomoć: Rusija
Vođe
Isaias Afewerki Sebhat Ephrem	Meles Zenawi Tsadkan Gebre-Tensae
Vojne snage
270.000 vojnika	320.000 vojnika
Posljedice
19 000 poginulih, 20-50 000 ranjenih	34 000 poginulih.; 60 000 ranjenih
Normativni nadzor wikipodatci

Eritrejsko-etiopski rat bio je oružani sukob između Eritreje i Etiopija između 1998. i 2000. Razlog rata bio je konflikt oko granice između novopriznate države Eritreje i Etiopije, i sporova iz građanskog rata koji je završen 1991.

Povijest sukoba

Ujedinjeni narodi su odlučili 1950. da bivša talijanska kolonija Eritreja treba ući u federaciju s Etiopijom.

Obje države bi imale isti status u federaciji, s izuzetkom da bi Etiopija preuzela obranu i vanjsku politiku zemlje. Federacija je od samog početka bila puna nesuglasica. Eritreja je u to vrijeme bila ekonomski i politički najrazvijenija oblast Afrike južno od Sahare, i trebala se ujediniti s feudalnom carskom Etiopijom.

Obje strane su smatrale situaciju neodrživom. Eritrejske stranke i sindikati su demonstrirali 1950-ih protiv etiopskog nepoštivanja federalnog ustava. Između ostalog dolazi do zabrane eritrejske zastave, Etiopija je počela oporezivati Eritrejce, zarada iz eritrejskih luka je išla u etiopski dio federacije, a korištenje eritrejskog jezika bilo je ograničeno u korist službenog etiopskog jezika.

Etiopski car, Haile Selassie, odgovara 1962. na proteste aneksijom Eritreje koja je tako postala provincija u Etiopiji.

Već 1961. izbija oružana pobuna u Eritreji zbog etiopskih ograničenja. To je bio početak 30-o godišnjeg oslobodilačkog rata koji je trajao do svibnja 1991. i koji je bio najduži rat u povijesti Afrike.

Oko 65 000 eritrejskih vojnika poginulo je u borbama kao i desetine tisuća civila. To je ostavilo velike posljedice na zemlju koja je imala oko 3,5 mil. stanovnika. Broj poginulih i povrijeđenih etiopskih vojnika je nepoznat ali pretpostavlja se da se radi o nekoliko stotina tisuća.

Rat

Tijekom 1998. dolazi do pogoršanja odnosa između ove dvije države. U oblasti oko naselja Badme, započinju oružane borbe u jesen 1998. Obje države su pojačale vojnu prisutnost u oblasti. Kasnije 1998. dolazi do pojačanih ratnih sukoba na više frontova, sa zračnim napadima na ciljeve daleko iza fronta.

Sukob je prerastao u rovovski rat. U ofanzivi u veljači 1999. etiopske snage su zauzele Badme. U svibnju 2000., Etiopija započinje veliku ofenzivu prešavši preko granične rijeke Mareb. Na središnjici fronta dolazi također do povlačenja eritrejskih snaga. Etipija okupara velikih dijelova Eritreje. Obje strane postižu dogovar o primirju. U prosincu 2000. dolazi do potpisivanja mirovnog sporazuma u Alžiru.

Posljedice rata

Pretpostavlja se da je u ratu poginulo najmanje 100 000 vojnika, 19 000 eritrejskih vojnika i nepoznat broj etiopskih. Etiopija nije nikada objavila službeni broj poginulih. Osim toga Etiopija je okupirala četvrtinu Eritreje, uništila veliki dio eritrejske infrastrukture a oko 500 000 Eritrejaca postali su beskućnici. Ujedinjeni narodi i SAD su uspjeli uspostaviti primirje a zaraćene strane su potpisale mirovni ugovor. Odlučeno je da Mirovne snage Ujedinjenih naroda patroliraju graničnim pojasom duž etiopsko-eritrejske granice. Uspostavljena je 25 km demilitarizirana zona na eritrejskoj strani granice, grad Badme je trebao pripasti Eritreji, dok je Etiopija trebala platiti ratnu odštetu.

Etiopija odbija i dalje napustiti sporne oblasti, iako je Internacionalni sud u Haagu potvrdio da one pripadaju Eritreji i nastavlja okupaciju npr. Badmea.

Etiopija stalno optužuje Eritreju da podržava neke islamske militante grupe u Somaliji, poput Al-Shabaaba.

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Eritrejsko-etiopski rat