Ernst Hohenberg

Izvor: Wikipedija
Ernst Hohenberg
Ernst Hohenberg
Princ Ernst Hohenberg 1914. godine.
Rodno ime Ernst Alfonso Franjo Ignac Josip Marija Anton od Hohenberga
Rođenje 17. svibnja 1904.
Smrt 5. ožujka 1954.
Nacionalnost Austrijanac
Državljanstvo Austrija
Poznat(a) po sin austrougarskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i grofice Sofije Chotek
Vjera Rimokatolik
Supruga Marija-Teresa Wood
Djeca 2
Roditelji Franjo Ferdinand
Sofija Chotek
Rođaci Sofija Nostitz-Rieneck
(sestra)
Maksimilijan Hohenberg
(brat)
Portal o životopisima

Ernst Hohenberg (Konopiště, Češka Republika, 17. svibnja 1904.Graz, 5. ožujka 1954.), najmlađi sin nadvojvode Franje Ferdinanda i grofice Sofija Chotek.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Ernst (sjedi) s ocem, majkom, sestrom i bratom.

Ernst je rođen 17. svibnja 1904. godine u češkom dvorcu Konopiště kao najmlađe dijete Franje Ferdinanda i Sofije Chotek. Nakon izvršenog atentata na njegove roditelje 1914. godine, brigu o Ernstu, njegovoj sestri Sofiji i bratu Maksimilijanu, je preuzela njihova tetka Henriette grofice Chotek i bliski prijatelj njihova oca, grof Jaroslav od Thuna i Hohensteina. Službeni skrbnik Ernsta, njegove sestre i brata, je postao kralj Franjo Josip I. 31. kolovoza 1917. austro-ugarski kralj Karlo I. Austrijski je Erstu i njegovom bratu dodijelio naslov princa, dokle je Sofiji dodijelio plemićki naslov grofice. 1918. godine, novoosnovana Čehoslovačka je ukinula pravo vlasništva njegovih roditelja, uključujući i ono na dvorac Konopiště i imanje u Chlumec nad Cidlinou. Ernst je nakon Prvog svjetskog rata, 1919. godine, zajedno sa sestrom i bratom bio prislijen napustiti Čehoslovačku. Čehoslovačke vlasti su im dozvolile da svaki sa sobom ponese svega 5 kg. prtljage. Preselili su se u Beč i dvorac Artstetten blizu Wachaua. 1919. godine ukinuta im je plemička titula austrijskim zakonom o plemstvu. Ernst je u Austriji studirao šumarstvo u Brucku na Muri nedaleko od Graza. Zajedno s bratom bio je vođa monarhističkih skupova u Austriji, te član Heimwehra. Ernst i Maksimilijan su bili u bliskom kontaktu s Ottom von Habsburgom, s kojim su se slagali oko toga da su Treći Reich i Adolf Hitler prijetnja Austriji, katoličanstvu i transnacionalnoj suradnji na prostorima bivše Austro-Ugarske Monarhije. Nacisti su u dinastiji Habsburg vidjeli prepreku koja ih ometa u njihovim planovima apsorpcije Austrije. Sam Hitler je mrzio Habsburgovce. Anschlussom Austrije 1938. godine, Ernest i Maksimilijan su zbog svojih protunacističkih stavova bili uhićeni. 1. travnja 1938. deportirani su u Koncentracijski logor Dachau zajedno sa 150 ostalih zatvorenika. Cjelokupnu imovinu u Austriji su im konfiscirale vlasti Trećeg Reicha. U logoru su Ernst i Maksimilijan proživljeli maltretiranja, mučenja i ponižavanja. Ernst je nakon Dachaua premješten u Koncentracijski logor Flossenbürg i potom u Koncentracijski logor Oranienburg. Iz logora je bio pušten tek 1943. godine. Ernst Hohenberg preminuo je u Grazu 5. ožujka 1954. godine.[1]

Potomstvo[uredi | uredi kôd]

25. svibnja 1936. godine, Ernst je oženio Mariju-Teresu Wood s kojom je imao dva sina.

  • Princ Franjo Ferdinand Maksimilijan Georg Ernst Marija Josip Zakarius Ignac od Hohenberga (1937.1978.);
  • Prince Ernst Georg Elemer Albert Josip Antonius Peregrinus Rupertus Marija od Hohenberga (1944. - ).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. (češ.) Děti Františka Ferdinanda a Žofie (Žofie Marie Františka Antonie Ignácie Alberta kněžna z Hohenbergu). www.franzferdinand.cz. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2013. Pristupljeno 7. siječnja 2014.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Brook-Shepherd, Gordon. 1988. Die Opfer von Sarajewo. Erzherzog Franz Ferdinand und Sophie von Chotek. Engelhorn. Stuttgart. ISBN 978-3872030375