Erwartung

Izvor: Wikipedija
Erwartung
(Isčekivanje)
Autor Arnold Schoenberg
Libreto Marie Pappenheim
Godina 1909.
Praizvedba 6. lipnja 1924.
New German Theatre, Prague

Erwartung (Isčekivanje), op. 17, monodrama je u jednom činu i četiri scene Arnolda Schönberga po libretu Marie Pappenheim. Napisan 1909. godine, prvi put je praizveden 6. lipnja 1924. u Novom Njemačkom kazalištu u Pragu, pod ravnanjem Aleksandra Zemlinskog s Marie Gutheil-Schoder kao sopranisticom.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Djelo poprima neobičan oblik monologa za sopranističkog solista u pratnji velikog orkestra. Što se tiče performansi, traje oko pola sata. Ponekad je uparen s operom Béle Bartók "Bluebeardov dvorac" (1911.), jer su ta dva djela bila otprilike suvremena i dijele slične psihološke teme. Schönbergov sažeti opis Erwartunga bio je sljedeći:

U Erwartungu je cilj usporeno prikazati sve što se događa tijekom jedne sekunde maksimalnog duhovnog uzbuđenja, produžujući ga za pola sata.

Los Angeles, 1901.

Muzikolog Charles Rosen rekao je da je Erwartung, zajedno s Bergovom operom Wozzeckom i Stravinskijevim Posvećenjem proljeća, među "neprobojnim" "velikim spomenicima modernizma".

Uloge[uredi | uredi kôd]

Radnja[uredi | uredi kôd]

Vrijeme: Noć
Mjesto: Šuma

Žena je u stanju straha dok traži svog ljubavnika. U tami susreće ono što prvo misli da je tijelo, ali onda shvati da je to deblo. Uplašena je i postaje zabrinuta jer ne može pronaći čovjeka kojeg traži. Onda nađe leš i vidi da je to njen ljubavnik. Traži pomoć, ali nema odgovora. Pokušava ga oživjeti i obraća mu se kao da je još uvijek živ, ljutito ga optužujući da joj je nevjeran. Pita se kakve veze ima više s vlastitim životom, budući da je njezin ljubavnik sada mrtav. Na kraju, ona odlazi sama u noći.

Orkestracija[uredi | uredi kôd]