Estonska gubernija
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Estonska gubernija (ruski: Эстляндская губерния, estonski: Eestimaa kubermang, bila je administrativna jedinica Ruskog Carstva koja je de facto egzistirala od 1719. do 1917., a de jure od 1721.[1]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Estonska gubernija osnovana je dekretom cara Petra Velikog od 29. svibnja 1719. pod imenom Revelska gubernija.[1] Rusko Carstvo anektiralo je Švedsku Estoniju za Velikog sjevernog rata.[1]
Kraljevina Švedska službeno je prepustila svoju bivšu domenu Ruskom Carstvu nakon potpisivanja Nystadskog mira 1721.[2] Ruski carevi od tada su sebi dodavali i titulu Kneza Estonije (Князь Эстляндский).[2]
Rusi su u početku zadržali švedsku podjelu na 4 okruga (уездa): Vikski (kraj oko Haapsalua), Virlandski (oko Rakverea), Garijenski (oko Revala), Ervenski (oko Paide) s prijestolnicom u tadašnjem Revalu (današnji Tallinn).[2]
U ime cara gubernijom su formalno vladali generalni gubernatori, koji su nosili različite titule; revelski, riško-revelski, livonski, estonski, kurlandski i baltički (1905. – 1909.).[1] Stvarna vlast sve do kraja 19. stoljeća bila je u rukama lokalne baltičko-njemačke aristokracije i njihove feudalne Dijete (Landtag)[2]
Dekretom carice Katarine Velike od 3. srpnja 1783. i u Revelskoj guberniji provedene se odredbe njene reforme državne uprave iz 1775. U to vrijeme osnovan je i novi Baltički okrug sa sjedištem u gradu Baltijskom portu (on se do 1784. zvao Vest-Garienski). Istovremeno je u prosincu 1783. Revelska gubernija promijenila ime u Revelsko namjesništvo.[1]
Njenim novim dekretom od 3. prosinca 1784. okruzi su nazvani su prema svojim prijestolnicama: Baltijski, Vesenbergski, Veisenštejnski, Gapsalski i Revelski.[1]
Dekretom cara Pavla I od prosinca 1796. Revelsko namjesništvo preimenovano je u Estoniju i ujedno je ukinut Baltički okrug, tako da su od 1796. do 1801. svi estonski okruzi i službeno imali svoja stara povijesna imena.[1]
Estonska gubernija raspala se u burnim događajima ruske Februarske revolucije 1917. kad se prošila i na gradove sjeverne Latvije s većinskim estonskim stanovništvom. Njezina nasljednica Autonomna estonska gubernija trajala je manje od godinu dana[2], od studenoga 1917. do veljače 1918.[1].
Karakteristike[uredi | uredi kôd]
Guberniju je činio sjeverni dio suvremene Estonije, što približno odgovara današnjim okruzima; Harju, Lääne-Viru, Ida-Viru, Rapla, Järva, Lääne i Hiiu i manji dio Okruga Parnu.[2]
Prostirala se na površini od 20 200 km² na kojoj je 1897. živjelo 433 700 stanovnika (1905. 449 400).[1]
Gospodarstvo gubernije temeljilo se prvenstveno na poljoprivredi organiziranoj na velikim feudima koji su sve do početka 19. stoljeća ostali u rukama baltičko-njemačke aristokracije, tek od tada pojavljuju se i ruski aristokrati kao vlasnici velikih feuda. Na tim se imanjima uglavnom uzgajao raž, ječam, zob, krumpir i razvijalo stočarstvo (govedarstvo, ovčarstvo, svinjogojstvo). Osim toga bilo je važan i ribolov, eksploatacija treseta i destilacija votke.[1] Dok je švedska vlast bila prilično liberalna prema seljacima i pružala im više slobode, za ruskih je careva režim pooštren, pa je kmetstvo ukinuto tek 1819.[2]
Još od početka 18. pa sve do 20. stoljeća Reval je bio jedna od značajnih ratnih i trgovačkih luka Ruskog Carstva na Baltičkom moru i veliki centar obrtništva.[1]
Nakon izgradnje Baltičke željeznice od Sankt Peterburga do Baltijskog porta 1870.[1] počeo je i razvoj industrije.
Izvori[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Estonia Governorate (engl.), pristupljeno 28. travnja 2022.