Estonska gubernija

Izvor: Wikipedija
Estonska gubernija
Эстляндская губерния
Eestimaa kubermang
Gubernija Ruskog Carstva
Flag of Sweden.svg
1719.1917. Eestimaa värvid.svg
Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija
Zemljovid Estonske gubernije
Glavni grad Reval
Vlada
generalni gubernator
 - 1710.1711. Rudolph Felix Bauer (prvi)
 - 1915.1917. Petar Verovkin (posljednji)
Povijest Novi vijek
 - Utemeljenje (de facto) 9. lipnja 1719.
 - Utemeljenje (de iure) 10. rujna 1721.
 - Preimenovanje 1796.
 - Februarska revolucija 12. travnja 1917.
Površina
 - 1897. 20.200 km²
Stanovništvo
 - 1897. 412.716 
     Gustoća 20,4 st/km² 
 - 1902. otp. 440.694 
     Gustoća 21,8 st/km² 
 - 1905. otp. 449.400 
     Gustoća 22,2 st/km² 
Danas dio Flag of Estonia.svg Estonija

Estonska gubernija (ruski: Эстляндская губерния, estonski: Eestimaa kubermang, bila je administrativna jedinica Ruskog Carstva koja je de facto egzistirala od 1719. do 1917., a de jure od 1721.[1]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Estonska gubernija osnovana je dekretom cara Petra Velikog od 29. svibnja 1719. pod imenom Revelska gubernija.[1] Rusko Carstvo anektiralo je Švedsku Estoniju za Velikog sjevernog rata.[1]

Kraljevina Švedska službeno je prepustila svoju bivšu domenu Ruskom Carstvu nakon potpisivanja Nystadskog mira 1721.[2] Ruski carevi od tada su sebi dodavali i titulu Kneza Estonije (Князь Эстляндский).[2]

Rusi su u početku zadržali švedsku podjelu na 4 okruga (уездa): Vikski (kraj oko Haapsalua), Virlandski (oko Rakverea), Garijenski (oko Revala), Ervenski (oko Paide) s prijestolnicom u tadašnjem Revalu (današnji Tallinn).[2]

U ime cara gubernijom su formalno vladali generalni gubernatori, koji su nosili različite titule; revelski, riško-revelski, livonski, estonski, kurlandski i baltički (1905. – 1909.).[1] Stvarna vlast sve do kraja 19. stoljeća bila je u rukama lokalne baltičko-njemačke aristokracije i njihove feudalne Dijete (Landtag)[2]

Dekretom carice Katarine Velike od 3. srpnja 1783. i u Revelskoj guberniji provedene se odredbe njene reforme državne uprave iz 1775. U to vrijeme osnovan je i novi Baltički okrug sa sjedištem u gradu Baltijskom portu (on se do 1784. zvao Vest-Garienski). Istovremeno je u prosincu 1783. Revelska gubernija promijenila ime u Revelsko namjesništvo.[1]

Njenim novim dekretom od 3. prosinca 1784. okruzi su nazvani su prema svojim prijestolnicama: Baltijski, Vesenbergski, Veisenštejnski, Gapsalski i Revelski.[1]

Dekretom cara Pavla I od prosinca 1796. Revelsko namjesništvo preimenovano je u Estoniju i ujedno je ukinut Baltički okrug, tako da su od 1796. do 1801. svi estonski okruzi i službeno imali svoja stara povijesna imena.[1]

Estonska gubernija raspala se u burnim događajima ruske Februarske revolucije 1917. kad se prošila i na gradove sjeverne Latvije s većinskim estonskim stanovništvom. Njezina nasljednica Autonomna estonska gubernija trajala je manje od godinu dana[2], od studenoga 1917. do veljače 1918.[1].

Karakteristike[uredi | uredi kôd]

Guberniju je činio sjeverni dio suvremene Estonije, što približno odgovara današnjim okruzima; Harju, Lääne-Viru, Ida-Viru, Rapla, Järva, Lääne i Hiiu i manji dio Okruga Parnu.[2]

Prostirala se na površini od 20 200 km² na kojoj je 1897. živjelo 433 700 stanovnika (1905. 449 400).[1]

Gospodarstvo gubernije temeljilo se prvenstveno na poljoprivredi organiziranoj na velikim feudima koji su sve do početka 19. stoljeća ostali u rukama baltičko-njemačke aristokracije, tek od tada pojavljuju se i ruski aristokrati kao vlasnici velikih feuda. Na tim se imanjima uglavnom uzgajao raž, ječam, zob, krumpir i razvijalo stočarstvo (govedarstvo, ovčarstvo, svinjogojstvo). Osim toga bilo je važan i ribolov, eksploatacija treseta i destilacija votke.[1] Dok je švedska vlast bila prilično liberalna prema seljacima i pružala im više slobode, za ruskih je careva režim pooštren, pa je kmetstvo ukinuto tek 1819.[2]

Još od početka 18. pa sve do 20. stoljeća Reval je bio jedna od značajnih ratnih i trgovačkih luka Ruskog Carstva na Baltičkom moru i veliki centar obrtništva.[1]

Nakon izgradnje Baltičke željeznice od Sankt Peterburga do Baltijskog porta 1870.[1] počeo je i razvoj industrije.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g h i j k l Эстляндская губерния (ruski). Большая российская энциклопедия. Pristupljeno 14. prosinca 2021.
  2. a b c d e f g Governorate of Estonia explained (engleski). Everything Explained. Pristupljeno 14. prosinca 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Estonska gubernija