Prijeđi na sadržaj

Eulerove jednadžbe (dinamika krutog tijela)

Izvor: Wikipedija

U fizici, Eulerove jednadžbe su jednadžbe koje opisuju rotaciju krutog tijela, korištenjem rotirajućeg referentnog sustava čije su osi fiksne za rotirajuće tijelo.

Eulerove jednadžbe predstavljaju rotacijski pandan drugom Newtonovom zakonu.

Nazvane su u čast Leonharda Eulera.

Formalizam

[uredi | uredi kôd]

Bilanca kutne količine gibanja (kinetičkog momenta) glasi:

gdje je:

ukupni kinetički moment sustava,

rezultantni moment sile koji djeluje na sustav.

Ova jednadžba izražava rotacijski oblik Newtonovog drugog zakona i kaže da je brzina promjene kutnog momenta jednaka primijenjenom momentu sile.

Eulerove jednadžbe

[uredi | uredi kôd]

Koristeći transportni teorem[a] bilanca kutne količine gibanja glasi:

odnosno u indeksnom zapisu glasi:

Ukoliko se osi koordinatnog sustava koji je fiksiran za tijelo poklapaju s glavnim osima tromosti tijela, tada vrijedi da je te jednadžba se može zapisati kompaktno u vektorskom obliku kao:

gdje je rezultatntni moment sile, je tenzor inercije, a je vektor kutno ubrzanje. Sve veličine definirane u rotirajućem referentnom sustavu.

Ukoliko se raspišu, Eulerove jednadžbe zapravo čine sustav običnih diferencijalnih jednadžbi prvog[b] reda:[1]

gdje su , i raspisani po komponentama.

Izvod

[uredi | uredi kôd]

Kinetički moment čestice glasi:

Euler-Arnoldova jednadžba

[uredi | uredi kôd]

Eulerove jednadžbe za dinamiku krutog tijela mogu se izvesti iz Euler-Arnoldove jednadžbe, klase parcijalnih diferencijalnih jednadžbi koje opisuju geodetski tok na beskonačno-dimenzionalnim Liejevim grupama opremljenim desno-invarijantnim metrikama.[2] Također, Eulerove jednadžbe dinamike fluida mogu se izvesti iz iste Euler-Arnoldove jednadžbe.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Transportni teorem (transportna jednadžba, osnovna kinematička jednadžba ili Bourova formula, nazvana po Edmondu Bouru) je vektorska jednadžba koja povezuje vremensku derivaciju vektora izračunatu u nerotirajućem koordinatnom sustavu s njegovom vemenskom derivacijom u rotirajućem referentnom sustavu:
  2. Drugog reda ukoliko se promatra kut .

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Goldstein, Herbert; Poole, Charles; Safko, John. 2014. Classical Mechanics. 3rd izdanje. Pearson Education. International Edition. str. 200, Jed. (5.38)
  2. Arnold, Vladimir I. 1966. Sur la géométrie différentielle des groupes de Lie de dimension infinie et ses applications à l'hydrodynamique des fluides parfaits (PDF). Annales de l'Institut Fourier. 16 (1): 319–361. doi:10.5802/aif.233