Europska konfederacija konzervatorsko restauratorskih udruga ECCO
 |
U ovom je članku uočeno pogrešno pisanje godina, imena mjeseci ili cijelih nadnevaka. Članak treba ispraviti u skladu s preporukama. |
Europska konfederacija konzervatorsko restauratorskih udruga ECCO organizacija je koja okuplja europske udruge konzervatora restauratora. Utemeljena je 1991. godine. Konfederacija od početka radi na izradi profesionalnih standarda struke, te se zalaže za ujednačavanje konzervatorsko restauratorskog obrazovanja na Europskoj razini. ECCO kao razinu obrazovanja potrebnu za ulazak u struku preporuča zvanje magistra struke, najmanje 5 godišnje fakultetsko obrazovanje odnosno razina 7 europskog kvalifikacijskog okvira (uz napomenu da kod nas zvanje magistra struke u području konzerviranja restauriranja nosi i dosta osoba sa samo 2 godine obrazovanja u struci). Od četiri hrvatske konzervatorsko restauratorske udruge samo je Hrvatsko restauratorsko društvo član ECCO-a (od 16. travnja 2014.).
Zemlje punopravne članice[uredi | uredi kôd]
Austrija, Belgija, Bugaska, Danska, Hrvatska, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Norveška, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska.
Pridružene članice[uredi | uredi kôd]
Češka, Malta, Rumunjska.
Zemlje koje nisu članice[uredi | uredi kôd]
Ujedinjeno Kraljevstvo – istupilo je iz članstva 2007. zbog neslaganja s nekim od temeljnih odrednica ECCO-a.[1] Umjesto sustava vezanog uz školovanje odlučili su se za sustav profesionalne akreditacije. Većina članova britanskog ICON-a ne bi mogla proći kriterije za koje se ECCO zalaže, dobar dio britanskih studija konzerviranja restauriranja usmjeren je na trajanje od 3 godine, neki i samo 2 godine.
Predsjednici ECCO-a do danas[uredi | uredi kôd]
- Mogens Koch (1991–1992)
- Ulrich Schiessl (1993–1994)
- Pierre Masson (1995–1997)
- Stéfan Pennec (1998–2000)
- Gerlinde Tauschnig (2001–2002)
- Ylva Player Dahnsjö (2003–2004)
- Michael van Gompen (2005)
- Monica Martelli Castaldi (2006–2012)
- Susan Corr (2013 – do danas/2020./)
Poveznice[uredi | uredi kôd]
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
E. C. C. O. Professional Guidelines (I, II, III), Bruxelles 2002.
E.C.C.O. Competences for Access to the Conservation Restoration Profession,Bruxelles 2011.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ https://www.iiconservation.org/node/2345 Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. rujna 2018. (Wayback Machine) Pristupljeno 18.12.2017.