Eva Brunne
| Presjajna i Prečasna Eva Brunne | |
| |
| biskupica Brunne u rujnu 2012. | |
| Crkva | Švedska Crkva |
|---|---|
| Biskupija | Biskupija stockholmska |
| Ustoličena | 8. studenoga 2009. |
| Prethodnica | Caroline Krook |
| osobni detalji | |
| Rodno ime | Gerd Eva Cecilia Brunne |
| Rođena | 7. ožujka 1954. (59 g.) Malmö, Švedska |
| Denominacija | luteranska |
| Supruga | Gunilla Lindén |
| Alma mater | Sveučilište u Lundu |
| Geslo | Ne miješajte s pristranošću[1] |
Gerd Eva Cecilia Brunne (Malmö 7. ožujka 1954.) klerica je u Švedskoj Crkvi koja je postala biskupica stockholmska 2009. godine. Prva je lezbijska biskupica na svijetu i prva biskupica Švedske crkve koja je u registriranom istospolnom partnerstvu. Biskupica Brunne poznata je također kao gorljiva protivnica rasizma i ksenofobije.
Obrazovanje i rana karijera[uredi | uredi kôd]
Brunne je rođena 7. ožujka 1954. u Malmöu gdje je i odrastala.[2][3] Upisavši se na studij postala je studentica teologije na Sveučilištu u Lundu. Zaređena je za svećenicu 1978. godine, a služiti je počela u Biskupiji lundskoj koja obuhvaća najjužnije švedske pokrajine Blekinge i Scaniju. Brunne je provela prve godine svojega svećenstva u Karlskroni u Blekingeu. Nakon što je 1980. postala generalna tajnica Švedskog studentskog kršćanskog pokreta Brunne se trajno nastanila u Stockholmu. Prije preuzimanja položaja vikarice župe sundbyberške 1990. godine djelovala je kao sveučilišna kapelanica i biskupičina savjetnica. Poslije osam godina vikarstva u Sundbybergu Brunne je provela još osam godina kao vikarica flemingsberška. Godine 2000. postala je poglavarica huddingeskog i botkyrskog dekanata službujući na tom mjestu sve do 2006.[1]
Episkopat[uredi | uredi kôd]
Predstavljajući kler u Glavi Luteranske biskupije stockholmske od 1997. do 2005. godine, postala je dekanica biskupije 2006. godine. Dana 26. svibnja 2009. Brunne je izabrana za biskupicu stockholmsku[1][4] naslijedivši Caroline Krook.[5] Time je postala prva otvorena lezbijska biskupica na svijetu i prva biskupica Švedske crkve koja je u registriranom homoseksualnom partnerstvu.[6] Brunne je pobijedila na izborima s 413 glasa nasuprot 365 i izjavila: "Vrlo je pozitivno što naša Crkva ovdje postavlja primjer i izabire me za biskupicu na osnovi mojih kvalifikacija premda im je također znano da se drugdje mogu susresti s otporom."[6] Na službenom mrežnom mjestu Švedske crkve Brunne je napisala: "Znam što znači biti doveden u pitanje. U sretnoj sam situaciji u kojoj imam moć i mogu je rabiti na dobrobit onih koji je nemaju."[4]
Brunne je posvetio za biskupicu Anders Wejryd, nadbiskup uppsalski u Uppsalskoj katedrali 8. studenoga.[6][7] Kralj Carl XVI. Gustaf i kraljica Silvia pohodili su posvećenje.[8] Pet anglikanskih biskupa uključujući tadašnjeg nadbiskupa kenterberijskog Rowana Williamsa, otklonili su pozivnicu za pohađanje ceremonije jednako kao što su to učinili predstavnici Luteranske svjetske federacije i crkava islandske, estonske, latvijske i litavske. Nadbiskup Wejryd zanijekao je da kler Engleske crkve bojkotira ceremoniju.[7]
Grb[uredi | uredi kôd]
Brunne je potvrdila da se njezin grb kao biskupice stockholmske sastoji od "grba Biskupije stockholmske, sv. Erika i švedske zastave, ali i Lutherove ruže koja je pripadala Martinu Lutheru. Križ je podsjetnik da vjera u raspetog i uskrslog Krista ushićuje."[1]
Incident pri otvaranju Riksdaga[uredi | uredi kôd]
U listopadu 2010. godine biskupica Brunne sudjelovala je na skupu protiv rasizma i ksenofobije u Stockholmu nakon što su nacionalistička stranka Švedskih demokrata ušla u Riksdag. Sljedećeg je dana Brunne spomenula demonstracije u tradicionalnoj crkvenoj propovijedi koja prethodi otvorenju Riksdaga. Na to su reagirali Jimmie Åkesson i ostali članovi stranke tako što su nagrnuli u crkvu.[9][10] Åkesson je izjavio da je biskupica u svojem govoru očigledno napala njegovu stranku.[10] Brunne je zanijekala da je govor bio uperen protiv bilo koje specifične stranke.[11]
Osobni život[uredi | uredi kôd]
Od 2001. godine[3] Brunne je u registriranom partnerstvu s Gunillom Lindén koja je također zaređena svećenica Švedske crkve. Njihova je veza dobila crkveni blagoslov, a par ima dvojicu sinova rođenu 2006. godine.[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Bishop Eva Brunne. svenskakyrkan.se. Švedska Crkva. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. listopada 2013. Pristupljeno 9. lipnja 2013.
- ↑ Ringborg, Maria. 26. svibnja 2009. Eva Brunne vann biskopsvalet i Stockholms stift. dn.se. Pristupljeno 9. lipnja 2013.
- ↑ a b Lagercrantz, Agneta. 15. studenoga 2009. En jordnära biskop. svd.se. Pristupljeno 9. lipnja 2013.
- ↑ a b Brunne, Eva. 30. lipnja 2009. Anglicans snub Swedish lesbian bishop. The Christian Century. Pristupljeno 9. lipnja 2013.
- ↑ Geen, Jessica. 1. lipnja 2009. Sweden appoints lesbian bishop. Pink News. Pristupljeno 9. lipnja 2013.
- ↑ a b c d Schjonberg, Mary Frances. SWEDEN: Lesbian priest ordained as Lutheran bishop of Stockholm. Episcopal News Service. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2012. Pristupljeno 9. lipnja 2013.
- ↑ a b Landes, David. 4. studenoga 2009. Anglicans snub Swedish lesbian bishop. The Local. Pristupljeno 9. lipnja 2013.
- ↑ King and Queen attend bishop ordination at Uppsala Cathedral. kungahuset.se. Službeno mrežno mjesto Švedske monarhije. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2018. Pristupljeno 9. lipnja 2013.
- ↑ Plogander, Barbro; Lamm, Aron. 8. listopada 2010. Text Controversy at the Opening of the Swedish Parliament. The Epoch Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. lipnja 2013. Pristupljeno 25. lipnja 2013.
- ↑ a b Genborg, Linda. 10. listopada 2010. SD storms out of church sermon. Goteburg Daily. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 25. lipnja 2013.
- ↑ Bishop's sermon at the opening of the Riksdag. The Local. 6. listopada 2010. Pristupljeno 9. lipnja 2013.