FK Partizan Beograd
FK Partizan | ||||
---|---|---|---|---|
Puno ime | Fudbalski klub Partizan Beograd | |||
Nadimak | "Crno-beli", "Parni valjak", "Grobari" | |||
Osnovan | 4. listopada 1945. | |||
Igralište | Stadion Partizana, Beograd | |||
Kapacitet | 32.710 | |||
Trener | Igor Duljaj | |||
Liga | Superliga Srbije | |||
2022./23. | 4. | |||
Popis igrača | Popis igrača FK Partizan Beograd | |||
|
FK Partizan srbijanski je nogometni klub iz Beograda, utemeljen 1945. godine po ugledu na CSKA, tim sovjetske armije. Osnovale su ga jugoslavenske vojne osobe, Andrija Ražnatović, Peko Dapčević, Svetozar Vukmanović – "Tempo", Otmar Kreačić – "Kultura", Vlada Mađarić, Ratko Pejić, Vujica Gajinović, Ratko Vujović – "Čoče", Koča Popović, Mijailko Todorović – "Plavi" i Pavle Jovićević.
Prvu utakmicu klub odigrao je 6. listopada 1945. u Zemunu, a strijelac prvoga pogotka za Partizan u povijesti bio je Florijan Matekalo.
Partizan je 27 puta bio prvak države, a osvajač je 16 državnih kupova i 1 državnog superkupa. Najveći uspjesi Partizana u europskim natjecanjima su finale Kupa prvaka protiv Real Madrida 1966., osvajanje Mitropa kupa 1978. godine., kao i osvajanje prestižnog Uhren kupa 1989. godine. Poslije raspada Jugoslavije, Partizan je prvi klub iz Srbije koji se plasirao u Ligu prvaka (2003, 2010) i koji se plasirao u osminu završnice Kupa UEFA (2005). Boje kluba su crna i bijela.
Stadion[uredi | uredi kôd]
Stadion Partizana (nekada Stadion JNA) nalazi se na mjestu gdje je do Drugog svjetskog rata bilo igralište BSK-a. Neposredno po završetku rata, započeta je gradnja novog stadiona. Prva utakmica je odigrana između reprezentacija Jugoslavije i Francuske (1:1) u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u nogometu 1950. Stadion je od polovice 1950-ih do 1987. korišten kao cilj godišnjeg festivala Dan mladosti, kada bi dana 25. svibnja predsjedniku SFRJ Josipu Brozu Titu predavana Štafeta mladosti.
Stadion Partizana u prvom razdoblju primao je oko 55.000 gledatelja, ali je zbog pooštrenih kriterija međunarodnih nogometnih organizacija, gledalište rekonstruirano 1998., ugrađena su sjedišta, prošireni ulazi, pa je kapacitet pao na 32.710 gledatelja.
[uredi | uredi kôd]
Navijači FK Partizan nazivaju se Grobari i oni uvijek zauzimaju južni dio stadiona.
Klupski uspjesi[uredi | uredi kôd]
Domaći uspjesi[uredi | uredi kôd]
- Državna prvenstva (27)
1946./47., 1948./49., 1960./61., 1961./62., 1962./63., 1964./65., 1975./76., 1977./78., 1982./83., 1985./86., 1986./87., 1992./93., 1993./94., 1995./96., 1996./97., 1998./99., 2001./02., 2002./03., 2004./05., 2007./08., 2008./09., 2009./10., 2010./11., 2011./12., 2012./13., 2014./15., 2016./17. - Državni kupovi (16)
1947., 1952., 1954., 1957., 1989., 1992., 1994., 1998., 2001., 2008., 2009., 2011., 2016., 2017., 2018., 2019. - Državni superkup (1)
1989.
Europski uspjesi[uredi | uredi kôd]
- UEFA Kup/Liga prvaka:
- Finalist (1): 1965./66.
- Mitropa kup:
- Prvak (1): 1978./79.
- Uhren kup:
- Prvak (1): 1988./89.
Poznati igrači[uredi | uredi kôd]
Hrvati u Partizanu[uredi | uredi kôd]
- Bruno Belin
- Stjepan Bobek
- Miroslav Brozović
- Zlatko Čajkovski
- Ivan Ćurković
- Mario Duplančić
- Josip Duvančić
- Vladimir Firm
- Ivan Gašpar
- Franjo Glaser
- Drago Hmelina
- Ilija Katić[nedostaje izvor]
- Stjepan Kopilović
- Florijan Matekalo
- Josip Pirmajer
- Ivica Pogarčić
- Miroslav Rede
- Franjo Rupnik
- Božidar Senčar
- Slavko Stojanović
- Zvonko Strnad
- Franjo Šoštarić
- Branko Zebec
- Dražen Bolić
Poznati treneri[uredi | uredi kôd]
- Stjepan Bobek
- Abdulah Gegić
- Milovan Ćirić
- Marko Valok
- Ivica Osim
- Radomir Antić
- Miloš Milutinović
- Ljubiša Tumbaković
- Miodrag Ješić
- Vladimir Vermezović
- Jürgen Röber
- Lothar Matthäus
- Miroslav Đukić
- Goran Stevanović
- Aleksandar Stanojević
- Avram Grant
- Vuk Rašović
- Marko Nikolić
- Nenad Bjeković
- Ljubinko Drulović