Fabio Grosso

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Fabio Grosso
Fabio Grosso 2008.jpg
Osobni podatci
Puno ime Fabio Grosso
Rođen 28. studenog 1977.
Visina 190 cm
Pozicija Lijevi bek
Mlađi uzrasti
1994. - 1995. Renato Curi
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1995. - 1998.
1998. - 2001.
2001. - 2004.
2004. - 2006.
2006. - 2007.
2007. - 2009.
2009. - 2012.
Renato Curi
Chieti Calcio
Perugia
Palermo
Inter Milan
Lyon
Juventus
57 (13)
68 (8)
67 (6)
90 (2)
23 (2)
52 (2)
47 (2)
Reprezentativna karijera
2003. - 2009. Flag of Italy.svg Italija 48 (4)
Trenerska karijera
2015. - Juventus F.C. (juniori)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 19. prosinca 2016.

Portal o životopisima
Portal o športu

Fabio Grosso (Rim, Italija, 28. studenog 1977.) je talijanski nogometni trener i umirovljeni nogometni reprezentativac. S talijanskom reprezentacijom je 2006. osvojio naslov svjetskog prvaka.[1] Bio je igrač velikih trkačkih sposobnosti[2] te odličan u izvođenju penala, slobodnih udaraca i kornera.

Karijera[uredi VE | uredi]

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Grosso je rođen u Rimu ali je odrastao u Chietiju gdje se njegova obitelj vratila. Ondje je nogomet započeo igrati u mlađim uzrastima Renato Curija a kasnije i u seniorima gdje je bio ključni igrač prve momčadi. Tijekom tri sezone nastupanja za klub, Grosso je skupio 108 službenih nastupa te je na poziciji polušpice i lijevog krila zabio impresivnih 47 golova.

U ljeto 1998. Grosso je prodan u Chieti Calcio za nepoznat iznos. Zahvaljujući odličnim igrama u novom klubu, Grosso je privukao interes momčadi iz Serie A. Tako ga je u svoje redove dovela Perugia tijekom srpnja 2001. Iako je do tada igrao kao polušpica, Perugijin trener Serse Cosmi ga je prebacio na mjesto lijevog krila. S klubom je 2003. osvojio Intertoto kup a iste godine je debitirao u talijanskoj reprezentaciji. Tijekom zimskog prijelaznog roka u siječnju 2004., Fabio Grosso je prodan tadašnjem drugoligašu Palermu.

Sa sicilijanskim klubom se kvalificirao u Serie A te je s njime u sezoni 2005./06. ostvario odlično šesto mjesto i izborio nastup u Kupu UEFA. Tadašnji talijanski izbornik Marcello Lippi uvrstio je Grossa na popis reprezentativaca za predstojeće Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. Uz njega, na rosteru su se našla još tri Palermova igrača: braniči Cristian Zaccardo i Andrea Barzagli te veznjak Simone Barone. Nakon osvajanja naslova svjetskog prvaka gdje je Grosso dao velik doprinos (gol u polufinalu te realizirani penal u finalu), igrač je prodan milanskom Interu.

Inter ga je kupio za pet milijuna eura te je Palermu ustupljen Hernán Paolo Dellafiore.[3] Međutim, ondje je većinom korišten kao zamjena na utakmicama tako da je već nakon jedne sezone otišao u francuski Lyon. Vrijednost transfera je iznosila 7,5 milijuna eura[4] a igraču je dodijeljen dres s brojem 11. Već u debitantskoj sezoni, Grosso je s Lyonom osvojio dvostruku krunu, odnosno prvenstvo i nacionalni kup. Tijekom druge sezone igrao je manje, dijelom zbog ozljede zbog čega ga se povezivalo s povratkom u Italiju.

31. kolovoza 2009. potvrđen je Grossov povratak u Serie A nakon dvije godine u Francuskoj. Naime, doveo ga je torinski Juventus koji je bio u potrazi za obrambenim igračem. Sa Starom damom je u sezoni 2011./12. osvojio svoj drugi scudetto nakon čega je objavio kraj igračke karijere.

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Grosso je s Italijom nastupio na Svjetskom prvenstvu 2006. te je s Azzurima osvojio naslov svjetskog prvaka. U polufinalnom susretu protiv domaćina Njemačke zabio je ključni pogodak odluke tijekom 119. minute produžetka.[5] U samom finalu protiv Francuske, pitanje pobjednika se odlučivalo na jedanaesterce. Grosso je bio posljednji izvođač a njegov realizirani kazneni udarac je Italiji osigurao svjetski naslov.[6]

Novi talijanski izbornik Roberto Donadoni koristio ga je na EURU 2008. Ondje je odigrao sva tri susreta skupine protiv Nizozemske,[7] Rumunjske[8] i Francuske.[9] U četvrtfinalnom dvoboju protiv kasnijeg prvaka Španjolske, pobjednik se kao i prije dvije godine odlučivao jedanaestercima. Grosso je bio prvi izvođač te je bio precizan s bijele točke. Međutim, Italija je ispala zbog promašaja De Rossija i Di Natalea.[10][11]

Posljednji Grossov veći reprezentativni turnir bio je Kup konfederacija 2009. Italija je ondje neočekivano ispala već u skupini a Grosso je odigrao svih 90 minuta u susretima protiv SAD-a[12] i Egipta.[13]

Svoju posljednju utakmicu u reprezentativnom dresu, Fabio Grosso je odigrao 14. studenog 2009. protiv Nizozemske.[14]

Pogoci za reprezentaciju[uredi VE | uredi]

# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 3. rujna 2005. Hampden Park, Glasgow, Škotska Flag of Scotland.svg Škotska 1 : 1 1 : 1 Kvalifikacije za SP u Njemačkoj 06'
2. 7. srpnja 2006. Westfalenstadion, Dortmund, Njemačka Flag of Germany.svg Njemačka 1 : 0 2 : 0 SP u Njemačkoj 06'
3. 13. listopada 2006. Genova, Italija Flag of Georgia.svg Gruzija 2 : 0 2 : 0 Kvalifikacije za EURO 08'
4. 9. rujna 2009. Stadio Olimpico di Torino, Torino, Italija Flag of Bulgaria.svg Bugarska 1 : 0 2 : 0 Kvalifikacije za SP u JAR-u 10'

Osvojeni trofeji[uredi VE | uredi]

Klupski trofeji[uredi VE | uredi]

Klub Trofej Sezona / godina
Flag of Italy.svg Italija
Perugia Intertoto kup 2003.
Inter Milan Supercoppa Italiana 2006.
Inter Milan Serie A 2006./07.
Flag of France.svg Francuska
Lyon Trophée des champions 2007.
Lyon Ligue 1 2007./08.
Lyon Coupe de France 2008.
Flag of Italy.svg Italija
Juventus Serie A 2011./12.

Reprezentativni trofeji[uredi VE | uredi]

Turnir Trofej Godina
SP u Njemačkoj 2006. Zlato 2006.

Ordeni[uredi VE | uredi]

  • Collare d'oro al Merito Sportivo: 2006.

[15][16]

  • ITA OMRI 2001 Uff BAR.svg
    Ufficiale Ordine al merito della Repubblica Italiana: 2006.

Izvori[uredi VE | uredi]