Anilin

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Fenilamin)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Anilin
C6H7N
Structural formula of aniline.svg
IUPAC nomenklatura Anilin
Ostala imena Aminobenzen,
Fenilamin
Identifikacijski brojevi
CAS broj 62-53-3 X
UN broj 1547
RTECS broj BW6650000
EC broj 200-539-3
PubChem broj 6115
Osnovna svojstva
Molarna masa 93,129 g·mol−1
Izgled Bezbojna do žuta tekućina
Gustoća

1,0297 g/cm3

Talište −6,3 °C
Vrelište 184,13 °C
Topljivost u vodi

3,6 g/100 mL kod 20 °C

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Vjerojatna kancerogenost za ljude.

NFPA 704
NFPA 704.svg
2
3
0
 
SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Anilin (njem. Anilin, od port. anil: biljka indigo od arap. an-nīl od sanskrt. nīlī: indigo, nīla: tamnomodar), aminobenzen ili fenilamin, kemijske formule C6H5NH2, je bezbojna uljasta tekućina karakteristična mirisa, vrelišta 184 °C, ledišta – 6 °C, netopljiv u vodi, lako topljiv u alkoholu, eteru i kiselinama (s kojima pritom stvara soli); otrovan. Ima ga u katranu kamenog ugljena, tehnički se dobiva redukcijom nitrobenzena željezom i razrijeđenom solnom kiselinom. Veoma je važna sirovina za proizvodnju sintetskih (anilinskih) bojila (anilinske boje), lijekova, sredstava za zaštitu bilja i tako dalje. [1]

Organski obojeni pigmenti[uredi | uredi kôd]

Za razliku od anorganskih pigmenata, koji su poznati od davnine, organski su se pigmenti u posljednjih stotinjak godina veoma razvili, zahvaljujući velikim dostignućima kemije sintetskih materijala, te razvoju grafičke industrije i sve većoj upotrebi raznobojnog tiska. Organski su pigmenti, kao i bojila, obojene čvrste tvari, koje se prema svom sastavu ubrajaju u organske spojeve. Međutim, od bojila se bitno razlikuju po tome što su praktički netopljivi u mediju u kojemu se primjenjuju, pa se upotrebljavaju u obliku sitne suspenzije.

U usporedbi s anorganskim pigmentima, u organskim je pigmentima šira paleta boja i veći izbor prijelaznih nijansi, veća jakost i svjetloća boje, čišći ton, izdašniji su i veće gustoće. Organski pigmenti nisu toliko postojani na povišenim temperaturama, zbog topljivosti, iako slabe, neotporni su prema organskim otapalima, a osim toga, mnogo su skuplji od anorganskih pigmenata. Njihova je pokrivna moć slabija od moći pokrivanja anorganskih pigmenata, ali su stoga prozirni (transparentni), što je njihova posebna odlika, osobito cijenjena u tiskarstvu. To se ogleda i u pregledu njihove potrošnje: 45% organskih pigmenata troši se za pripravu tiskarskih boja, 36% za pigmentiranje sredstava za ličenje, 15% za bojenje sintetskih materijala, a ostatak od 4% u različite druge svrhe.

Za razlikovanje velikog mnoštva sintetskih organskih pigmenata od velike je pomoći njihova podjela prema oznakama navedenim u međunarodno priznatom indeksu (eng. Colour Index). Oznaka se za svaki pojedini pigment sastoji od slova i brojaka, a opisuje vrstu tvari, boju, redni broj i pripadnost nekoj od grupa kemijskih spojeva. Tako na primjer, oznaka C.I. PR 177, 65 300 označuje da je to prema Colour Index (C.I.) pigment (P) crvene (R) boje, rednog broja 177, koji pripada grupi antrakinonskih (od 58 000 do 72 999) pigmenata.

Organski su pigmenti sintetski spojevi koji se prema svojoj kemijskoj strukturi mogu višestruko razvrstati. Obično se razlikuju dvije glavne grupe organskih pigmenata: azo pigmenti i ostali organski pigmenti. Iako je zajedničko strukturno svojstvo druge grupe što su to policiklički spojevi s kondenziranim prstenima, ta grupa organskih pigmenata obuhvaća vrlo različite organske spojeve, od kojih su najvažniji ftalocijanini, dioksazini i karbonilni policiklički spojevi. [2]

Slike[uredi | uredi kôd]

Indigo cake.jpg Mauvein Fuchsin und Methylviolett ERSTE brauchbare Teerfarbstoffe P1080427.JPG Historische Farbstoffsammlung DSC00350.JPG
Kruto indigo bojilo, koje se priprema od anilina. Zbirka prvih upotrebljivih anilinskih boja (Tehničko sveučilište u Dresdenu). Jedna od prvih anilinskih boja bila je ljubičasti mauvein.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. anilin, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 3. 7. 2020.
  2. "Tehnička enciklopedija" (Boje i lakovi), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Anilin.