Ferdo Šišić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ferdo Šišić
Ferdo Šišić
Ferdo Šišić
Rođenje 9. ožujka 1869.
Smrt 21. siječnja 1940.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje povjesničar
Portal: Životopis

Ferdinand Maksimilijan pl. Šišić (Vinkovci, 9. ožujka 1869. - Zagreb, 21. siječnja 1940.), bio je hrvatski povjesničar, "nestor hrvatske historiografije 20. stoljeća".[1]

Studij i profesorska karijera[uredi VE | uredi]

Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1888. godine.[2] Nakon maturiranja, započinje studij u Zagrebu na Mudroslovnom (Filozofskom) fakultetu, koji nastavlja u Beču, da bi se poslije odslušanoga trećeg semestra zbog financijskih problema kao posljedice očeve bolesti vratio u Zagreb, gdje sluša predavanja Tadije Smičiklasa i Tomislava Maretića, a u Beču Vatroslava Jagića. Godine 1900. stekao je naslov doktora na Sveučilištu u Zagrebu tezom Zadar i Venecija od 1159. do 1247., a 1902. habilitirao je radnjom Miha Madijev de Barbezanis, te je imenovan privatnim docentom za hrvatsku povijest od 12. do 14. stoljeća (do 1409.) i premješten je u Klasičnu gimnaziju u Zagrebu gdje je bio profesor od 1902. do 1906. godine[3]. Poslije 1908. postaje sveučilišnim profesorom. Godine 1903. postaje dopisni član JAZU/HAZU, a 1911. pravi član Akademije. Uživao je veliki ugled na fakultetu te je 1925. godine na prijedlog samih studenata izabran za protektora Kluba studenata povijesti.[4]. Dužnost sveučilišnoga profesora obnašao je do umirovljenja 1939. godine, kada je umirovljen na vlastiti zahtjev.

Političko djelovanje i osobna knjižnica[uredi VE | uredi]

Politički, Šišić se angažirao na listi Hrvatsko-srpske koalicije od 1908. do 1917. godine kao predstavnik vinkovačkog izbornog kotara. Povjesničari su skloni Šišićevu političku karijeru označiti kao karijerizam bez snažnijega značaja, te oportunizam.[5] No, Šišić kao političar ne može se mjeriti sa Šišićem kao povjesničarem. Ono čim je trajno zadužio hrvatsku povjesnicu je preobilno i minuciozno historiografsko djelo koje broji preko 450 jedinica. Među zanimljivim podatcima svakako valja napomenuti da je vremenom skupio pravu osobnu knjižnicu od preko 20.000 naslova (knjige, novinski članci, historiografske zbirke), koji su poslije njegove smrti postali najvrjednijim dijelom zbirke Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu. Kao arhivarski znalac, Šišić je marno skupljao građu po mnogobrojnim zbirkama u Hrvatskoj, ali i Mađarskoj, Austriji, Britaniji, Francuskoj, Italiji, Belgiji, Češkoj i Slovačkoj.

Povjesničarski rad[uredi VE | uredi]

Predmet Šišićevoga znanstvenoga interesa poglavito je usredotočen na hrvatsku povijest ranoga i razvijenoga srednjega vijeka. Njegovo je glavno djelo Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara (1925.), dok je popularnije djelo Pregled povijesti hrvatskoga naroda, u preradbi Jaroslava Šidaka u širokoj upotrebi skoro pet desetljeća. Nakon Šišićev smrti izdana je Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića (1102.-1301.) (1944.), ali to nedovršeno djelo nije na razini njegovih najvažnijih radova. Među ostalim Šišićevim radovima ističe se monografija o Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, kritičko izdanje Ljetopisa popa Dukljanina, dok ostala sintetska djela, u kojima je dao pregled hrvatske povijesti i u kasnijim razdobljima (od 15. do 19. stoljeća) nisu vrijednosti kapitalne povijesti o hrvatskom ranom srednjovjekovlju. Šišić se također bavio izdavanjem izvorne građe koja se odnosi na početak 20. stoljeća.

Rad Ferde Šišića karakterizira sustavnost, objektivnost i akribija. Nu, ovdje valja reći da je njegovo djelo vrhunac tzv. genetičke historije. Šišića nije zanimala složenost problema povijesti kao znanosti, već je svoju pažnju usredotočio na događaje i pojedince. Uostalom, sam Šišić u Priručniku izvora hrvatske historije (1914.) ističe tri strupnja razvoja povijesne znanosti: deskriptivnu (kako je bilo), pragmatičnu (zašto je bilo) i genetičku (kako i zašto je postalo).[6] Multidisciplinarni pristup u kojem se prepliću demografija, kulturologoja, povijest gospodarstva i umjetnosti te teoretski utjecaji "škole Anala" značajnije se u hrvatskoj historiografiji javlja tek u drugoj polovici 20. stoljeća - što stavlja Šišića u položaj klasika čiji je rad temelj neprocjenjive vrijednosti, ali ne i obrazac suvremenih povijesnoznanstvenih studija.

Djela[uredi VE | uredi]

Nepotpun popis 1:

Posmrtno[uredi VE | uredi]

  • Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića (1102-1301): prvi dio (1102-1205): od Kolomana do Ladislava III., Zagreb, 1944.
  • Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 1962., 1975.
  • Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1990.
  • Povijest Hrvata: pregled povijesti hrvatskoga naroda, Split, 2004.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1  Još djela na stranicama DAZ.[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Gračanin, Hrvoje, str. 69.
  2. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 918., ISBN 978-953-95772-0-7
  3. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 899., ISBN 978-953-95772-0-7
  4. Agičić, Damir, str. 250.
  5. Kolar-Dimitrijević, Mira, str. 413.
  6. Gross, Mirjana, str. 184.
  7. DAZ: HR-DAZG-855 Šišić Ferdo, pristupljeno 18. listopada 2014.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Agičić, Damir. 'Klub studenata povijesti Sveučilišta u Zagrebu (1925-41)'. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 25 (1992), str. 249-262. [1]
  • Gračanin, Hrvoje. '"Od Hrvata pak koji su stigli u Dalmaciju odvojio se jedan dio i zavladao Ilirikom i Panonijom". Razmatranja uz DAI c. 30, 75-78'. Povijest u nastavi 6 (2008) , 1, str. 67-76. [2]
  • Gross, Mirjana. Suvremena historiografija. Korijeni, postignuća, traganja. Zagreb: Novi Liber, 1996.
  • Kolar-Dimitrijević, Mira. 'Povjesničar dr. Ferdo Šišić kao saborski zastupnik 1908.-1911.' Scrinia Slavonica 3 (2003), str. 413-433. [3]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Ferdo Šišić