Finale UEFA Lige prvaka 2010.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Finale UEFA Lige prvaka 2010.
LigaPrvakaFinale2010.png
Natjecanje UEFA Liga prvaka 2009./10.
Datum 22. svibnja 2010.
Stadion Santiago Bernabéu, Madrid
Igrač utakmice (UEFA) Diego Milito (Internazionale)
Igrač utakmice (navijači) Wesley Sneijder (Internazionale)
Sudac Howard Webb (Engleska)[1]
Broj gledatelja 73 170[2]
Vrijeme sunčano, 25°C
32% vlage[3]
2009.
2011.

Finale UEFA Lige prvaka 2010. bio je 55. finale UEFA Lige prvaka (18. u sadašnjem formatu), između Bayerna iz Münchena i milanskog Intera. Finale je odigran 22. svibnja 2010. na stadionu Santiago Bernabéu u Madridu, inače domaćem stadionu Real Madrida.[4] Pobijedio je Inter rezultatom 2:0, s dva pogotka Diega Milita, i tako osvojio naslov prvaka nakon 45 godina. Klub je s ovim naslovom osvojio trostruku krunu, kao prvi talijanski klub s takvim pothvatom.

U studenom 2007. godine, odlučeno je da će se finale, po prvi put, igrati u subotu, za razliku od dosadašnjeg igranja srijedom.[5]

Inter je, pobijedivši u ovom finalu, igrao u UEFA Superkupu 2010. protiv Atlético Madrida, od kojeg je poražen 0:2. Također, prošao je izravno u polufinale Svjetskog klupskog prvenstva 2010. godine, kojeg je naposljetku osvojio.

Pozadina finala[uredi | uredi kôd]

Prije finala 2010., Bayern i Inter su se dotad susretali četiri puta i europskim natjecanjima. U ta 4 susreta, Bayern vodi sa dvije pobjede naspram jedne Interove; uz uz jedan izjednačen rezultat. Prvi se susret između ove dvije ekipe dogodio u trećoj rundi Kupa UEFA 1988./89. koji je Inter dobio sa 2:0 u prvoj utakmici na Olympiastadionu u Münchenu, ali je Bayern uzvratio pobjedom od 3:1 na San Siru dva tjedna poslije i prošao dalje pravilom gola u gostima. Ponovo su ždrijebani zajedno u skupini B Lige prvaka 2006./07., sa Spartakom Moskva i Sportingom CP. Prva je utakmica završila 2:0 za Bayern na San Siru; a uzvrat izjednačenjem od 1:1.

Obje su momčadi imale priliku osvojiti trostruku krunu, uspjeh kojeg nitko iz njihovih zemalja nije uspio osvojiti; s tim da je Intern bio najbliži tome 1965., kad su ovojili Serie A i Kup prvaka ali izgubili 1:0 od Juventusa u finalu Coppa Italije. Bayern München je osigurao svoj 22. naslov prvaka Njemačke u zadnjem kolu sezone pobjedom od 3:1 u gostima kod Herthe Berlin, 8. svibnja 2010.,[6] nakon čega osvajaju svoju 8 dvostruku krunu pobijedivši Werder Bremen rezultatom 4:0 u finalu DFB-Pokala 15. svibnja.[7] U međuvremenu, Internazionale je 5. svibnja pobijedio Romu 1:0 i tako osvojio svoj šesti talijanski kup,[8] a zatim i peti naslov prvaka Serie A zaredom te 2. dvostruku krunu 16. svibnja, pobjedom od 1:0 u gostima protiv već izbačene Siene.[9] Kako su oba kluba osvojila kup i prvenstvo prije finala, bilo je jasno kako će drugi pobjednik Lige prvaka zaredom osvojiti trostruku krunu, nakon uspjeha Barcelone u sezoni 2008./09.[10]

Trerneri obiju momčadi već su osvajale trofej Lige prvaka: Bayernov trener Louis van Gaal pobijedio je s Ajaxom in 1995., dok je Interov José Mourinho osvojio isti naslov 2004. godine s Portom. Tako bi trener koji pobijedi postao tek treći koji je to postigao s dva različita kluba, nakon Ernsta Happela (Feyenoord 1970. i Hamburg 1983.) i Ottmara Hitzfelda (Borussia Dortmund 1997. i Bayern München 2001.).[11] Bilo je ovo peto finale u povijesti natjecanja u kojem su oba trenera već prije osvajala naslov; nakon 1962., 1978., 2002. and 2007. Također bilo je prvo finale gdje nijedna od dviju ekipa nisu bili pobjednici skupina.

Santiago Bernabéu je još u ožujku 2008. bio izabran kao domaćin finala UEFA Lige prvaka 2010.

Stadion Santiago Bernabéu je dosad tri puta ugostio finale Kupa/Lige prvaka: 1957., 1969. and 1980. Upravo je Real Madrid pobijedio u finalu 1957., osiguravši drugi od pet uzastopnih naslova, pobijedivši Fiorentinu 2:0 ispred 120 000 gledatelja, što je drugi najveći broj gledatelja u finalu Lige prvaka ikad. Milan je drugi koji je osvojio naslov na Bernabéuu, pobijedivši Ajax 4:1, dok je Nottingham Forest 1980. godine pobijedio Hamburg rezultatom 1:0.[12]

Stadion je otvoren 1947. nedugo nakon odabira Santiaga Bernabéa za predsjednika Real Madrida. Nakon izgradnje, stadion je imao maksimalno 75 tisuća mjesta, što je 1954. povećano na 125 000 dodavanjem četvrte tribine. Odabran je kao jedan od ukupno dva stadiona Kupa europskih nacija 1964., ugostivši obje utakmice Španjolske reprezentacije, uključujući i njenu pobjedu od 2:1 nad SSSR-om. Na pripremama za Svjetsko nogometno prvenstvo 1982., FIFA-ine su regulative zahtijevale obnovu stadiona, pa je postavljena krovna konstrukcija na tri od četiri tribine i tako smanjivši kapacitet na 90 800 mjesta. Ugostio je sve tri utakmice skupine B i finale prvenstva. Novo smanjenje kapaciteta, i to na 75 tisuća, dogodilo se 1998. godine, kad je čitav stadion postao sjedeći. Ipak, u skorašnjem renoviranju 2006. godine kapacitet je proširen na 80 000. Mešitom, za ovo finale bilo je dostupno samo 75 000 sjedala zbog UEFA-inih sigurnosnih pravila.[13]

Put do finala[uredi | uredi kôd]

Flag of Germany.svg Bayern München Runda Flag of Italy.svg Internazionale
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
Flag of France.svg Bordeaux 6 5 1 0 9 2 +7 16
Flag of Germany.svg Bayern München 6 3 1 2 9 5 +4 10
Flag of Italy.svg Juventus 6 2 2 2 4 7 −3 8
Flag of Israel.svg Maccabi Haifa 6 0 0 6 0 8 −8 0
Natjecanje
po skupinama
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
Flag of Spain.svg Barcelona 6 3 2 1 7 3 +4 11
Flag of Italy.svg Internazionale 6 2 3 1 7 6 +1 9
Zastava Ruske Federacije.svg Rubin Kazan 6 1 3 2 4 7 −3 6
Flag of Ukraine.svg Dinamo Kijev 6 1 2 3 7 9 −2 5
Protivnik Rez. Kod kuće U gostima Drugi dio natjecanja Protivnik Rez. Kod kuće U gostima
Flag of Italy.svg Fiorentina 4:4 (g) 2:1 2:3 Osmina finala Flag of England.svg Chelsea 3:1 2:1 1:0
Flag of England.svg Manchester United 4:4 (g) 2:1 2:3 Četvrtfinale Zastava Ruske Federacije.svg CSKA Moskva 2:0 1:0 1:0
Flag of France.svg Lyon 4:0 1:0 3:0 Polufinale Flag of Spain.svg Barcelona 3:2 3:1 0:1

Bayern München[uredi | uredi kôd]

Bayern je do Madrida stigao sa 7 pobjeda u Ligi prvaka, 3 u skupinama, 4 u nokaut fazi. Kao drugoplasirani u Bundesligi 2008./09., izravno se plasirao u natjecanje po skupinama. U ždrijebu 27. kolovoza 2009., Bayern je plasiran u skupinu A, zajedno s Bordeauxom, Juventusom i Maccabi Haifom. Kod obje utakmice s Maccabijem, Bayern je lako pobijedio, no utakmice s Bordeauxom je obje izgubio. Početkom sezone, loše je startao i u domaćoj ligi, najlošije u posljednjih 40-ak godina.[14] U posljednjoj utakmici natjecanja po skupinama, igrali su protiv Juventusa u Torinu. Iako su gubili 1:0, na kraju su ipak pobijedili rezultatom 1:4 i prošli u drugi dio natjecanja.[15] U osmini finala, ždrijebom je zapao s Fiorentinom i pobijedio prvu utakmicu na Allianz Areni golom u posljednjim minutama. U Italiji, Bayern je izgubio reultatom 3:2 i ukupni rezultat je bio 4:4; međutim, Bayern je prošao golovima u gostima.

Postave Bayerna i Manchestera u uzvratu četvrtfinala na Old Traffordu

U ždrijebu za četvrtfinale, došlo je do ponavljanja finala iz 1999. godine. Bayern je ždrijeban s Manchester Unitedom. U prvoj utakmici u Münchenu, Manchester je poveo već u drugoj minuti, ali je Bayern sjajnom igrom u drugom poluvremenu izjednačio. U posljednjoj minuti Ivica Olić postiže pogodak i vodi Bavarce na uzvrat s prednošću. U uzvratu, United je počeo sjajno: u prvom poluvremenu imali su 3:0. Međutim, na samom kraju poluvremena Olić zabija gol i smanjuje prednost. U drugom poluvremenu Rafael dobiva drugi žuti karton, a Bayern nakon dugog pritiska postiže pogodak preko Robbena i prolazi dalje.[16] U polufinalu su lako prošli Olympique Lyon pobijedivši ukupno 4:0. U prvoj su utakmici golom Robbena pobijedili 1:0, dok su u gostima hat-trickom Olića porazili Francuze s 0:3.[17]

Internazionale[uredi | uredi kôd]

Inter je kao prvak Italije Serie A 2009. izravno prošao u Ligu prvaka 2009./10.. Ždrijebom su u skupini zapali sa braniteljem prvaka, Barcelonom, te Rubin Kazanom i Dinamo Kijevom. U utakmicama s Barcelonom, Inter je na Camp Nouu poražen 2:0, a kod kuće je igrao 0:0. Sa ostala dva kluba, Internazionale je po jednu utakmicu dobio i remizirao sa svakim.[18] U drugom dijelu natjecanja, Inter je izgubio samo jednu utakmcu, dok je u svim ostalim pobijedio. U osmini finala, pobijeđen je Chelsea na San Siru. Interov trener José Mourinho je nekadašnji trener Chelseaja i dočekan je u Londonu s ovacijama i nadimkom "the Special One" (poseban)[18]. Inter i Mourinho su iznenadili sve i pobijedili rezultatom 1:0 golom Samuela Eto'a.[19] Za četvrtfinale, Inter je dobio najlakšeg protivnika, moskovskog CSKA. U obje utakmice, nerazzuri su pobijedili rezultatima 1:0.

Za polufinale, Internazionale je dobio protivnika iz natjecanja po skupinama, branitelja prvaka Barcelonu. Barça je u četvrtfinalu zadivila svijet pobijedivši Arsenal 4:1 sa četiri pogotka Lionela Messija, i tako još jednom pokazala svoju neograničenu moć.[20] Inter je u prvu utakmicu u Milanu ušao s pritiskom i bio je vrlo blizu pogotka. Međutim, sjajnim prodorom Maxwella i pogotkom Pedra, Barcelona je prva povela. Inter se pogotkom Sneijdera vratio i uspio postići još dva. U uzvratu u Kataloniji, Barça je sve snage okrenula u napad. Ali, Mourinho je svojom posebnom defenzivnom taktikom spriječio Barcelonu da postigne potrebna dva pogotka. Iako je u 84. minuti Gerard Piqué postigao pogodak, to nije bilo dovljno za prolaz španjolske momčadi.[21] Upravo zbog nadmudrivanja Barcelone, Inter je u finale ušao kao lagani favorit.

Susret[uredi | uredi kôd]

Odabir momčadi[uredi | uredi kôd]

Interova je momčad započela susret bez ijednog Talijana u ekipi, dok je za Bayern igralo pet njemačkih igrača, i to su sva petorica bili reprezentativci na Svjetskom prvenstvu 2010. Franck Ribéry je jedan od najvažnijih odsutnih igrača za Bayern, koji nije igrao zbog kazne za prekršaj u prvom polufinalnom susretu protiv Lyona, za koji je dobio tri utakmice kazne. Thiago Motta je najzvučniji izostanak za Inter, koji je bio u kazni dvije utakmice zbog kartona.

Sažetak[uredi | uredi kôd]

Koreografija Interovih navijača prije početka susreta

Pobjednik finala bio je Internazionale, rezultatom 2:0. Inter se služio taktikom kontra-napada što se vidi u činjenici da su imali manji posjed lopte od bavarske momčadi, ali je Inter uspješno branio svoje vodstvo.[22] Oba je pogotka postigao Argentinac Diego Milito, i to u 35. i 70. minuti. Prvi je pogodak Milito postigao nakon dugog ispucavanja vratara Julija Cesara, prebacivši loptu Wesleyju Sneijderu, koji ju vraća Militu da zabije gol. Militov drugi pogodak dolazi nakon dobačaja Samuela Eto'a, da bi Milito prešao Daniela van Buytena i zabio.[23] Milito je zamijenjen pri samom kraju susreta, popraćen velikim pljeskom navijača Intera.[24] Nakon utakmice, Milito je izajvio da je ova pobijeda donijela "nevjerojatnu sreću" i tvrdio je da je njegova momčad zaslužila pobijediti.[25] Bayernov je kapetan Mark van Bommel priznao da je Inter bio "najefikasnija momčad", misleći na uspjeh Interovih kontra-napada.[26] José Mourinho je otkrio da će najvjerojatnije otići iz Intera da bi ostvario svoj cilj da postane prvi trener koji će osvojiti trofej Lige prvaka s tri različita kluba. Glasine su ga povezivale s odlaskom u Real Madrid, što se na kraju ispostavilo točno.[27]

Detalji[uredi | uredi kôd]

22. svibnja 2010.
20:45 CEST
Bayern München Flag of Germany.svg 0 : 2 Flag of Italy.svg Internazionale Santiago Bernabéu, Madrid
Broj gledatelja: 73 170[2]
Sudac: Howard Webb (Engleska)[1]
(izvještaj) Milito Pogodak nakon 35 minuta 35' Pogodak nakon 70 minuta 70'
Bayern München
Internazionale
BAYERN MÜNCHEN:
GK 22 Flag of Germany.svg Hans-Jörg Butt
RB 21 Flag of Germany.svg Philipp Lahm
CB 5 Flag of Belgium (civil).svg Daniel Van Buyten
CB 6 Flag of Argentina.svg Martin Demichelis Opomenut u 26. minuti 26'
LB 28 Flag of Germany.svg Holger Badstuber
CM 17 Flag of the Netherlands.svg Mark van Bommel Opomenut u 78. minuti 78'
CM 31 Flag of Germany.svg Bastian Schweinsteiger
RW 10 Flag of the Netherlands.svg Arjen Robben
SS 25 Flag of Germany.svg Thomas Müller
LW 8 Flag of Turkey.svg Hamit Altıntop Izašao u 63. minuti 63'
CF 11 Flag of Croatia.svg Ivica Olić Izašao u 74. minuti 74'
Zamjene:
GK 1 Flag of Germany.svg Michael Rensing
DF 13 Flag of Germany.svg Andreas Görlitz
DF 26 Flag of Germany.svg Diego Contento
MF 23 Flag of Croatia.svg Danijel Pranjić
MF 44 Flag of Ukraine.svg Anatolij Timoščuk
FW 18 Flag of Germany.svg Miroslav Klose Ušao u 63. minuti 63'
FW 33 Flag of Germany.svg Mario Gómez Ušao u 74. minuti 74'
Manager:
Flag of the Netherlands.svg Louis van Gaal
Bayern Munich-Internazionale 2010-05-22.svg
INTERNAZIONALE:
GK 12 Flag of Brazil.svg Júlio César
RB 13 Flag of Brazil.svg Maicon
CB 6 Flag of Brazil.svg Lúcio
CB 25 Flag of Argentina.svg Walter Samuel
LB 26 Flag of Romania.svg Cristian Chivu Opomenut u 30. minuti 30' Izašao u 68. minuti 68'
CM 4 Flag of Argentina.svg Javier Zanetti
CM 19 Flag of Argentina.svg Esteban Cambiasso
AM 10 Flag of the Netherlands.svg Wesley Sneijder
RW 9 Flag of Cameroon.svg Samuel Eto'o
CF 22 Flag of Argentina.svg Diego Milito Izašao u 90+2. minuti 90+2'
LW 27 Flag of Macedonia.svg Goran Pandev Izašao u 79. minuti 79'
Zamjene:
GK 1 Flag of Italy.svg Francesco Toldo
DF 2 Flag of Colombia.svg Iván Córdoba
DF 23 Flag of Italy.svg Marco Materazzi Ušao u 90+2. minuti 90+2'
MF 5 Flag of Serbia.svg Dejan Stanković Ušao u 68. minuti 68'
MF 11 Flag of Ghana.svg Sulley Muntari Ušao u 79. minuti 79'
MF 17 Flag of Kenya.svg McDonald Mariga
FW 45 Flag of Italy.svg Mario Balotelli
Trener:
Flag of Portugal.svg José Mourinho

UEFA-in igrač utakmice:
Flag of Argentina.svg Diego Milito
Igrač utakmice prema navijačima:
Flag of the Netherlands.svg Wesley Sneijder

Sudac:
Flag of England.svgHoward Webb

Pomoćni suci:
Flag of England.svg Mike Mullarkey
Flag of England.svg Darren Cann
Četvrti sudac:
Flag of England.svg Martin Atkinson
Rezervni sudac:
Flag of England.svg Peter Kirkup

Statistika[uredi | uredi kôd]

Prvo poluvrijeme[28]
Bayern Inter
Pogodci 0 1
Udarci (ukupno) 10 7
Udarci (u okvir) 1 4
Posjed lopte 67% 33%
Udarci iz kuta 2 0
Prekršaji 8 6
Zaleđa 0 0
Žuti kartoni 1 1
Crveni kartoni 0 0

Drugo poluvrijeme[28]
Bayern Inter
Pogodci 0 1
Udarci (ukupno) 11 4
Udarci (u okvir) 5 3
Posjed lopte 69% 31%
Udarci iz kuta 4 2
Prekršaji 8 7
Zaleđa 0 0
Žuti kartoni 1 0
Crveni kartoni 0 0

Ukupno[28]
Bayern Inter
Pogodci 0 2
Udarci (ukupno) 21 11
Udarci (u okvir) 6 7
Posjed lopte 68% 32%
Udarci iz kuta 6 2
Prekršaji 16 13
Zaleđa 0 0
Žuti kartoni 2 1
Crveni kartoni 0 0

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 Webb sudi u Madridu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 20. svibnja 2010. Pristupljeno 20. svibnja 2010.
  2. 2,0 2,1 Radnedge, Keir. lipnja 2010. Hamilton, Gavin (ur.). Inter prekinuo dugu stanku. World Soccer. IPC Media. London. 50 (10): 48–51
  3. Početne postave (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 22. svibnja 2010. Pristupljeno 28. svibnja 2010.
  4. Madrid i Hamburg domaćini finala 2010. UEFA.com. Union of European Football Associations. 28. ožujka 2008. Pristupljeno 9. ožujka 2010.
  5. Finale Lige prvaka u srijedu. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 30. studenoga 2007. Pristupljeno 24. svibnja 2008.
  6. Prvaci rascvjetali München. fcbayern.de. FC Bayern München. 8. svibnja 2010. Pristupljeno 10. svibnja 2010.
  7. Bayernova oluja osvaja dvostruku krunu. fcbayern.de. FC Bayern. 15. svibnja 2010. Pristupljeno 16. svibnja 2010.
  8. Inter-Roma: 1-0, kup ide nerazzurrima. inter.it. Internazionale Milano. 5. svibnja 2010. Pristupljeno 10. svibnja 2010.
  9. Mourinhov Inter koji žudi za trostrukom krunom osvaja Serie A. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 16. svibnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2010. Pristupljeno 16. svibnja 2010.
  10. Jones, Grahame L. 21. svibnja 2010. Finale Lige prvak dovodio vrhunske trenre, zvijede SP-a. Los Angeles Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. svibnja 2010. Pristupljeno 28. svibnja 2010.
  11. Harrold, Michael. 29. travnja 2010. Euforični se Inter suočava sa zadnjim izazovom. UEFA.com. Union of European Football Associations. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. svibnja 2010. Pristupljeno 5. svibnja 2010.
  12. Prijašnja finala u Madridu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. siječnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2010. Pristupljeno 9. ožujka 2010.
  13. Santiago Bernabéu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. siječnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2010. Pristupljeno 9. ožujka 2010.
  14. Put do finala: Bayern. UEFA.com. Union of European Football Associations. 17. svibnja 2010. Pristupljeno 24. svibnja 2010.
  15. Sjajni Bayern izbacio Juve. UEFA.com. Union of European Football Associations. 17. prosinca 2009. Pristupljeno 24. svibnja 2010.
  16. United pao pod Bayernom. UEFA.com. Union of European Football Associations. 7. travnja 2010. Pristupljeno 24. svibnja 2010.
  17. Olićeva trica vodi Bayern u Madrid. UEFA.com. Union of European Football Associations. 27. travnja 2010. Pristupljeno 24. svibnja 2010.
  18. 18,0 18,1 Put do finala: Inter. UEFA.com. Union of European Football Associations. 17. svibnja 2010. Pristupljeno 25. svibnja 2010.
  19. Eto'o završio posao za Inter. UEFA.com. Union of European Football Associations. 16. ožujka 2010. Pristupljeno 25. svibnja 2010.
  20. Čarobni Messi odradio posao protiv Arsenala. UEFA.com. Union of European Football Associations. 6. travnja 2010. Pristupljeno 25. svibnja 2010.
  21. Barcelona svrgnuta od Intera. UEFA.com. Union of European Football Associations. 28. travnja 2010. Pristupljeno 25. svibnja 2010.
  22. Hassett, Sebastian. 23. svibnja 2010. Maestro Mourinho napravio savršen oproštaj od Intera u finalu Lige prvaka. Sydney Morning Herald. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
  23. Lyon, Sam. 22. svibnja 2010. Bayern München 0:2 Inter Milan. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2010. Pristupljeno 28. svibnja 2010.
  24. Inter Milan porazio Bayern München u finalu Lige prvaka u Madridu. Agence France-Presse. Fox Sports. 23. svibnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
  25. Carminati, Nadia. 22. svibnja 2010. Milito 'apsolutno sretan'. Sky Sports. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
  26. Coerts, Stefan. 22. svibnja 2010. Efikasnija ekipa je pobijedila – Bayern Münchenov kapetan Mark Van Bommel. goal.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. svibnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
  27. Mourinho izjavio da će vjerojatno napustiti Inter. USA Today. 22. svibnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
  28. 28,0 28,1 28,2 Statistike: Kraj utakmice (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 22. svibnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Finale UEFA Lige prvaka 2010.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]