Fosfatiranje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Parkeriziran M 1911 A1 poluatomatski pištolj,Springfield Armory

Fosfatiranje, (parkerizacija, bonderizacija, granodizacija,te atramentiranje nekoliko su tržišnih naziva za ovaj postupak ) je tehnika zaštite čeličnih površina od korozije putem stvaranja kemijske konverzijske prevlake na osnovi fosfata željeza,mangana ili cinka. Parkerizacija je najčešće korištena na oružju, automobilima ili alatima,te podrazumijeva proces zasnovan na solima cinka ili mangana.

Osim željeza fosfatirati se mogu i objekti od aluminija, magnezija, bakra i njegovih slitina,nikla,kositra, kadmija te cinka.Razlikujemo postupke hladnog,vrućeg te elektrolit skog fosfatiranja.

U pravilu se koristi u kombinaciji sa uljnim ili voštanim premazima te lakovima.Također se koristi i kod hladnog strojnog kovanja, za smanjenje trenja.

Kako je dobiveni sloj fosfata porozan u pravilu ga se još naknadno tretiralo otopinom koja sadrži toksične spojeve šesterovalentnog kroma. Primjena soli šesterovantnog kroma danas je u Europskoj uniji zabranjena (ROHS direktiva - Restriction of Hazardous Substances) pa se ova faza postupka više ne izvodi već se koriste alternativne manje štetne tehnologije (postupak sa solima cirkonija).

Povijest[uredi VE | uredi]

Najraniji široko korišteni postupci razvijeni su 1906.(T.W.Coslett ) i bili su bazirani na fosfatima željeza. Spomenuti T.W.Coslett je 1909. razvio i postupak baziran na solima cinka. Postupak baziran na solima mangana razvijen je 1911. od strane F.R.G.Richardsa. Nešto kasnije razvijene su i prve kupke sa dodanim oksidirajućim spojevima koji su znatno skratili sam postupak, na svega 5 - 10 minuta (Bonderite-Bad 1929.).Danas se fosfatiranje pokušava zamijeniti postupcima koji su manje štetni po okoliš,no i dalje se uvelike koristi te se stalno razvijaju novi postupci.

Vrste otopina za fosfatiranje[uredi VE | uredi]

Vrsta fosfata Industrijska primjena
Fosfat željeza Podloga za lak,autoindustrija,kućanski aparati
Fosfat cinka Kod hladnog oblikovanja plošnih i cijevastih predmeta.
Cink-kalcij fosfat Podloga za boje i lakove.
Cink-nikl fosfat Za čelične bobine.
Trikationsko fosfatiranje Podloga za boje i lakove u autoindustriji.
Mangan fosfat Antifrikcijski sloj.

Sastav nekoliko otopina za fosfatiranje[uredi VE | uredi]

Fosfatiranje čelika[uredi VE | uredi]

Prema T.W.Coslettovom patentu USPT 870 937/07:

25 gr fosforne kiseline D1,5

6,25 gr željeznih strugotina

1 lit vode

predmete držati u vrijućoj otopini 30 - 180 minuta[1]

Prema F.R.G.Richardsovom patentu USPT 1 069 913/13:

Fosforna kiselina 4,2 gr

Mangan dioksid 2,5 gr

Voda 1 lit

30 - 90 minuta predmete držati u vreloj otopini[2]

Postupak baziran na solima cinka:

Fosforna kiselina 13-15 gr

Cink fosfat 33-35 gr

Cink nitrat 49-53 gr

Voda do 1 lit /90-98 C,5 - 10 minuta ,sloj sive boje

Fosfatiranje aluminija[uredi VE | uredi]

Fosforna kiselina 10-15 gr

Cink nitrat 18-20 gr

Cink borfluorid 10-15 gr

Voda 1 lit

75-85 C,1-5 min[3]

Fosfatiranje magnezija[uredi VE | uredi]

Monofosfat mangana 30 gr

Natrij fluorsilikat 0,3 gr

Voda 1 lit

95-98 C,15-20 min [4]

Fosfatiranje bakra[uredi VE | uredi]

Cink fosfat 113 gr

Natrij klorat 40 gr

Voda 9 lit

98 C,opća kiselost 44[5]

Uporaba u konzervaciji restauraciji metala[uredi VE | uredi]

Danas se fosfatiranje u restauriranju i konzervaciji metala više ne koristi,dok je negdje do 1980. bilo korišteno,iako ne često.Koristiti ga se može samo na povijesnim predmetima od željeza i čelika( eventualno i od aluminija ),na arheološkim njegova uporaba ne dolazi u obzir.Češka i ruska literatura preporučuju i korištenje tkz. amorfnog fosfatiranja željeza i čelika,ovaj postupak ne mijenja boju samog metala,te tolerira i prisutnost tanjih korozionih slojeva ( Sastav otopine: natrij heksametafosfat - 10 gr,kalcij klorid - 3,6 gr,natrij nitrat - 0,06 gr,destilirana voda 1lit,pH 5-6,sobna temperatura,kontakt predmet otopina 60-120 minuta).[6][7][8]Slične postupke prikazuje i američki patent USPT 2,499,261 iz 1950.,no preporuča znatno kraće vrijeme kontakta između otopine i objekta ( do 10 minuta).[9]

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

Freeman, D.B., Phosphating and Metal Pretreatment, London 1986.

Lorin, G., Phosphating of Metals, Teddington 1974.

Rausch,W. Die Phosphatierung von Metallen, Saulgau 1974.

Grilihes,S.J. Oksidirovanie i fosfatirovanie metallov, Lenjingrad 1971.

Angier, R.H. (1936). Firearm Blueing and Browning, Harrisburg, PA: Stackpole Co.

Fishlock, David (1962). Metal Colouring, Teddington: R. Draper.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Angier, R.H. (1936). Firearm Blueing and Browning, Harrisburg, PA: Stackpole Co.,str.146
  2. Angier, R.H. (1936). Firearm Blueing and Browning, Harrisburg, PA: Stackpole Co. ,str.147
  3. Grilihes,S.J. Oksidirovanie i fosfatirovanie metallov, Lenjingrad 1971.str.105
  4. Grilihes,S.J. Oksidirovanie i fosfatirovanie metallov, Lenjingrad 1971.str 106
  5. Grilihes,S.J. Oksidirovanie i fosfatirovanie metallov, Lenjingrad 1971.str 107
  6. http://art-con.ru/node/3342 Pristupljeno 24.08.2016.
  7. ČUPR Václav, PELIKÁN Jiří B., Chemické a elektrochemické konzervační úpravy kovových památek. ZPP 1961/21, č. 56
  8. Pelikán,J. B. The Use of Polyphosphate Complexes in the Conservation of Iron and Steel Objects,Studies in Conservation Vol. 9, No. 2 (May, 1964), str. 59-66
  9. USPT 2,499,261