Franciska Rimska
| Franciska Rimska | |
|---|---|
| |
| Rođena | 1384. Rim, Papinska država |
| Preminula | 9. ožujka 1440. Rim, Papinska država |
| Kanonizirana | 1608. |
| Slavi se u | Rimokatoličkoj Crkvi |
| Spomendan | 9. ožujka |
| Simboli | crni benediktinski habit, bijeli veo, anđeo čuvar |
| Zaštitnica | vozača i udovica |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveta Franciska Rimska, pravoga imena Francesca Bussa de Leoni, talijanska mističarka, majka šestero djece, asket i svetica Rimokatoličke Crkve. Kanonizirana je 1608., a papa Pio XII. proglasio ju je zaštitnicom vozača. Štuje se i kao zaštitnica udovica.[1] Bila je promicateljicom pobožnosti Srcu Isusovu i anđelu čuvaru te molitve za duše u čistilištu. Živjela je pokornički, jedući samo povrće i odijevajući se u kostrijet. Prema zapisima njezina ispovjednika, svećenika Giovannija Mattiottija, doživjela je viđenja čistilišta, kroz koje ju je, prema Mattiottijevim zapisima, proveo arkanđeo Rafael. Također, imala je viđenja raja, pakla i završetka Zapadnog raskola.[2]
Rođena je u dobrostojećoj aristokratskoj obitelji, ali je još kao djevojčica, zajedno s majkom Jacobelle de Roffredeschi dijelila milostinju siromasima i obilazila rimske crkve i grobove mučenike. Iako se željela posvetiti redovništvu, na očev se zahtjev udala za plemića Lorenza Ponzianija, s kojim imade šestero djece. Nakon suprugove smrti, pridružila se bratovštini Oblata, koju je utemeljila 1433. radi skrbi za siromahe i bolesnike. Za života su joj se u karitativnom radu pridužile brojne Rimljanke. Cijeli život provela u Rimu, u razdoblju tzv. Zapadnog raskola i Avignonskog papinstva te borbi dviju moćnih rimskih plemićkih obitelji, Colonna i Orsini. I danas se štuje kao jedna od zaštitnica Grada Rima.[3]
Za potrebe kanonizacije, višegodišnjim ispitivanjima utvrđena je autentičnost njezinog neraspadnutog tijela nekoliko mjeseci nakon smrti. Grob joj je pronađen 2. travnja 1638., a pronađene kosti prenesene su u crkvu Santa Maria Nova 9. ožujka 1649., na njezin spomendan. God. 1869. tijelo joj je ekshumirano i postavljeno u stakleni lijes za štovanje. Crkva u kojoj je pokopana neslužbeno se naslovljava i crkvom sv. Franciske Rimske.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Sveta Franciska Rimska Hrvatska katolička mreža, pristupljeno 11. siječnja 2021.
- ↑ Paoli, Francesco. St. Frances of Rome (engl.) Catholic Encyclopedia, Robert Appleton Company, New York, 1909.
- ↑ Sveta Franciska Rimska – velika pomoćnica duša u čistilištu Bitno.net, 9. ožujka 2020., pristupljeno 11. siječnja 2021.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Francisca Rimska |