Franjevački samostan i crkva sv. Franje Asiškog u Imotskom

Izvor: Wikipedija

Franjevački samostan i crkva sv. Franje Asiškog u Imotskom, zaštićeno kulturno dobro[1]

Opis dobra[uredi | uredi kôd]

Današnja župna crkva sv. Frane sagrađena je u drugoj polovici 19. stoljeća u blizini ranije porušene crkve. Crkva je monumentalna, trobrodna građevina, podignuta u neoromaničkom slogu, orijentirana istok-zapad. Kameni zvonik, kvadratičnog tlocrta, široko rastvorene lože za zvona je iz 1848. godine s povišenjem iz 90-ih godina 20. stoljeća. Samostan je smješten južno od crkve i nastaje u nekoliko faza od prve polovice 18. stoljeća do druge polovice 19. stoljeća. Ortogonalna samostanska krila međusobno formiraju poluotvoreni klaustar, koji je otvorenom stranom orijentiran na jug, s kvalitetnom vizurom na samostanski vrt. U samostanu se čuva vrijedna kulturno-povijesna zbirka kao i bogata knjižnica.[1]

Ostalo[uredi | uredi kôd]

Franjevački samostan i župa sv. Franje u Imotskom pokrenuli su internet stranicu na svetkovinu Krista Kralja, 20. studenoga 2011. godine.[2]

Zaštita[uredi | uredi kôd]

Pod oznakom Z-4594 zavedeni su kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "sakralna graditeljska baština".[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Crkva sv. Franje Asiškog i samostan Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Sadržaj preuzet uz dopusnicu. Pristupljeno 27. lipnja 2020.
  2. IKA: Imotski franjevački samostan i župa Sv. Franje pokrenuli internetsku stranicu Hrvatska katolička mreža. 22. studenoga 2011. Pristupljeno 27. lipnja 2020.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://min-kulture.gov.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.