Franjo Bukovački

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Franjo Bukovački (Gornja Lomnica, 1635.? - nepoznato mjesto u Turskom Carstvu, poslije 1878.), kapetan Nikole i Petra Zrinjskog, sudionik u pobuni Zrinskih i Frankopana protiv cara Leopolda I.[1] Bio je posljednji od hrvatske plemićke obitelji Bukovačkih.[2][3]

Jedna od osoba u kojeg su Zrinski i Frankopani imali najviše povjerenja u uroti.[2] Zrinski su ga ovlastili pregovarati s drugim državama za pomoć hrvatskim velikašima u sukobu s Habsburgovcima.

Ratovao protiv Turaka 1663./64. godine.[2]

U Mletcima je pregovarao 1664. s francuskim poslanikom P. de Bonsyjem.[2] Budući da nisu uspjeli pregovori s Francuskom, Zrinskog je nagovorio neka se pregovara s Osmanskim Carstvom.[2] S Osmanskim Carstvom Bukovački je pregovarao u Solunu i na Kandiji sa samim sultanom Mehmedom IV. u prosincu 1669. godine.[1] U međuvremenu su mu Zrinski dodijelili posjede: na obroncima Plešivice, iznad Jastrebarskog: Bukovac, Lanišće i Gornje Volavje (danas Bukovac Svetojanski, Lanišće i Volavje). Pored njih imao je i druge posjede.[2] Obnašao dužnost kapetana tvrđave Središća na Kupi 1669. godine.[1] Urotu je na osmanskom dvoru prokazao habsburški poslanik na turskom dvoru I. Casanova.[2] Urotnička je mrježa bila presječena i obavijesni krug među urotnicima te nije znao da Osmansko Carstvo ne će se zaratiti s Austrijom zbog urotnika, niti do da je bečki dvor otkrio urotu, pa je veljače 1670. vratio se u Hrvatsku uvjeren da će Turci u rat s Austrijom te se nadao obećanoj sultanovoj poruci preko bosanskog paše.[2] Bukovački se tako nespreman upustio u smrtonosnu pustolovinu - digao je ustanak u Turopolju i Banskoj krajini protiv Habsburgovaca. Ustanak nije uspio pa je pred slom pobjegao u Tursku. Opravdano ne vjerujući Habsburgovcima, nije se vratio u Hrvatsku, niti nakon što ga je car Leopold I. nepuna tri mjeseca nakon smaknuća Zrinskih i Frankopana 1671. (na zauzimanje generala Ivana Josipa Herbersteina[2] ) pomilovao i vratio mu posjede.[1] Ostao je živjeti i raditi u osmanskoj državi. Zabilježeno je da je zapovijedao osmanskom graničnom postajom Cernikom te da je 1673. bio u Drinopolju. Posljednji trag o njemu koji se zna jest pismo zagrebačkom biskupu Martinu Borkoviću fra Luke Imbrišinovića.[2]

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 169.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 2,9 Redakcija (1989): Franjo Bukovački, Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. travnja 2016.
  3. Tatjana Radauš (1998): Toma II. Erdődy, Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. travnja 2016.