Franjo Dugan stariji

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Franjo Dugan (stariji)
Franjo Dugan stariji
Biografski podatci
Datum rođenja 11. rujna 1874.
Krapinica, Austro-Ugarska Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg
Datum smrti 12. prosinca 1948.
Zagreb, Jugoslavija Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg
Djelo
Poznatija djela Uvertira za orkestar
Simfonijski andante
Četiri gudačka kvarteta
Toccata u g-molu
Kromatska fuga u c-molu
Sonata za violinu i klavir
Carmen saeculare
Molitva
Hrvatska misa
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Franjo Dugan stariji (Krapinica, 11. rujna 1874. - Zagreb, 12. prosinca 1948.), hrvatski skladatelj, orguljaš, glazbeni pisac i akademik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Franjo Dugan se još kao dječak oduševio zvukom orgulja te su mu one cijeli život bile u središtu glazbeničkoga i skladateljskoga zanimanja. Glazbu je najprije učio kod Vatroslava Kolandera, čije je mjesto stalnoga orguljaša Zagrebačke katedrale kasnije i naslijedio. Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1892. godine.[1] Započeo je i studij matematike i fizike, ali je ljubav prema glazbi ipak prevladala. Studij glazbe nastavio je kod Roberta Kahna i Maxa Brucha na Visokoj glazbenoj školi u Berlinu, gdje je 1908. i diplomirao. Vrativši se u domovinu, djelovao je kao profesor u Osijeku i Zagrebu: od 1921. pa sve do umirovljenja 1941. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je teorijske glazbene predmete, kompoziciju i orgulje (1940-41. bio je i rektor Akademije).

Uporedo s pedagoškim radom, Dugan je bio dirigent pjevačkih društava Kolo, Sloga, Oratorijskog zbora sv. Marka, orguljaš u crkvama sv. Marka i sv. Marije te aktivni član mnogih umjetničkih društava. Bio je jedan od osnivača i glavnih pobornika Cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj: bio je dugogodišnji urednik glazbenih priloga u časopisu »Sv. Cecilija« te propagirao je i harmonizirao velik broj hrvatskih crkvenih pjesama iz Cithare octochorde i drugih starijih zbornika. 1 Objavljivao je glazbene kritike i pisao stručnu pedagošku literaturu. Od 1919. bio je dopisni, a od 1921. i redoviti član JAZU (današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti).

Djela[uredi VE | uredi]

Franjo Dugan je ostavio veći broj skladbi, instrumentalnih i vokalnih. Njegova se komorna djela uglavnom ne izdižu iznad solidnoga akademskog prosjeka, dok su mu skladbe za orgulje mnogo uspjelije. U suštini kasni romantičar, ponešto konzervativan, Dugan je više puta posegnuo i za hrvatskim glazbenim folklorom, služeći se ponekad i citatima. Oslanjajući se na principe velikih baroknih polifoničara, u svojim je djelima za orgulje dao vrlo vrijedne priloge hrvatskoj orguljaškoj glazbi, pokazujući u veličanstvenim višeglasnim strukturama, koje nisu bez dramatske napetosti, zamjerno vladanje polifonim postupcima. 2

Skladbe za orkestar[uredi VE | uredi]

  • Uvertira (1985.)
  • Simfonijski andante (1908.)

Komorne skladbe[uredi VE | uredi]

  • Gudački kvartet na božićne napjeve (1892.)
  • Dvije dvoglasne invencije (u a-molu i G-duru), za klavir (1895.)
  • Gudački kvartet u h-molu (1898.)
  • Gudački kvartet u F-duru (1908.)
  • Gudački kvartet u Es-duru (1908.)
  • Sonata za violinu i klavir u g-molu (1908.)
  • Duo za violinu i klavir u g-molu (1908.)
  • Duo za violine u G-duru

Skladbe za orgulje[uredi VE | uredi]

  • Šest fughetta (1893.)
  • Dva preludija (1893.)
  • Prélude et fugue u G-duru (1894.)
  • Dvije fuge (u c-molu i f-molu, 1894.)
  • Kromatska fuga u c-molu (1895.)
  • Toccata u g-molu (1895.)
  • Fantazija u dorskom načinu na pučku pjesmu Pozdravleno budi telo Jezuša (1895.)
  • Preludij i fuga u H-duru (1908/09.)
  • Božićna predigra (1942.)

Vokalne skladbe[uredi VE | uredi]

  • Ustaj dušo za zbor i orkestar (1896.)
  • Čuj der dušo za zbor i orkestar (1896.)
  • Pjesme za muški zbor, bariton i orkestar (1897.)
  • Na vodi za zbor, mezzosopran i orkestar (1897.)
  • Kad te ljudi zlobom more za dječji zbor i klavir (1901.)
  • Troje proljeće za ženski zbor i klavir na stihove Stanka Vraza (1903.)
  • Marku Križevčaninu za muški zbor i bariton (1904.)
  • Carmen saeculare za osmeroglasni zbor (1913.)
  • Morska vrba za ženski zbor i klavir (1923.)
  • Večer na selu za dječji zbor (1940.)
  • Prigodom vjenčanja za zbor (1944.)
  • Nad grobom za muški zbor (1944.)
  • Šest solopjesama

Duhovne skladbe[uredi VE | uredi]

  • Regina coeli za glas i orgulje (1895.)
  • Molitva za zbor (1901.)
  • Tebe mi hvalimo Bože za zbor na stihove Marka Marulića (1901.)
  • Hrvatska misa (1901.)
  • Salve Regina za glas i orgulje (1902.)
  • Za vjenčanje za glas i orgulje na riječi Petra Preradovića (1928.)
  • Ave Maria za glas i orgulje (1932.)
  • Ofertorij Ad Te Domine (1939.)

Spisi[uredi VE | uredi]

  • Elementarna teorija muzike (1922.)
  • Vježbe za zborno pjevanje (solfeggi, 1923.)
  • Nauka o muzičkim formama (1932.)
  • Nauka o instrumentima (1936.)
  • Akustika (rukopis, 1943.)
  • Nauk o glasbalima (1944.)
  • Nauka o formama (rukopis)
  • Brojni članci o tehnici sviranja i mehanizmu orgulja, životopisi, kritike i dr. u časopisima i novinama (Sv. Cecilija, Glazbeni vjesnik, Muzički glasnik, Savremenik, Narodne novine).

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 919.
  1. Andreis, Josip: Povijest glazbe, Zagreb: SNL, 1989, sv. 4, str. 298-299.
  2. Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966, str. 189-190.
  3. Marion-Kesić, Ksenija: »FRANJO DUGAN st.«, u: Salter, L.: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983, str. 223-224.
  4. Vidaković, Albe: »DUGAN, Franjo st.«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971, sv. 1, str. 480.

Bilješke[uredi VE | uredi]

1  A. Vidaković: »DUGAN, Franjo st.« (u: MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA, sv. 1), str. 480.
2  J. Andreis: Povijest glazbe, sv. 4, str. 299.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]