Frederick Lugard
| Frederick Lugard | |
|---|---|
.jpg) Lugardov fotoportret | |
| Rođenje | 22. siječnja 1858. Madras, Britanska Indija |
| Smrt | 11. travnja 1945. (87 god.) Dorking, Surrey, Engleska |
| Supruga | Flora Louise Shaw |
| Zanimanje | časnik, političar |
| Generalni guverner Kolonijalne Nigerije | |
| 1914. – 1919. | |
| Prethodnik | pozicija utemeljena |
| Nasljednik | Hugh Clifford |
| guverner Protektorata Sjeverna Nigerija | |
| 1912. – 1914. | |
| Prethodnik | Charles Lindsay |
| Nasljednik | pozicija ukinuta |
| guverner Protektorata Južna Nigerija | |
| 1912. – 1914. | |
| Prethodnik | Walter Egerton |
| Nasljednik | pozicija ukinuta |
| 14. guverner Britanskog Hong Konga | |
| 1907. – 1912. | |
| Prethodnik | Matthew Nathan |
| Nasljednik | Francis Henry May |
Frederick Lugard (Madras, Britanska Indija, 22. siječnja 1858. – Dorking, Surrey, Engleska, 11. travnja 1945.) bio je časnik i političar koji je odigrao važnu ulogu u ekspanziji britanskog kolonijalnog carstva (1888. – 1945.), borivši se po Istočnoj, Zapadnoj Africi i Hong Kongu. Naročito se istakao u Nigeriji, u kojoj je djelovao kao visoki povjerenik (1900. – 1906.) te guverner i generalni guverner (1912. – 1919.). Za zasluge je proglašen je 1901. proglašen lordom, i barunom 1928. godine.[1]
Rođen u Indiji od roditelja misionara, Lugard se školovao u Engleskoj na kraljevskoj vojnoj akademiji u Sandhurstu. Nakon tog se pridružio Norfolškoj pukovniji i s njom otišao na Indijski potkontinent gdje sudjelovao u širenju Britanskog Carstva 1880-ih. Borio se u kampanjama po Afganistanu, Sudanu i Burmi, njegova obećavajuća vojna karijera naprasno je prekinuta zbog ljubavne afere s udanom ženom. Nakon tog se kao uvjereni abolicionist i štovatelj Davida Livingstonea posvetio borbi protiv arapskih trgovaca robljem u Istočnoj Africi. Teško je ranjen u napadu na palisadu robovlasnika pored Jezera Malavi 1888..[1]
Kad se oporavio prihvatio je ponudu Imperijalne britanske istočnoafričke kompanije, da vodi ekspediciju do Viktorijinog jezera u današnjoj Ugandi. Nakon iskrcavanja u Mombasi (kolovoz 1890.), pet mjeseci je vodio karavanu neutabanim putevima od 1300 km do Kraljevstva Buganda. Tamo je zatekao konfuznu situaciju, međusobno zaraćenih strana animista, muslimana, protestanata i katolika (poslednje dvije preobratili su britanski i francuski misionari koji su ranije doprli) i nominalnog kralja (kabake) Mwanga. Lugard je u roku od 18 mjeseci, što milom što silom uz pomoć jedinog funkcionalnog Maximovog topa – nametnuo mir i sklopio ugovor o zaštiti s kraljem. Kad su do njega stigle glasine da se njegova satnija zbog troškova treba povući iz Ugande, hitno se vratio u London gdje je agitirao da se to spriječi jer je Uganda strateški važna za britansko kolonijalno carstvo, istovremeno je branio i sebe od glasina za grubost i zločine.[1]
Između 1894. i 1895. Lugard se prihvatio još jedne opasne misije, ovaj put za Royal Niger Company, koja je 1899. dobila povelju od kraljice Viktorije da kolonizira krajeve uz rijeku Niger. I taj posao je uspješno obavio, usprkos gadne rane koju je zadobio od otrovane strijele koja ga je pogodila u glavu.[1]
Iz Nigerije je otišao, opet uz određeni rizik za život, u polupustinju Bečuane za West Charterland Company, koja je tražila dijamante. Tamo ga je pronašao kurir kojeg je poslao tajnik za kolonije Joseph Chamberlain da mu ponudi službeno prvi državnički položaj. Da postane zapovjednik Afričke pukovnije, sastavljene od domorodoca kao vojnika i britanskih časnika zapovjednika. Tu jedinicu je trebao osnovati i istrenirati da se suprostavi Francuzima u Utrci za Afriku od Nigera do Nila. Iz te jedinice su izrasle poznate Zapadnoafričke granične snage (Royal West African Frontier Force). Za uspješno odrađen zadatak Lugard je imenovan visokim povjerenikom Protektorata Sjeverna Nigerija.[1]
Velik dio tog ogromnog kraja od 800.000 km² još je uvijek bila nenaseljen, i neistražen od strane Europljana. Na jugu su živjela poganska plemena, a na sjeveru muslimani po emiratima u velikim utvrđenim gradovima iz kojih su odlazili na jug u pljačku i nove robove. Za svega tri godine, Lugard je što diplomacijom, što munjevitim akcijama svojih malih snage, uspio zavesti red, i zauzeo dva najveća emirata Kano i Sokoto. Kako nije bio osvetoljubiv, iskoristio je lojalne emire i druge lokalne vladare, da i nadalje sude i vladaju u skladu s njihovom tradicijskim zakonima, ali samo na nižoj razini, dok je sebi i svojoj birokraciji zadržao pravo na odlučivanje o krucijalnim pitanjima. Strogo je kažnjavao porobljavanje i okrutne kazne, ali je tolerirao brojne druge običaje koji su mu bili strani. Tako je inicirao sustav neizravne vladavine, vrlo učinkovit i jeftin, koji su Britanci kasnije usvojili i primjenjivali u svojim brojnim kolonijama.[1]
Lugard se 1902. oženio s Florom Shaw, koja je kao jedna od urednica londonskog The Timesa, bila stručnjak za kolonijalnu politiku. Nije podnosila nigerijsku klimu, stoga je Lugard prihvatio novi položaj guvernera Britanskog Hong Konga koju je obnašao od 1907. do 1912.. I tu se dobro snašao na vlastitu inicijativu je osnovao Sveučilište u Hong Kongu, po kom je ostao upamćen.
Kad mu se pružila prilika da ujedini dva dijela Nigerije u jednu veliku koloniju, vratio se u Nigeriju i 1912. preuzeo položaj posljednjeg guvernera Protektorata Južna Nigerija. Mandat mu je prošao u pripremama za ujedinjenje s vrlo različitim Protektoratom Sjeverne Nigerije 1914. Lugard nije ni pokušao potpuno spojiti njihove sustave i zadržao je određeni stupanj dualizma između juga i sjevera.[1]
Posljednji visok položaj generalnog guvernera Kolonijalne Nigerije, protekao mu je u borbi s Nijemcima iz Njemačkog Kameruna za Prvog svjetskog rata.[1] Nakon rata 1918. – 1919. suočio se sa ozbiljnom epidemijom španjolske gripe koja je pogodila gradove Abekutu i Ibadan.[2]
