Fregata klase Sachsen

Izvor: Wikipedija
Fregata klase Sachsen

F221 FGS Hessen, fregata klase Sachsen njemačke mornarice
Pregled klase
Graditelji:Blohm + Voss Howaldtswerke-Deutsche Werft Nordseewerke
Operateri:Njemačka mornarica
Cijena:700 milijuna eura po jedinici
Razdoblje građenja:1999. – 2006.
U službi:od 2003.
Ukupno izgrađeno brodova:3
Karakteristike klase
Deplasman:5780 t
Dužina:143 m
Širina:17,44 m
Gaz:6 m
Pogon:CODAG (kombinacija dizela i plina)

2 osovine propelera, propeleri s kontroliranim korakom

2 dizelska motora MTU V20, svaki od 7,4 MW

1 General Electric LM2500 plinska turbina
Brzina:29 čvorova (54 km/h)
Doplov:4000 nm (7400 km)+ pri 18 čv (33 km/h)
Posada:230
Radari i sonari:1 Thales Nederland SMART-L radar dugog dometa za nadzor zraka i površine (D pojas)

1 Thales Nederland APAR radar za traženje, praćenje i navođenje u zraku i na površini (I pojas)

1 Thales Nederland Sirius IRST infracrveni sustav za nadzor i praćenje dugog dometa (prilagođen, ali ne i s)

2 STN Atlas 9600-M višenamjenska I/J band ARPA radara

1 STN Atlas MSP 500 elektrooptički sustav za upravljanje vatrom

1 STN Atlas DSQS-24B pramčani sonar
Naoružanje:Mornaričko oružje:

1 OTO-Melara 76 mm dvonamjenski top

2 automatska topa Mauser MLG 27 kalibra 27 mm

Protuavionsko ratovanje:

32 Mk 41 VLS ćelije za 24 rakete zemlja-zrak SM-2 Block IIIA i 32 RIM-162 ESSM (četvero pakiranje po ćeliji)

CIWS:

2 RAM lansera s po 21 projektilom zemlja-zrak/CIWS

Protubrodske rakete:

2 četverostruka lansera protubrodskih projektila Harpoon

Protupodmornički rat:

2 trostruka lansera torpeda s torpedima EuroTorp MU90 Impact
Ukrcani zrakoplovi:2 Sea Lynx Mk.88A ili 2 NH90 helikoptera opremljena torpedima, projektilima zrak-zemlja Sea Skua i/ili teškim mitraljezom.

Klasa F124 Sachsen najnovija je klasa vrlo naprednih fregata za protuzračnu obranu njemačke mornarice. Dizajn fregate klase Sachsen temelji se na dizajnu klase F123 Brandenburg, ali s poboljšanim stealth značajkama dizajniranim da prevare protivnički radar i akustičke senzore. Klasa uključuje napredni višenamjenski radar APAR i radar dugog dometa SMART-L koji je navodno sposoban detektirati nevidljive zrakoplove i nevidljive projektile.

Iako su imenovane fregatama, po sposobnostima su usporedive s razaračima i trebale su zamijeniti klasu Lütjens. Slične su nizozemskoj klasi De Zeven Provinciën u tome što se obje temelje na upotrebi zajedničkog primarnog protuzračnog ratnog sustava izgrađenog oko radara APAR i SMART-L, kao i SM-2 Block IIIA za obranu područja i Evolved Sea Sparrow projektila zemlja-zrak za obranu.

Njemačka vlada sklopila je ugovor za tri broda u lipnju 1996. s opcijom za četvrti koji je privremeno trebao biti nazvan Thüringen, ali opcija za ovaj četvrti brod nije prihvaćena. S 2,1 milijardu eura za tri broda, klasa je bila jedan od najskupljih programa gradnje brodova njemačke mornarice.

Opće karakteristike[uredi | uredi kôd]

Brodovi klase Sachsen dugački su 132,15 metara. Imaju širinu od 17,44 m i gaz od 5 m, iako se gaz povećava na 7 m na nizu sonara u bulb-pramcu. Istisnina iznosi 5780 tona pri punom opterećenju. Upravljanje je kontrolirano jednim kormilom; brodovi imaju radijus okretanja od 570 m (1870 ft). Fregate imaju posadu od 38 časnika, 64 dočasnika i 140 mornara. Imaju smještaj za dodatnih trinaest časnika i mornara kao dio osoblja zapovjednika eskadrile, a mogu primiti i ženske članove posade. Brodovi mogu ostati na moru 21 dan.[1]

Trupovi brodova dizajnirani su prema uzorku prethodne klase Brandenburg kako bi se omogućila sličnost dijelova i time smanjili troškovi održavanja. Izgrađeni su koristeći MEKO modularnu konstrukciju i uključuju sedam vodonepropusnih odjeljaka. Primarno poboljšanje u odnosu na ranija plovila jest značajno smanjen radarski potpis. Brodovi su dizajnirani s kapacitetom za dodatnih 270 tona tereta, kako bi se omogućilo buduće dodavanje novih oružja i senzora bez ugrožavanja učinkovitosti brodova.[1]

Brodovi klase Sachsen opremljeni su kombiniranim pogonskim sustavom na dizel i plin (CODAG). Dvije radne osovine rade neovisno. Dizelski motori ugrađeni su u neprohodnu zvučno izoliranu kapsulu. Osovine pokreću dva peterokraka propelera promjenjivog koraka. Plinska turbina General Electric LM2500 PF/MLG ima snagu od 23.500 kW na vratilu, a dizelski motori MTU 20V 1163 TB93 daju kombiniranih 15.000 kW. Pogonski sustav od ukupno 38.500 kW omogućuje najveću brzinu od 29 čvorova (54 km/h); dok rade samo s dizelskim motorima, brodovi mogu krstariti 4000 nautičkih milja (7400 km) pri brzini od 18 čv (33 km/h). Brodovi su opremljeni s četiri dizelska generatora od 1000 kilovata koji rade na 400 V i 115 V.[1]

Naoružanje[uredi | uredi kôd]

Brodovi su optimizirani za ulogu protuzračnog ratovanja. Primarno protuzračno oružje je 32-ćelijski Mk 41 Mod 10 vertikalni lansirni sustav, opremljen s dvadeset i četiri projektila SM-2 Block IIIA i trideset i dva projektila Evolved Sea Sparrow. Točkastu obranu od krstarećih projektila osigurava par lansera Rolling Airframe Missile s 21 projektiom. Brodovi su također opremljeni s dva četveroćelijska lansera protubrodskih projektila RGM-84 Harpoon.[1] Godine 2013. njemačka mornarica razmatrala je modifikaciju brodskog radara dugog dometa kako bi omogućila da se projektili SM-2 koriste kao protubalistički projektili.[2]

Za obranu od podmornica, fregate nose dva trostruka bacača za 324 mm (12,8 u) MU90 udarna torpeda. Brodovi također nose razne topove, uključujući jedan dvonamjenski 62-kalibarski top (Melara 76 mm) koji proizvodi OTO Melara. Također su naoružani s dva Rheinmetall 27 mm MLG 27 automatska topa na daljinsko upravljanje u pojedinačnim nosačima.[1]

Sachsen i njezini srodni brodovi opremljeni su pilotskom palubom i hangarom koji može primiti dva helikoptera Super Lynx ili NH90. Pilotna paluba predviđena je za smještaj helikoptera od 15 tona u uvjetima do stanja mora 6. Sustav za rukovanje helikopterom tvrtke MBB-Förder und Hebesysteme koristi laserski vođene i računalno kontrolirane manipulatorske ruke za osiguranje helikoptera nakon slijetanja.[1]

Senzori i protumjere[uredi | uredi kôd]

Za ovu ulogu brodovi su opremljeni naprednim senzorima i paketom oružja. Primarni senzori za ovu ulogu su nadzorni radar dugog dometa SMART-L i višenamjenski radar APAR. SMART-L i APAR setovi su vrlo komplementarni, u smislu da je SMART-L L-pojasni radar koji pruža nadzor vrlo velikog dometa, dok je APAR X pojasni radar koji pruža precizno praćenje ciljeva, vrlo veliku sposobnost pretraživanja horizonta i navođenje projektila koristeći tehniku ICWI (Interrupted Continuous Wave Illumination), čime je omogućeno navođenje 32 poluaktivne radarske rakete za navođenje u letu istovremeno, uključujući 16 u terminalnoj fazi navođenja.[3][4] Brodovi su također opremljeni s dva navigacijska radara STN Atlas 9600-M ARPA.[5]

Modernizacija[uredi | uredi kôd]

U kolovozu 2021. Agencija za nabavu njemačkih oružanih snaga (BAAINBw) dodijelila je ugovor njemačkim i izraelskim tvrtkama Hensoldt i IAI prema kojem će na fregatama klase Sachsen zastarjeli radari dugog dometa SMART-L biti zamijenjeni novim AESA radarskim sustav označenim kao TRS-4D/LR ROT.[6] Bit će sposoban pratiti "vrlo male i manevrirane" ciljeve na udaljenostima većim od 400 km za zračne ciljeve i do 2000 km za ciljeve u zemljinoj orbiti. To uključuje balističke projektile dugog dometa, omogućujući Njemačkoj da sudjeluje u NATO-ovim naporima BMD (obrana od balističkih projektila). Ne planira se postavljanje protubalističke rakete poput SM-3 na brodove. Brodski IFF sustavi također će biti modernizirani.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f Wertheim, p. 245
  2. Waters, p. 191
  3. Lok, Joris Janssen. Listopad 2005. Live firing tests rewrite the guiding principles. Jane's Navy International. 110: 38–40
  4. Friedman, p. 263
  5. Wertheim, p. 237
  6. Ruzhelnyk, Olga. 6. rujna 2021. Hensoldt – IAI: new long-range air surveillance and BMD radars for German Armed Forces. EDR Magazine (engleski). Pristupljeno 19. listopada 2021.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Friedman, Norman. 2006. The Naval Institute Guide to World Naval Weapon Systems. Naval Institute Press. Annapolis. ISBN 9781557502629
  • Osborne, Eric W. 2005. Destroyers: An Illustrated History of Their Impact. ABC-CLIO. Santa Barbara. ISBN 9781851094790
  • Waters, Conrad. 2012. Seaforth World Naval Review 2013. Seaforth Publishing. Barnsley. ISBN 9781848321564
  • Wertheim, Eric. 2007. The Naval Institute Guide to Combat Fleets of the World: Their Ships, Aircraft, and Systems. Naval Institute Press. Annapolis. ISBN 9781591149552

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]