Fridrik III., njemački car

Ovo je članak o Fridriku III. Pruskom. Za rimsko-njemačkog cara Fridrika III. pogledajte članak Fridrik III., car Svetog Rimskog Carstva.

Fridrik III. (njem. Friedrich Wilhelm Nikolaus Karl; Potsdam, 18. listopada 1831. – Potsdam, 15. lipnja 1888.), poznat i pod nadimkom Fritz, bio je njemački car i kralj Pruske tijekom 99 dana između ožujka i lipnja 1888. godine, u razdoblju poznatom kao "godina triju careva".

Bio je jedini sin cara Vilima I., odrastao u duhu pruske vojne tradicije i služenja domovini. Nakon ujedinjenja Njemačke 1871., njegov otac, tada kralj Pruske, postao je prvim njemačkim carem. Po njegovoj smrti, 9. ožujka 1888., Fridrik je naslijedio prijestolje nakon što je sedamnaest godina bio njemački prijestolonasljednik i dvadeset i sedam godina prijestolonasljednik Pruske. U trenutku preuzimanja prijestolja bolovao je od raka grkljana, a unatoč brojnim, ali neuspješnim medicinskim pokušajima liječenja, umro je u dobi od 56 godina.

Fridrik se oženio Viktorijom, princezom Royal, najstarijom kćeri britanske kraljice Viktorije. Par je dijelio liberalne i progresivne političke ideje, zalagao se za demokratske reforme i ograničenje izvršne vlasti u korist parlamenta. Unatoč obiteljskoj tradiciji konzervativizma i militarizma, Fridrik je tijekom studija na Sveučilištu u Bonnu i kroz bliske veze s britanskim dvorom razvio liberalne sklonosti. Kao prijestolonasljednik, često je ulazio u sukob s kancelarom Ottom von Bismarckom, otvoreno kritizirajući njegovu politiku ujedinjenja Njemačke silom i zagovarajući ustavnu odgovornost vlade prema parlamentu. Liberali u Njemačkoj i Velikoj Britaniji nadali su se da će Fridrik, nakon stupanja na prijestolje, provesti demokratske reforme i stvoriti liberalnu ustavnu monarhiju po uzoru na britanski model.

Fridrik i Viktorija bili su veliki poštovatelji princa Alberta, muža kraljice Viktorije, te su planirali vladati zajednički, reformirajući njemačko carstvo u skladu s liberalnim idealima i građanskom odgovornošću. Fridrik je želio uspostaviti odgovornu vladu u kojoj bi ministri bili podložni parlamentu, a ne caru. Međutim, teška bolest spriječila ga je da te planove provede u djelo. Nakon njegove smrti, njegov sin i nasljednik Vilim II. napustio je očevu liberalnu viziju, čime je Njemačko Carstvo ostalo autoritarno i vojno usmjereno. Fridrikova prerana smrt i iznimno kratka vladavina ostali su važna tema među povjesničarima, koji smatraju da je upravo taj povijesni trenutak mogao biti prekretnica u razvoju Njemačke. Pitanje bi li car Fridrik III. uspio liberalizirati Njemačko Carstvo da je živio dulje, i dalje izaziva velike povijesne rasprave.

Ovaj je članak mrva: osnova ili početak budućega enciklopedijskog članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga.