Prijeđi na sadržaj

Friedrich Merz

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta Europa. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Friedrich Merz
Rođenje 11. studenoga 1955. (70 god.)
Brilon, Njemačka
StrankaKršćansko-demokratska unija (Njemačka)
Zanimanjepolitičar, pravnik
36. njemački kancelar
10. kancelar Savezne Republike Njemačke
6. svibnja 2025.  
PrethodnikOlaf Scholz
Predsjednik Kršćansko-demokratske unije Njemačke
31. siječnja 2022. 
NasljednikArmin Laschet

Joachim-Friedrich Martin Josef Merz (Brilon, 11. studenoga 1955.) njemački je političar koji obnaša dužnost saveznog kancelara Njemačke od 6. svibnja 2025. i čelnika Kršćansko-demokratske unije (CDU). Od siječnja 2022. vodio je parlamentarnu skupinu CDU/CSU, a bio je i čelnik oporbe u Bundestagu od veljače 2022. do svibnja 2025. U rujnu 2024. postao je kandidat CDU/CSU-a za kancelara Njemačke uoči saveznih izbora 2025. S CDU-om koji je osvojio najviše mjesta na njemačkim saveznim izborima 2025. godine, postao je kancelar Njemačke, prisegnuvši u Bundestagu 6. svibnja 2025.

Politička karijera

[uredi | uredi kôd]

Merz je rođen u Brilonu, Sjeverna Rajna-Vestfalija. Pridružio se Mladom sindikatu 1972. Nakon završetka studija prava 1985., radio je kao sudac i korporativni pravnik prije nego što je ušao u politiku s punim radnim vremenom 1989. kada je izabran u Europski parlament. Nakon jednog mandata izabran je u Bundestag, gdje se profilirao kao vodeći stručnjak za financijsku politiku u CDU-u. Godine 2000. izabran je za predsjednika parlamentarne skupine CDU/CSU iste godine kada je Angela Merkel izabrana za predsjednicu CDU-a, a tada su bili glavni rivali za vodstvo stranke, koja je zajedno s CSU-om predvodila oporbu.

Nakon saveznih izbora 2002. čelnica stranke CDU Angela Merkel preuzela je mjesto predsjednice zastupničkog kluba, dok je Merz izabran za zamjenika šefa zastupničkog kluba. U prosincu 2004. podnio je ostavku na ovu dužnost, čime je odustao od višegodišnje borbe za vlast s Merkel i postupno se povukao iz politike, fokusirajući se na pravnu karijeru i potpuno napustivši Bundestag 2009., sve do svoga povratka u isti 2021. Godine 2004. postao je viši savjetnik kod Mayera Browna, gdje se usredotočio na spajanja i akvizicije, bankarstvo i financije. Bio je član upravnih odbora brojnih tvrtki, uključujući BlackRock Njemačka. Korporacijski odvjetnik i poznati multimilijunaš, Merz je također ovlašteni privatni pilot i posjeduje dva zrakoplova.[1] Godine 2018. najavio je povratak u politiku. Izabran je za čelnika CDU-a u prosincu 2021., a dužnost je preuzeo u siječnju 2022., nakon poraza na dvama prethodnih izborima za vodstvo 2018. i u siječnju 2021.

Stavovi

[uredi | uredi kôd]

Kao mladi političar 1970-ih i 1980-ih, bio je nepokolebljivi pristaša antikomunizma, dominantne političke doktrine Zapadne Njemačke i temeljnog načela CDU-a. Merz se smatra predstavnikom tradicionalnog establishmenta, konzervativnog i pro-poslovnog krila CDU-a. Njegova knjiga Mehr Kapitalismus wagen ('Prema više kapitalizma') zagovara ekonomski liberalizam. Dugo se smatrao „iznimno proameričkim”[2] i bio je predsjednik udruge „Atlantik-Brücke” koja promiče njemačko-američko prijateljstvo i atlantizam. Čvrsti je pristaša Europske unije, NATO-a i liberalnog međunarodnog poretka, opisavši sebe kao „istinski uvjerenog Europljanina, uvjerenog transatlantista i Nijemca otvorenog prema svijetu”.[3]

Poznat je po oštrom stavu prema Rusiji i Kini. Usporedio je Sjedinjene Države pod Donaldom Trumpom s Rusijom pod Vladimirom Putinom, kritizirao američko i rusko uplitanje u izbore i rekao da Europa mora hitno ojačati svoju obranu i potencijalno pronaći zamjenu za NATO kako bi postigla neovisnost od Sjedinjenih Država.[4]

Javno mnijenje

[uredi | uredi kôd]

Prema istraživanju američke agencije »Morning Consult«, Merz je početkom 2026. imao najnižu podršku javnosti u usporedbi s 24 čelnika, sa svega 19 % podrške ispitanika.[5] Istraživanje »Forsa« za RTL dalo je gotovo iste rezultate – 78 % ispitanika izrazilo je nezadovoljstvo, a tek 20 % podršku.[5] Prema Manfredu Güllneru, Merz je tijekom bavljenja politikom 2000-ih također imao nisku podršku javnosti.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]