Fronta oslobođenja Mozambika
Fronta oslobođenja Mozambika (portugalski: Frente de Libertação de Moçambique, skraćeno FRELIMO) je vladajuća politička stranka u Mozambiku. Osnovana je 25. lipnja 1962. godine. Djelovala je kao nacionalistički pokret koji se borio za neovisnost Portugalske Istočne Afrike (port. África Oriental Portuguesa). Sjedište pokreta je bilo u Dar es Salaamu od 1962. do 1975.,[1] a od 1975., nakon kraja rata za neovisnost 1974. i ispregovarane neovisnosti, u Maputu.
Nastala je spajanjem triju stranaka, MANU, UDENAMA i UNAMIJA (União Africana de Moçambique Independente). 25. lipnja 1962. uz ohrabrenje od CONCP-a i Juliusa Nyererea, UDENAMO, MANU i UNAMI (União Africana de Moçambique Independente) su se ujedinili čime je nastao FRELIMO. Osnivači su Eduardo Mondlane i Samora Machel. Na prvom kongresu FRELIMA u Dar es Salaamu kasnog rujna 1962., Eduardo Mondlane je izabran za predsjednika.
Današnji čelnik FRELIMA je Filipe Nyusi. U Vijeću republike (Assembleia da República) drže 144 od 250 mjesta. Slogan je Jedinstvo, kriticizam, jedinstvo[2] Boja stranke je crvena. Mladeška organizacija je Organizacija mozambičke mladeži (Organização da Juventude Moçambicana). Politički pripada lijevom centru. Zastupa ideologije demokratskog socijalizma i marksizma-lenjinizma (1977. – 89.)[3]
Članica je Socijalističke internacionale i Bivših osloboditeljskih pokreta južne Afrike (Former Liberation Movements of Southern Africa) (FLMSA).
Kad je izbio građanski rat u Mozambiku 1977., komunističke snage predstavljala stranka FRELIMO, a antikomunističke, točnije konzervativce, RENAMO. Uzrok ratu bio je dolazak komunista na vlast, priklonjenih Sovjetskom Savezu, i pobuna antikomunista protiv komunista. Antikomuniste je financirao južnoafrički apartheidski režim koji je godinama financirao pokrete koji su destabilizirali Mozambik. FRELIMO je vodio ondašnji predsjednik Joaquim Chissano, a RENAMO Samora Machel. Chissano je bio 1960-ih djelovao u Parizu i predstavljao FRELIMO. Zapamćen je kao tih i blagoglagoljiv diplomat koji je želio pomiriti umjerene i radikalne frakcije unutar stranke.
Nacionalna himna komunističke Narodne Republike Mozambika napisana je u čast Frelima, Viva, Viva a FRELIMO.
4. listopada 1992., FRELIMO i RENAMO potpisali su Rimski opći mirovni sporazum, čime je završen taj građanski rat.
Izvori[uredi | uredi kôd]
Ronald Chilcote, Portuguese Africa. 1967; Englewood Cliffs, New Jersey, U.S.A.; Prentice-Hall.
Richard Gibson, African Liberation Movements. 1972; London; Oxford University Press.
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ Dar-es-Salaam once a home for revolutionaries. sundayworld.co.za. 29. travnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2017. Pristupljeno 23. lipnja 2014.
- ↑ Election of Frelimo Candidate Goes Into the Night. Mozambique News Agency. 1. ožujka 2014. Pristupljeno 9. lipnja 2014.
- ↑ Simões Reis, Guilherme. 8. srpnja 2012. The Political-Ideological Path of Frelimo in Mozambique, from 1962 to 2012 (PDF). ipsa.org. str. 9. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 22. srpnja 2016.