Gaja Alaga

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Gaja Alaga (Lemeš, 1924. - Zagreb, 7. rujna 1988.) (neki izvori ga navode (nepravilno) i pod imenom "Gajo") bio je svjetski poznati teorijski fizičar, hrvatski akademik rodom iz bačke bunjevačke hrvatske plemićke obitelji[1].

Životopis[uredi VE | uredi]

Studirao je teorijsku fiziku na Tehničkom fakultetu u Budimpešti, a nastavio u Zagrebu na Tehničkom i Prirodoslovnom fakultetu kod Ivana Supeka gdje je i diplomirao 1950.. Već naredne godine imenovan je za asistenta na Prirodoslovnom fakultetu. Od 1952. do 1954. boravi na specijalizaciji u Institutu "Niels Bohr" u Kopenhagenu, sveučilištu Berkeley i sveučilištu Ludviga Maksimilijana u Münchenu. Godine 1955. doktorirao je, 1958. izabran je za docenta, 1961. za izvanrednog profesora i 1966. za redovitog profesora u Zavodu za teorijsku fiziku Prirodoslovnog-matematičkog fakulteta. Od 1952. sudjelovao je i u znanstvenom radu na Institutu "Ruđer Bošković", gdje je bio i pročelnikom.

Suotkrivačem je 1955. K-izbornih pravila i pravila intenziteta za beta- i gama-prijelaze u deformiranim jezgrama, zajedno sa danskim fizičarem Bohrom i američkim fizičarem Mottelsonom, koji su, nastavljajući rad u tom području, 1975. dobili Nobelovu nagradu za fiziku 1975..
U fizici je najpoznatiji po otkriću pravila čestičnog ponašanja, poznatih i kao Alagina izborna pravila odnosno Alagina pravila, a koja se odnose na beta- i gama-prijelaze pri jakim izobličenjima čestičnih orbitala.

Ubrzo nakon tog velikog otkrića (K-izborna pravila) Alaga je sam otkrio jedan novi asimptopski tip izbornih pravila u deformiranim jezgrama i objavio ga u američkom znanstvenom časopisu "Physical Review". Ta dva otkrića spadaju među najcitiranije publikacije hrvatskih znanstvenika u svjetskoj znanstvenoj literaturi pod nazivom "Alaga rules".

Otklonivši mnoge primamljive ponude iz vodećih svjetskih znanstvenih centara odabrao je Zagreb za mjesto svog stalnog znanstvenog i nastavnog angažmana.

Bio je pionir teorijske fizike atomskih jezgara i učitelj generacija teorijskih fizičara.

Drugi angažmani[uredi VE | uredi]

  • Počasni član Mađarskog fizikalnog društva
  • dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta
  • predstojnik Zavoda za teorijsku fiziku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta
  • predstojnik Znanstvenog vijeća Zavoda za teorijsku fiziku "Ruđer Bošković"
  • predsjednik Društva matematičara i fizičara Hrvatske
  • predsjednik Sekcije nuklearnih fizičara Jugosavije
  • predsjednik Zajednice za fiziku Hrvatske
  • glavni i odgovorni urednik časopisa Fizika
  • član Komisije Europskog fizikalnog društva
  • član uredništva "Physis Letters"

i nositelj brojnih drugih stručnih zvanja

Djela[uredi VE | uredi]

  • Teorijska fizika i struktura materije, 1988. (suautor sa Ivanom Supekom i ostalima)

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Primljen je u HAZU (ondašnji JAZU) 1968..
Za svoj rad je iste 1968. godine dobio republičku Republičku nagradu "Ruđer Bošković" za znanstveni rad. Počasna medalja Sveučilišta u Bruxellesu. Po njemu je nazvana ulica u Zagrebu ulica Gaje Alage

Izvori[uredi VE | uredi]

Ljetopis Jugoslavenske akademije za 1988., Zagreb, 1989. knj.92.,str. 573-576.

  1. Miroljub br.11/2001. Iz naše povisti - grofovi za plugom barunice u papučama (Povijest hrvatskog plemstva u Bačkoj)
    Miroljub br.11/2001. Iz naše povisti - grofovi za plugom barunice u papučama, nastavak (Povijest hrvatskog plemstva u Bačkoj)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]