Gargantua i Pantagruel

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Gustave Doré: Gargantua i Pantagruel

Gargantua i Pantagruel, romaneskni ciklus u pet svezaka francuskog književnika, redovnika i liječnika Francoisa Rabelaisa, nastao između 1532. i 1564. Kombinacija je pučke kulture i humanističke učenosti i pogleda na svijet, te vrhunski primjer groteske u književnosti[1] Smatra se pretečom forme romana[2] i remek djelom galskog humora.[1] Ciklus opisuje podvige i doživljaje porodice divova poznate iz srednjovjekovne literature. Prva dva sveska su objavljena pod anagramskim pseudonimom Alcofribas (Alcofrybas) Nasier.[3] Izvori ciklusa su u pučkoj predaji i folkloru, poglavito u anonimnom djelu "Veliki i neprocjenjivi ljetopisi velikoga i golemoga diva Gargantue" (franc. Les Grandes et inestimables cronicques du grant et énorme géant Gargantua) iz 1532.[1]

Glavni likovi Rabelaisovog ciklusa su div Gargantua, njegov sin Pantagruel, i Pantagruelov pratitelj, lukavi nevaljalac Panurge.[1]

Prve dvije knjige "Pantagruel" (1532.) i "Gargantua" (1534.) opisuju podrijetlo svojih junaka. Pritom parodiraju genealogiju iz Evanđelja. Opisuju njihovo rođenje, djetinjstvo, školovanje, gozbe i ratovanja.[1] Pantagruel je div goleme snage i apetita, a djetinjstvo mu je puno čudnovatih zgoda. Školuje se na sveučilištu u Parizu, gdje prima pismo od oca, u kojem se izlažu temeljni ideali francuske renesanse. U Parizu Pantagruel susreće lukavog bitangu Panurgea, koji će ga pratiti tokom čitavog ciklusa.[3] U svesku "Gargantua" čija radnja kronološki prethodi "Pantagruelu" Rabelais ismijava starinsku skolastičku pedagogiju, i suprotstavlja je novim, humanističkim idealima kralja Francisa I., koji je nastojao reformirati francusku crkvu.[3]

"Treća knjiga" (Le Tiers Livre, 1546.) se smatra najdubljim i najučenijim ostvarenjem ciklusa.[3] Najizrazitije je obilježena humanističkim duhom.[1]. U njoj je Pantagruel postao mudrac, a Panurge je opsjednut samim sobom i pitanjem treba li se oženiti. Savjetuje se s različitim prorocima i mudracima. Rabelais progovara o ljubavi, braku i seksu. Ismijava vračare, suce i pjesnike.[3] U potrazi za odgovorom na svoju dilemu, Panurge nagovara Pantagruela i prijatelje da otputuju s njim k proročištu Svete boce.[3]

"Četvrta knjiga" (Le Quart Livre, 1552.), najizrazitije satirična, prati junake na putu k Svetoj boci. Odražava zanimanje Rabelaisovog vremena za istraživanjem dalekih krajeva,[3] i parodija je Odiseje i mita o Argonautima.[1] U "Petoj knjizi" (Le Cinquième Livre, 1564.) družina stiže u hram Svete boce, a Panurge na svoje pitanje dobiva tek odgovor "Pijte!".[3] Autentičnost "Pete knjige" se dovodi u pitanje; neki smatraju da se sastoji od Rabelaisovih nedovršenih rukopisa i tekstova drugih autora.[1]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Rabelais, Francois (pristupljeno 4. veljače 2018.)
  2. Chris Baldick, Concise dictionary of literary terms, Oxford University Press, 2004., str. 173-174, ISBN 978-0-19-860883-7
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Gargantua and Pantagruel, Encyclopædia Britannica, 17. veljače 2014. (pristupljeno 4. veljače 2018.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]