George Kennan
George Frost Kennan, (Milwaukee, Wisconsin, 16. veljače 1904. — Princeton, New Jersey, 17. ožujka 2005.) bio je američki diplomat, politički savjetnik, politolog i povjesničar i jedna od ključnih osoba u prvoj fazi hladnog rata. Poznat je kao tvorac koncepta „containmenta” (približno: zadržavanja u zoni), gdje se umjesto sukobljavanja predviđalo prepuštanje stanovitog broja zemalja dominaciji SSSR-a, kako bi on zauzvrat prepustio preostali svijet interesnoj sferi SAD-a.
Kennan zadobiva pažnju svojim tzv. ”Dugim telegramom” (svoje opširno izvješće je u Washington uputio kao telegram, koji je bio vjerojatno najduži u povijesti američke diplomacije) iz Moskve 1946. a zatim i po tzv. X-članku (”The Sources of Soviet Conduct”) iz 1947. U X-članku (nazvanom tako stoga što autor - obzirom da je Kennan bio diplomat trenutačno u službi u Sovjetskom Savezu - bio naznačen sa "X"), koji sadrži iste teme kao povjeljivi "Dugi telegram", Kennan je tvrdio da je Sovjetski Savez po naravi ekspazionistički, pun nepovjerenja prema kapitalističkom svijetu i spreman na oružani sukob; te se založio da se prestane graditi ideju moguće savezničke suradnje sa SSSR-om, i da se umjesto toga omogući toj državi njenu zonu utjecaja, na koju bi se potom SSSR ograničio ("containment"). Ovi tekstovi bili su temeljni tekstovi o hladnom ratu, koji su nadahnuli novu anti-sovjetsku politiku Trumanove vlade i nadahnuli stvaranje Trumanove doktrine i dugogodišnje američke politike prema Sovjetskom Savezu. Zbog toga je Kennan do kraja života bio vodeći autoritet u oblasti hladnog rata.[1]
Kao šef Odjela za planiranje Državnog tajništva SAD–a od 1947., Kennan je imao značajnu ulogu u oblikovanju Marshallovog plana, kojom se europske zemlje koje nisu bile pod dominacijom Sovjetskog Saveza željelo ojačati i međusobno povezati, te učiniti sposobnima da se odupru sovjetskom utjecaju.[2]
1948. godine, upućen je od američke diplomacije na misiju kod Savezničkog vrhovnog zapovjedništva u Japanu koje je vodio general Douglas McArthur; ondje se Kennan uspješno založio za uspostavljanje savezničkog odnosa s Japanom, umjesto da se tu zemlju tretira kao pokorenog neprijatelja.[3]
Ubrzo pošto je Trumanova doktrina postala službena američka politika, Kennan počinje kritizirati politiku koju je sam na intelektualnom planu započeo i oblikovao. Njegovi pogledi na američku vanjsku politiku razlikovali su se u više točaka od politike Trumanove vlade i njegov utjecaj vremenom opada – posebice pošto je Dean Acheson postao Državni tajnik SAD–a 1949. Kada je strategija SAD–a tijekom hladnoga rata postala agresivnija, Kennan se žalio da su njegovi tekstovi pogrešno protumačeni: on se nije zalagao za sukobljavanje sa Sovjetskim Savezom, nego za podjelu interesnih sfera u kojoj će se Sovjetskom Savezu priznati dominacija nad dijelom svijeta i potom miroljubivo surađivati s tim dijelom svijeta.
Kennan napušta službu karijernog diplomata u ministarstvu vanjskih poslova 1950., ali ga predsjednik Harry Truman ubrzo imenuje za veleposlanika u Moskvi (1951.-1952.); potom sudjeluje u komisijama koje razmatraju daljnje politike prema komunističkim zemljama. Kao član Instituta za napredne studije u Princetonu od 1956., ostao je važan mislilac u pitanjima vanjske politike, nerijetko istupajući u javnosti s kritikama protiv raznih američkih politika.
1957. godine je Kennan dobio Pulitzerovu nagradu za historiju,[4] a 1968. godine Pulitzerovu nagradu za biografsko djelo (svoje memoare).[5] Nakon što je prestao aktivno raditi za američko ministarstvo vanjskih poslova (State Department), desetljećima je bio cijenjeni konzultant američke Središnje obavještajne agencije; radeći iz znanstvenog instituta uz Sveučilište Princeton.[6]
Predsjednik John F. Kennedy je Kennana 1961. godine imenovao za američkog veleposlanika u Jugoslaviji, koju je dužnost Kennan obnašao do 1963. godine.[7] Tijekom svoje službe u Beogradu, zauzimao se za što blažu američku politiku prema Jugoslaviji, kako bi se nju i druge komunističke zemlje u Europi privuklo da učine stanoviti otklon od prosovjetske politike; nije bio zadovoljan s reakcijama tvoraca američke politike, koji su komunističke zemlje tada doživljavali u kontekstu teškog geopolitičkog sukoba sa Sovjetskim Savezom i Kinom u vrijeme Vijetnamskog rata.[8]
George Frost Keenan je napisao i objavio preko 20 knjiga. Glavna tema njegovog znanstvenog interesa ostali su Rusija i Sovjetski Savez, u kojim pitanjima je do svoje smrti u 101 godini (2005.) ostao jedan od glavnih autoriteta.[9]
2012. godine je američki povjesničar John Lewis Gaddis dobio Pulitzerovu nagradu za biografsko djelo o Georgeu F. Kennanu.[10]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ "MEASURES SHORT OF WAR THE GEORGE F. KENNAN LECTURES AT THE NATIONAL WAR COLLEGE, 1946-47" (knjiga s predavanjima iz 1946.-1947. godine), uredili Giles D. Harlow i George C. Maerz, "National Defense University Press" 1991., str. xiii.-xx.
- ↑ "The Marshall Plan for Rebuilding Western Europe", "Constitutional Rights Foundation", str. 2-4. Pristupljeno 4. travnja 2022.
- ↑ "George Kennan — Containment and the Cold War", poglavlje “That trip to Japan was probably the most important thing that he did, after the Marshall Plan”, autor Marshall Green, "Association for Diplomatic Studies and Training". Pristupljeno 4. travnja 2022.
- ↑ The Pulitzer Prizes: History. Pristupljeno 4. travnja 2022.
- ↑ The Pulitzer Prize: Biography. Prisupljeno 4. travnja 2022.
- ↑ "How the US-Soviet Relationship Shaped Eisenhower’s Presidency", Tim Weiner, "LIT HUB", 25. rujna 2020.
- ↑ "George Kennan - Diplomat whose advice shaped American Cold War policy", "Independent", 19. ožujka 2005.
- ↑ "George Kennan — Containment and the Cold War", poglavlje “Kennan was a brilliant seer, advisor on major issues and interpreter of history, but fatally indifferent to the short-term stuff”, autor George Jaege, "Association for Diplomatic Studies and Training". Pristupljeno 4. travnja 2022.
- ↑ "George F. Kennan 1904–2005", "Institute for Advanced Study", 18. ožujka 2005.
- ↑ "The Pulitzer Prize: "George F. Kennan: An American Life, by John Lewis Gaddis (The Penguin Press)", 2012.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- "Outsider Forged Cold War Strategy", J.Y. Smith, "The Washington Post", 18. ožujka 2005.