Giampaolo Pazzini
Giampaolo Pazzini | ||
---|---|---|
![]() Pazzini dok je igrao za Inter Milano. | ||
Država | ![]() | |
Osobni podatci | ||
Puno ime | Giampaolo Pazzini | |
Rođenje | 2. kolovoza 1984. Pescia | |
Visina | 180 cm | |
Klub | ||
Trenutačni klub | Hellas Verona | |
Broj | 11 | |
Pozicija | napadač | |
Ugovor | 30. lipnja 2020. | |
Mlađi uzrasti | ||
1999. – 2003. | Atalanta | |
Igračka karijera* | ||
Godina | Klub | Nast. (gol.) |
2003. – 2005. 2005. – 2009. 2009. – 2011. 2011. – 2012. 2012. – 2015. 2015. – |
Atalanta Fiorentina Sampdoria Inter Milano A.C. Milan Hellas Verona |
108 (25) 75 (36) 50 (16) 74 (21) 12 (1) | 51 (12)
Reprezentativna karijera** | ||
2009. – 2012. | ![]() |
25 (4) |
Bilješke | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 21. prosinca 2015. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| ||
Portal o životopisima | ||
Portal o športu |
Giampaolo Pazzini (Pescia, 2. kolovoza 1984.), nazvan Il Pazzo (Luđak) od strane njegovih fanova, je talijanski nogometaš koji igra na poziciji napadača za talijanski klub Hellas Verona. U svojoj karijeri je igrao samo za talijanske klubove, a prije Hellas Verone je igrao za Atalantu, Fiorentinu, Sampdoriju, Inter Milano i A.C. Milan. Poznat je po odličnim kretnjama s loptom, pogotovo u šesnaestercu i njegovom izvrsnom sposobnošću zabijanja golova glavom.[1]
Klupska karijera[uredi | uredi kôd]

Rana karijera[uredi | uredi kôd]
Pazzini je započeo svoju karijeru u Atalanti, za koju je 2003. ostvario svoj profesionalni debi i ubrzo je postao obećavajuća mlada nada. Proveo je dvije sezone u Atalanti, gdje je ukupno odigrao 51 prvenstvenu utakmicu i zabio 12 golova (3 u Serie A). Nakon toga se prebacio s pozicije lijevog braniča na poziciju napadača.
Fiorentina[uredi | uredi kôd]
Pazzini je prešao u redove Fiorentine za oko 6 milijuna eura u siječnju 2005. Tijekom njegove prve sezone za novi klub, zabio je 10 golova u 4 utakmice, ali se nije našao u planovima Cesarea Prandellija kao prvi napadač zato što je isti pogurivao Lucu Tonija kao prvog napadača.
S dolaskom bivšeg Milanovog napadača Alberta Gilardina, Prandelli je izabrao Adriana Mutua i Gilardina kako bi stvorili napadački dvojac, time smanjujući Pazzinijeve šanse da bude zamjenski igrač.
Sampdoria[uredi | uredi kôd]

Kao rezultat ograničenih šansi u prvoj postavi, Pazzini je pristao preći u redove Sampdorije u siječnu 2008. za oko 9 milijuna eura.
Pazzini je prvu utakmicu za novi klub odigrao protiv Palerma, a u sljedećem kolu je zabio svoj prvi gol za novi klub u utakmici talijanskog kupa protiv Udinesea.[2] Svoj prvi gol prvenstveni gol za klub je zabio 1. veljače 2009. u neriješnom ogledu protiv Chieva. Njegova odlična forma se nastavila tako što je zabio dva gola u maestralnoj prvenstvenoj pobjedi od 3:0 nad talijanskim prvacima Inter Milanom, a u sljedećoj prvenstvenoj utakmici protiv Rome je također zabio dva gola. Vrlo dobro se kombinirao s Antonijom Cassanom u vrhu, stvarajući nedvojbeno jedan od najučinkovitijih partnerstva u prvenstvu te sezone.
Pazzini je zabio 19 golova u njegovoj drugoj sezoni u Sampdoriji čime je postao treći najbolji strijelac u prvenstvu 2009./10. sezone.
Inter Milan[uredi | uredi kôd]

Pazzini se pridružio talijanskim prvacima Interu Milanu[3] na četiri i pol godine, a Jonathanom Biabianyem je prešao u Sampdoriju kao dio dogovora. Pazzini je procjenjen na 19 milijuna eura vrijednosti, dok je Biabiany procjenjen na 7 milijuna. U svom debiju je zabio dva gola u domaćoj pobjedi nad ekipom Palerma i zabio je još jedan gol u drugoj utakmici za klub protiv Barija. Također je zabio pobjednički gol u gostujućoj pobjedi od 1:2 nad Fiorentinom 16. veljače 2011. 30. travnja 2011. zabio je dva gola u pobjedi od 2:1 nad Cesenom, a oba gola je zabio u sudačkoj nadoknadi. 22. svibnja 2011. zabio je dva gola u Interovoj pobjedi od 3:1 nad Catanijom. Pazzini je loše započeo sezonu 2011./12. zato što je tek uspio zabiti u petom kolu prvenstva u pobjedi od 3:1 nad Bolognom. Nakon toga je zabio nakon odličnog driblinga suigrača Yute Nagatoma u gostujućoj pobjedi od 3:2 nad moskovskom CSKA. Kasnije je pretrpio tromjesečnu sušu golova sve dok nije zabio protiv u Interovoj prvoj utakmici 2012. godine u pobjedi od 5:0 nad Parmom. Zbog odlične forme suigrača Diega Milita i dijelom zbog manjka dosljednosti u menadžerskim izborima i izabiranju sastava, Pazzini je većinu utakmica za Inter u sezoni 2011./12. odigrao ulazeći kao zamjena s klupe. S tom činjenicom, Pazzini je uspio zabiti samo 5 golova u prvenstvu te sezone, a nije se baš ni proslavio nastupima u europskim natjecanjima također.
A.C. Milan[uredi | uredi kôd]
Nakon što je stavljen na transfer listu od strane Nerazzurra,[4] Pazzini se 22. kolovoza 2012. pridružio gradskom rivalu Milanu[5] u zamjenu za Antonija Cassana i dodatnih 7 milijuna eura koje je Milan morao dati Interu.[6]
Hellas Verona[uredi | uredi kôd]
Nakon što mu je istekao ugovor s A.C. Milanom, Pazzini je potpisao petogodišnji ugovor s Hellas Veronom u srpnju 2015. godine.
Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]
Mlađe kategorije[uredi | uredi kôd]
Pazzini je bio član talijanske reprezentacije do 21. Drži rekord kao igrač koji je zabio prvi gol i prvi hat-trick na novom Wembley stadionu, gdje je talijanska reprezentacija odigrala neriješeno 3:3 s engleskom reprezentacijom do 21.
Seniorska reprezentacija[uredi | uredi kôd]
Pazzini je debi za seniorsku reprezentaciju ostvario 28. ožujka 2009. u susretu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. protiv Crne Gore. Četiri dana kasnije, Pazziniju je dodijeljeno mjesto u početnoj postavi protiv Irske. Nažalost, njegov drugi nastup za reprezentaciju nije bio toliko sretan zato što mu je u drugoj minuti utakmice dodijeljen crveni karton zbog udaranja laktom protivničkog stopera Johna O'Sheu. Sada drži rekord za igrača kojem je najbrže dodijeljen crveni karton u talijanskoj povijesti. Pazzini je 6. lipnja 2009. započeo utakmicu protiv Sjeverne Irske u Pisi, u kojoj je promašio penal u 55-toj minuti.
Igrao je za Italiju na Svjetskom prvenstvu 2010.
3. lipnja 2011. dvije godine nakon debija za seniorsku reprezentaciju, zabio je svoj drugi gol za reprezentaciju u kvalifikacijama za EURO 2012. protiv Estonije.
Reprezentativni golovi[uredi | uredi kôd]
- Ažurirano 5. svibnja 2013.
# | Datum | Lokacija | Protivnik | Gol | Rezultat | Natjecanje |
---|---|---|---|---|---|---|
1. | 28. ožujka 2009. | Stadion Podgorica, Podgorica, Crna Gora | ![]() |
0–2 | 0–2 | Kvalifikacije za SP 2010. |
2. | 3. lipnja 2011. | Stadion Alberto Braglia, Modena, Italija | ![]() |
3–0 | 3–0 | Kvalifikacije za EURO 2012. |
3. | 6. rujna 2011. | Stadion Artemio Franchi, Firenca, Italija | ![]() |
1–0 | 1–0 | |
4. | 11. studenog 2011. | Stadion Miejski, Wrocław, Poljska | ![]() |
0–2 | 0–2 | Prijateljska |
Priznanja[uredi | uredi kôd]
Klupska[uredi | uredi kôd]
- Inter Milan
- Coppa Italia: 2010./11.
Reprezentativna[uredi | uredi kôd]
- Italija do 19
Klupska statistika[uredi | uredi kôd]
Ažurirano 5. svibnja 2013.
Izvori[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
|