Giuseppe Ramiro Marcone
Giuseppe Ramiro Marcone (1882, S. Pietro-in-fine - Italja 1952.) je bio talijanski benediktinski redovnik. Za svećenika je zaređen 1906., a 1918. godine postao je opatom Opatije Montevergine u planinama Campanije.
1941. godine postavio ga je papa Pio XII. za vizitatora u Zagrebu, te je efektivno bio osoba za vezu s crkvenim i svjetovnim vlastima u NDH, s kojom Sveta Stolica nije nikad uspostavila službene diplomatske odnose.
Papa je G. R. Marconea uputila u Hrvatsku s izričitom uputom da “poduzme potrebo kako bi izbjegao službeni kontakt s vlastima, kako bi misija bila, i izgledala da jest, u skladu sa željama Svete Stolice, striktno vjerske naravi... Osobito, Uzoriti Prelat će savjetovati i poduprijeti monsinjora Stepinca i episkopat u odupiranju zlom utjecaju neopoganske propaganda koja bi mogla biti vršena u organizaciji nove države.”[1] "Neopoganstvo" je bio termin, kojim je Pio XI. u enciklici Mit Brennender Sorge iz 1937. godine opisao nacizam.[2]
U veljači 1942. godine, kada je u Zagreb stigao njemački časnik radi preuzimanja više od 5 tisuća hrvatskih Židova koji su se nalazili u Koncentracijskom logoru Jasenovac u njemačke logore, te potom deportacije svih drugih Židova, opat Marcone i nadbiskup Alojzije Stepinac su protestom kod vlasti NDH pokušali zaustaviti tu deportaciju. Vlasti NDH nisu htjele odbiti suradnju koju je Treći Reich tražio od njih, ali su ipak - odstupajući od njemačkih zahtjeva - naredile da se židovski konvertiti na kršćanstvo i Židovi koji su u braku s kršćanima izuzmu od deportiranja. Opat Marcone je tih dana uspio od opasnosti od slanja u logor spasiti manju grupu židovske djece - među njima djece glavnog zagrebačkog rabina Miroslava Šaloma Freibergera - koje je preko Mađarske i Rumunjske uputio u Italiju.[3]
Nisu uspjela ni nastojanja Marconea i Stepinca da se dopusti hrvatskim židovima da preko Turske emigriraju u Palestinu. I dalje su, međutim, bila dosta uspješna zalaganja Marconea i Stepinca za židovske konvertite na katoličanstvo.[4]
Britansko - židovski povjesničar i istraživač holokausta Martin Gilbert procjenjuje da je zahvaljujući zauzimanjima opata Marconea, oko tisuću hrvatskih Židova preživjelo II. svjetski rat.[5]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Holy See's apostolic visitor intervened on behalf of Croatian Jews in WWII (engleski). Catholic Culture. 10. kolovoza 2011. Pristupljeno 20. travnja 2021.
- ↑ Pio XI. 14. ožujka 1937. MIT BRENNENDER SORGE, službeni talijanski prijevod. službene stranice Svete Stolice. Pristupljeno 20. travnja 2021.
- ↑ Giovanni Preziosi. 9. kolovoza 2011. The papers of Apostolic Visitor, Giuseppe Ramiro Marcone reveal the Holy See's commitment to helping Jews persecuted by Nazis (engleski). Osservatore Romano. Pristupljeno 20. travnja 2021.
- ↑ Esther Gitman. A QUESTION OF JUDGEMENT: DR. ALOJZIJE STEPINAC AND THE JEWS (engleski). Review of Croatian history, Vol. II No. 1, 2006. Pristupljeno 20. travnja 2021.
- ↑ Martin Gilbert. 2010. The Righteous: The Unsung Heroes of the Holocaust, str. 236 (engleski). Henry Holt and Company. Pristupljeno 20. travnja 2021.