Glavni tajnik

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Glavni tajnik (ili: generalni sekretar) je najčešće izvršni organ u raznovrsnim organizacijama. Taj naziv sugerira upravnu dužnost, ali koncentracija informacija na stolu jedne osobe olakšava toj osobi steći političku moć i vlast.

Tipičan primjer je pružila Ruska komunistička partija (boljševika), kada je na dužnost odgovornog sekretara 1922. , nakon Stasove, Sverdlova, Krestinskoga i Molotova, na prijedlog Kameneva i Zinov'eva izabran Stalin, uskoro preimenovan u generalnog sekretara. Lenin je uzalud pisao partijskom kongresu[1] da je opasna koncentracija vlasti u rukama jednog čovjeka, jer je kao generalni sekretar Stalni postao apsolutni vladar Sovjetskog Saveza od 1934. do smrti. Po istom obrascu u sličnim političkim sustavima generalni sekretar je bio i ostao glavna ličnost režima, pa i kad nema državnih dužnosti.

Glavni tajnik Sjevernoatlantskog pakta (NATO) u slučaju rata koji angažira NATO postaje vrhovni zapovjednik udruženih oružanih snaga članica.

Postoje, dakako, i dužnosti glavnih tajnika koje nisu izvršno-političke, ili to barem nisu u pretežnoj mjeri, na primjer dužnost glavnog tajnika ministarskog Vijeća EU, jednog od dvaju zakonodavnih organa Unije (uz Europski parlament, jer se izvršne ovlasti usredotočuju u funkciji rotirajućeg Predsjedništva.

Povijest[uredi VE | uredi]

Funkcija glavnog tajnika zabilježena je ponajprije u Katoličkoj crkvi, npr. u franjevačkim redovima.[2]

U 20. stoljeću funkciju glavnog tajnika nalazimo u mnogim organizacijama. Evo nepotpunog popisa:

Svjetske organizacije[uredi VE | uredi]

Međunarodne međuvladine organizacije[uredi VE | uredi]

Međunarodne nevladine organizacije[uredi VE | uredi]

Međunarodne vjerske organizacije[uredi VE | uredi]

Sindikati[uredi VE | uredi]

Političke stranke[uredi VE | uredi]

Komunističke partije sada na vlasti[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. The New Cambridge Modern History, Volume XII, CUP Archive. GGKEY:Q5W2KNWHCQB
  2. Orbis Seraphicus, Historia de tribus ordinibus a seraphico patriarcha S. Francisco institutis…, per fr. Dominicum de Gubernatis a Sospitello, Tomus quartus, Romae 1685