Gornjokarlovačka eparhija
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
| Gornjokarlovačka eparhija | |
|---|---|
 | |
| Saborna crkva u Karlovcu | |
| Naslov arhijereja | episkop gornjokarlovački |
| Osnovana | 1695. |
| Sjedište | Karlovac |
| Država | Hrvatska |
Gornjokarlovačka eparhija je eparhija Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Sjedište eparhije je u Karlovcu. Nekadašnje sjedište eparhije bilo je Plaškom, u Lici, pa se eparhija nazivala i Plaščanskom eparhijom. Episkop eparhije je Gerasim Popović.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Gornjokarlovačka eparhija je dobila naziv po gradu Karlovcu, koji je među Srbima nazivan i Gornjim Karlovcem radi boljeg razlikovanja od Srijemskih Karlovaca. Srbi ove prostore naseljavaju već tijekom 15. stoljeća, a naročito tijekom prvih desetljeća 16. stoljeća.[nedostaje izvor] Glavna mjesta naseljavanja su im bili Bijela krajina, a potom naseljavaju prostore oko Gomirja i Gorski kotar. U vrijeme osmanske uprave srednjom Likom, na ličke i krbavske vrleti dolaze Srbi iz unutrašnjosti Bosne i Hercegovine i susjedne Dalmacije. Mnogi od njih prelaze na habzburšku teritoriju, odnosno na prostore Vojne krajine. Za vrijeme osmanske vlasti, duhovni nadzor nad Srbima na područjima Like, Krbave, Pounja i Zrinopolja vrše Dabrobosanski mitropoliti.
Takvo stanje vladalo je do kraja 17. stoljeća kada su oblasti Banovine, Like i Krbave oslobođene od osmanske vlasti. Oko 1695. godine, na ove prostore dolazi izbjegli dabrobosanski mitropolit Atanasije Ljubojević koji uspijeva da stvori novu eparhiju za područja Karlovačkog generalata, Banovine, Like i Krbave. Područje ove eparhije je u narodu postalo poznato i kao Gornja Krajina.
Nakon smrti vladike Atanasija (1712), na srpskom saboru koji je održan 1713. godine u Srijemskim Karlovcima donesena je odluka da se ova eparhija podijeli na dvije posebne eparhije: Karlovačko-gomirsku na čelu s episkopom Danilom Ljubotinom i Kostajničko-zrinopoljsku na čelu s episkopom Dionisijem Ugarkovićem. Nakon raznih promjena i nekoliko preuređenja eparhijskog područja, ove eparhije su konačno spojene 1771. godine i od tada ponovo čine jedinstvenu Gornjokarlovačku eparhiju.
U vrijeme gornjokarlovačkog episkopa Danila Jakšića počela je izgradnja crkve u Plaškom, hram je završen 23. kolovoza 1763. godine.[1]
Gornjokarlovačka eparhija je teško stradala tijekom Drugog svjetskog rata.
Organizacija[uredi | uredi kôd]
Danas Gornjokarlovačku eparhiju sačinjavaju pet arhijerejskih namjesništava: Glinsko, Karlovačko, Kostajničko-dvorsko, Ličko i Plaščansko.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Dva i po vijeka vavedenjskog hrama u Plaškom (СПЦ, 2. rujna 2013). Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2020. Pristupljeno 1. siječnja 2020.