Gotska teorija o podrijetlu Hrvata

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Gotska teorija smatra Hrvate potomcima slaviziranih Gota. Jedan od ranih izvora za tu teoriju je "Povijest salonitanskih i splitskih biskupa" koju je u XIII. stoljeću napisao splitski arhiđakon Toma. No, takva teorija nije bila suviše uvjerljiva jer pažljivim čitanjem Tomina djela jasno se može uočiti da Toma izričaj Goti koristi samo kao pogrdni nadimak za barbarske Slavene u dalmatinskom zaleđu. Međutim je taj gotski iskon umjesto slavenskoga bio službeno prihvaćen u NDH pa je potom, nakon rata, u Jugoslaviji ona bila najstrože zabranjena. Već u partizanskoj pjesmi "Uz maršala Tita" druga kitica je glasila: Rod prastari svi smo, a Goti mi nismo, / Slavenstva smo drevnoga čest. / Ko drukčije kaže, kleveće i laže, / Našu će osjetit' pest.

U novije doba sličnu hipotezu zastupalo je više pisaca, a nadasve prof. Kerubin Šegvić, koji je zato u Jugoslaviji bio osuđen i pogubljen 1945.,[1] pa je donedavna ova teorija bila prešućena i napuštena. Danas je sličnu teoriju obnovio i najviše razradio dr. Ivan Mužić, te ju potkrijepio nizom raznih starih tekstova i novijih arheonalaza, a prof. Mitjel Yoshamya je nedavno objavio i obilnu jezičnu baštinu od skoro tisuću gotsko-ranogermanskih riječi još očuvanih u našemu čakavskom narječju. Također i najnovija biogenetska istraživanja Hrvata u usporedbi s drugim europskim narodima, pokazuju da su rani Germani i Goti mogli imati bar neki manjinski udio u etnogenezi Hrvata.

Ostaje pritom problem načina ukopa Hrvata, neposredno nakon njihova dolaska na područje Hrvatske, slavenskih toponima poganskoga podrijetla, kao i problem službenih spisa rimskih papa, prema kojima je jasno da su Hrvati po svome dolasku bili pogani, dok su Goti već nekoliko stoljeća ranije bili prihvatili arijanski oblik kršćanstva.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. http://hrcak.srce.hr/file/62394 "Tragično je to što je “pest” novih komunističkih vlasti uistinu i osjetio jedan od zagovaratelja teorije o gotskom podrijetlu Hrvata, don Kerubin Šegvić. Njega su nove vlasti uhitile i optužile da je “propagirao svoje ‘teorije’, izdavanjem knjiga za vrijeme okupacije o gotskom podrijetlu Hrvata na više jezika /talijanskom i njemačkom/, nastojao dati teoretsku i ideološku podlogu i opravdanje cjelokupnom zločinačkom radu zloglasne terorističke organizacije ‘ustaša’ a sve to u namjeri, da izazove bratoubilački rat i da raspiri rasnu mržnju među narodima Jugoslavije”. Iako u dobi od 78 godina, Šegvić je osuđen na kaznu smrti strijeljanjem, koja je izvršena. Citirani dio optužnice pokazuje da je tužitelj očito smatrao Šegvićevu teoriju o gotskom podrijetlu Hrvata sastavnim i važnim dijelom ustaške ideologije. Možemo pretpostaviti da su u optužnicu uvršteni rasprostranjeni stereotipi komunističke promidžbe o tome da su Ustaški pokret i NDH nijekali slavenstvo Hrvata. Ti stereotipi zadržali su se i kasnije, i nisu ostali ograničeni samo na medije i promidžbu.", Mario Jereb, Jesu li Hrvati postali Goti?, ČSP, br. 3., 869.-882. (2008.)

Literatura[uredi VE | uredi]

  • J. Kelemina: Goti na Balkanu. Časopis za zgodovino in narodopisje 27, Maribor 1932.
  • L. Hauptmann: Kroaten, Goten und Sarmaten. Germanoslavica 3, Brno 1935.
  • K. Šegvić: Die gotische Abstammung der Kroaten. Nordische Welt 9, Berlin 1935.
  • J. Kelemina: Libellus Gothorum I - VII, študije o starogermanskih spominih v naši zemlji. Etnolog 12, Ljubljana 1939.
  • I. Mužić: Slaveni, Goti i Hrvati na teritoriju rimske provincije Dalmacije. Iberia, Split 1996. (5. izdanje: Dominović d.o.o, Zagreb 1997.)
  • I. Mužić: Hrvatska kronika, Libellus Gothorum 547.- 1089. Split 1997 (4. prošireno izdanje: Matica Hrvatska - Split 2001.)
  • M. Yoshamya: Gan Veyaan, Old-Croatian medieval archidioms, vol. 1. ITG - 2. izdanje, Zagreb 2005.