Grad mladih

Grad mladih ili Pionirski grad (prema tome i Pionirac) kulturno-povijesna je cjelina i šumska površina u zagrebačkoj Dubravi, koja se prostire na 46 hektara. Zaštićeni je spomenik kulture iz razdoblja modernizma. Projektirali su ga arhitekti Josip Seissel i Ivan Vitić te krajobrazni arhitekti Zvonimir Frölich i Pavao Ungar.[1] Objektima upravlja Podružnica Vladimir Nazor Zagrebačkog holdinga.[2]
U središnjem prostoru parka nalazi se nekoliko igrališta, šetnice, pozornica na otvorenom i kompleks od četrdesetak prizemnih građevina za boravak i obrazovanje djece, ukupne površine 6500 m2.[3]

Svečano otvorenje radova na Pionirskom gradu održano je 1. travnja 1948. na Trgu Republike, a dovršeni su uz svečano otvorenje kompleksa 18. ožujka 1951. godine. Materijal za izgradnju – drvo, škriljac, vapnenac – crpio se iz lokalnih izvora poput markuševečkog kamenoloma, a i sama je organizacija kompleksa inspirirana obližnjom seoskom arhitekturom. Arhitekti su za svoj rad na projektu 1949. nagrađeni drugom ikad Nagradom vlade FNRJ. Glavni je investitor bila vlada FNRJ, građevinske je radove izvodila tvrtka Visokogradnja, a pomoć im je organizirana u obliku omladinskih radnih akcija s ukupno 20 grupa.[4]
Godine 1953. o Pionirskom je parku izvijestio i njemački arhitektonski časopis Das Werk, s naslovom »Die 'Kleine Stadt' in Granešina bei Zagreb« (»'Mali grad' u Granešini kod Zagreba«), a 1954. francuski časopis L'Architecture d'Aujourd'hui (Arhitektura današnjice). To su, prema navodima Mladena Perušića, bili prvi pregledi hrvatske arhitekture u nekom svjetskom časopisu.[4]
Izvorna namjena kompleksa Pionirskog parka bila je smještaj oko 400 djece između dobi od 10 i 14 godina za organizirano slobodno vrijeme, školu u prirodi, sportske aktivnosti, rekreaciju, programe za mlade s posebnim potrebama i kulturne sadržaje.[1][5] Kompleks je sa Zagrebom, točnije Dubravom, bio povezan putem Pionirske željeznice Dubrava – Slanovec, izgrađene prije njega i ukinute 1964. godine zbog troškova održavanja.[3][4]
U Pionirskom parku provodila se od 1951. do 1961. i eksperimentalna osnovnoškolska nastava za darovitu djecu koja je rabila suvremenije metode predavanja, a školarci bi ju pohađali jedno polugodište prema internatskom sustavu. Učitelji škole stanovali su u nekima od paviljona na istoku kompleksa; među njima je bila i Ljerka Smrček, koja je u školi 1955. osnovala prvi hrvatski kino-klub.[4][6]
Zatvaranjem eksperimentalne škole 1961., u školsku se zgradu Pionirca premješta Osnovna škola Granešina. Osamdesete je godine u Pionircu zatim obilježio rad likovnih kolonija, u kojima su sudjelovali mnogi umjetnici poput Vojina Bakića, Kosta Angeli Radovani, Milena Lah, Vatroslav Kuliš, Miroslav Šutej, Vilim Svečnjak, Vlado Martek, Ljerka Njerš i drugi. Ipak, povodom Univerzijade u Zagrebu 1987., OŠ Granešina izmještena je iz Pionirca te su ondje smješteni sportaši-sudionici natjecanja.[4]
Godine 1990. park je preimenovan u »Grad mladih«. Za vrijeme Domovinskog rata, kada je »došlo do najveće devastacije kompleksa«, služio je kao utočište za prognanike te kao smještaj za vojnike i policiju.[2] Ipak, 18 je paviljona uređeno obnovom 2000. – 2001. godine,[2] a 2002. pokrenut je projekt revitalizacije kojim su obnovljeni i Kulturni centar te neka od igralištâ i javnih površina.[7] U tom je razdoblju upravljanje preuzela organizacija Vladimir Nazor.[4] Park je zatim korišten u sklopu vrtićkog programa, pri čemu je oko 6500 djece godišnje provodilo pet dana u kompleksu,[1] a 2005. zaštićen je kao spomenik kulture.[8]
Zbog toga što se objekti nisu održavali već se kasnih 2010-ih počela projektirati obnova, a nakon što je dio paviljona za smještaj oštećen u zagrebačkom potresu 2020. godine projekt je morao biti načinjen iznova.[8] Višednevni programi prekinuti su nakon potresa u korist jednodnevnog posjeta u sklopu programa »Škola u šumi,« kroz koji je prolazilo oko 7000 djece godišnje. Godine 2024. pokrenuta je konačno obnova škole u parku, a 2025. i cjelovita obnova parkovnih građevina i infrastrukture. Početak radova očekuje se u 2026. godini.[1]
- Mlinar, Ivan. 2016. Ljetna škola Ambientura: Pionirac 2016 (PDF). Arhitektonski fakultet u Zagrebu. Zagreb. ISBN 978-953-8042-49-2
- Perušić, Mladen. 27. prosinca 2017. Grad mladih Granešina, povijest gradnje. Portal : godišnjak Hrvatskoga restauratorskog zavoda (8): 199–217. doi:10.17018/portal.2017.11. ISSN 1847-9464
- 1 2 3 4 Pokrenuto projektiranje obnove Grada mladih u zagrebačkoj Dubravi Grad Zagreb - službene stranice
- 1 2 3 Bunjevac, Lana. 17. siječnja 2015. Pionirski grad: Grad mladih. Dom i dizajn. Jutarnji list. Pristupljeno 10. siječnja 2026.
- 1 2 Sutlić, Korana. 12. rujna 2018. Pionirski grad – Biser moderne arhitekture i prvi realizirani projekt Ivana Vitića propada na periferiji grada Zagreba!. Dom i dizajn. Jutarnji list. Pristupljeno 23. srpnja 2025.
- 1 2 3 4 5 6 Bunjevac, Lana. 13. ožujka 2016. Pionirski grad: Idilični rezervat socijalističke napredne pedagogije danas je tek izletište za školarce. Globus. Jutarnji list. Pristupljeno 10. siječnja 2026.
- ↑ Danas Grad mladih, nekada Pionirski grad, u zagrebačkoj Dubravi. Lice Grada. 4. rujna 2020. Pristupljeno 23. srpnja 2025.
- ↑ Od klupskih početaka do nacionalne institucije filma. Hrvatski filmski savez. Pristupljeno 10. siječnja 2026.
- ↑ Bilić, Josip; Ivanković, Hrvoje, ur. 2006. Zagrebački leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb. str. 312. ISBN 953-157-486-3
- 1 2 Hana Ivković Šimičić. 6. listopada 2021. I ono što je ostalo od Grada mladih dokrajčio je potres. No imaju plan. Večernji list. Pristupljeno 23. srpnja 2025.