Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev

Izvor: Wikipedija
Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Izrael
Godina uvrštenja2005. (29. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, v
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1107

Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev su arheološki lokaliteti gradova na drevnom putu tamjana u pustinji Negev, južni Izrael. Četiri grada (Avdat, Haluza, Mamšit i Šivta) su izravno spajala put tamjana, ali i put začina sa Sredozemljem. Izgradili su ih Nabatejci, staro arapsko pleme Hašemitskog kraljevstva s prijestolnicom u Petri (također svjetska baština od 1985.). Svaki od njih je višestruka utvrda s poljoprivrednim zemljištem u izrazito pustinjskom krajoliku sa sustavima navodnjavanja i karavan-sarajima. Zajedno predstavljaju značaj i važnost plodonosne trgovine tamjanom i mirtom koja se obavljala od južne Arabije do Sredozemlja, a koja je na svom vrhuncu, od 3. stoljeća pr. Kr. do 2. stoljeća, prolazila kroz raskošne gradove. Plodovi ove trgovine su najvidljiviji u ruševinama gradova u pustinji Negev koji su se u negostoljubivom krajoliku mogli razviti samo zahvaljujući razvijenoj trgovini.

Oni su, zajedno s pripadajućim utvrdama i poljoprivresnim zemljištem, upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 205. godine.[1]

Popis lokaliteta[uredi | uredi kôd]

Rekonstrukcija oltara bizantske katedrale u Haluzi
Slika Ime Vrijeme Lokacija Koordinate Opis
Avdat (עבדת‎) (عبدات‎, Abdat) ili Obodat 7. – 1. stoljeća pr. Kr. Negev 30°47′38″N 34°46′23″E / 30.794°N 34.773°E / 30.794; 34.773 Ovaj grad je nakon Petre bio najvažniji nabatejski grad na putu tamjana prema Gazi. Osim Nabatejaca u njemu su živjeli i Rimljani, a kasnije i Bizantinci. Prozvan je prema nabatejskom kralju Obodasu I. koji je smatran božanstvom, a sahranjen je u ovom gradu.
Haluza (חלוצה‎) ili Elusa 3. stoljeća pr. Kr.- 2. st. Negev 31°05′49″N 34°39′07″E / 31.097°N 34.652°E / 31.097; 34.652 Ovaj grad je jedan od dva za koja se smatra kako je riječ o biblijskom gradu Ziklagu. Arheološki lokalitet je oštećen zbog čestog premještanja pustinjskog pijeska, ali pronađeni su nabatejska ulica s dvije crkve, kazalište, preša za vino i toranj. Iskapanja nisu provođena profesionalno i lokalitet danas izgleda očajno.
Mamšit (ממשית‎) ili Memfis 1. stoljeće pr. Kr. Negev 31°01′30″N 35°03′50″E / 31.025°N 35.064°E / 31.025; 35.064 Grad je bio važno raskršće putova Arabah-Ma'ale Akrabim i Tel Beer Ševa-Hebron-Jeruzalem. Pokriva više od 40,000 m² i najmanji je, ali i najbolje sačuvani grad na putu tamjana u pustinji Negev. Nekad raskošni grad ima građevine neobične arhitekture koji nisu pronađeni nigdje drugdje. One imaju otvorene sobe, dvorišta, terase i neobično precizno isklesane lukove koji podupiru svodove.
Šivta ili Subajtah (שבטה‎) 5. – 9. stoljeća Negev 30°53′N 34°38′E / 30.88°N 34.63°E / 30.88; 34.63 Bizantska poljoprivredna kolonija na putu tamjana i odmaralište hodočasnika na putu prema samostanu svete Katarine na Sinaju. Tu su pronađene tri bizantske crkve, dvije preše za vino, stambena zona i upravne zgrade. Nakon što su ga uništili Arapi u 7. stoljeću, biva potpuno napušten do 9. stoljeća.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev. UNESCO. Pristupljeno 26. travnja 2011.