Gram-negativna bakterija

Izvor: Wikipedija
Stanična stijenka Gram-negativne bakterije.
Usporedba stanične stijenke Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija.

Gram-negativna bakterija je vrsta bakterije koja u bojanju bakterija gencijana violetom ne zadržavaju to bojilo[1] nego daju crvenu boju.[2]

Ovo je rezultat svojstava građe bakterijske stanične stijenke. Gram-pozitivne bakterije u stijenkama imaju neusporedivo viši postotak peptidoglikana mureina (95 %), nego što imaju stijenke Gram-negativnih bakterija (5 do 12 %). Murein je polimer osebujne građe koji imaju jedino prokarioti. Njihova je stanica, u biti protoplast oko kojeg je citoplazmatska membrana, smještena u velikoj molekuli mureina, kao u vreći. Ovisno o debljini odnosno poroznosti mureina, u stanicu mogu ući hranjive tvari i druge tvari poput bojila i alkohola. Što je sloj mureina u stijenci deblji, tvari teže prolaze. K tome glavni dio stanične stijenke Gram-negativnih bakterija čine lipopolisaharid, lipoproteini i fosfolipidi.[3]

Murein je osnovna gradivna tvar bakterijske stanične stijenke, zbog čega prije svega ima zaštitnu ulogu i protkan je i obložen nizom dodatnih tvari. Gram-negativne bakterije imaju vrlo malo peptidoglikana zbog čega su osjetljive na mehanička oštećenja. Peptidoglikanska im je mreža u pravilu jednoslojna, a s vanjske strane je okružena vanjskom membranom koja je od lipoproteina, lipopolisaharida i fosfolipida. Ova razlika u građi stanične stijenke daje razliku u reakciji na Gramovu metodu razvrstavanja.[4]

Peptidoglikanski sloj u staničnoj stijenci ovih vrsta je tanak i stiješnjen između unutarnje citoplazmatske membrane i bakterijske vanjske membrane. Nakon bojanja gencijan violetom, kulturu se ispire alkoholom čime se dekolorizira bakterija čime se vidi da je peptidoglikanski sloj pretanak za zadržati bojilo i omogućiti identificiranje. Tad se primjenjuje kontrastno bojilo (safranin ili fuchsin) koji ponovo boji bakterije koje tada pokazuju ružičastu ili crvenu boju.

Među Gram-negativne bakterije spadaju uzročnici kapavca, tifusa, paratifusa i kuge.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Baron S, Salton MRJ, Kim KS. 1996. Structure. Baron S; i dr. (ur.). Baron's Medical Microbiology 4th izdanje. Univ of Texas Medical Branch. ISBN 0-9631172-1-1. PMID 21413343 Eksplicitna upotreba et al. u: |editor= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. a b Gram, Hans Christian Joachim. LZMK. Pristupljeno 24. lipnja 2015.
  3. bakterije. LZMK. Pristupljeno 24. lipnja 2015.
  4. Župan, Irina. Odgovori na postavljena pitanja iz biologije. PBF Zagreb. Pristupljeno 12. siječnja 2015.