Gramatika starogrčkog jezika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je članak o gramatici starogrčkog jezika. Za morfološke oblike pogledajte članak Gramatika starogrčkog jezika (tablice).

Gramatika starogrčkog jezika obuhvaća njegovu morfologiju i sintaksu.

Izgovor[uredi | uredi kôd]

Antički grčki bio je pisan grčkim alfabetom poput modernoga grčkog jezika.

Slovo Ime Glas Latinička transkripcija
Starogrčko Hrvatsko
Α α ἄλφα alfa [a] [aː] a
Β β βῆτα beta [b] b
Γ γ γάμμα gama [g] g
Δ δ δέλτα delta [d] d
Ε ε εἶ, ἒ ψιλόν epsilon [e] e
Ζ ζ ζῆτα zeta [zd], [zː] z
Η η ἦτα eta [ɛː] ([h]) e, ē
Θ θ θῆτα theta [tʰ] th
Ι ι ἰῶτα jota [i], [iː] i, ī
Κ κ κάππα kapa [k] k
Λ λ λάβδα, λάμβδα lambda [l] l
Μ μ μῦ mi [m] m
Ν ν νῦ ni [n] n
Ξ ξ ξεῖ, ξῖ ksi [ks] ks
Ο ο οὖ, ὂ μικρόν omikron [o] o, ŏ
Π π πεῖ, πῖ pi [p] p
Ρ ρ ῥῶ ro [r], [r̥] r
Σ σ, ς σῖγμα sigma [s] s
Τ τ ταῦ tau [t] t
Υ υ ὗ, ὓ ψιλόν ipsilon [u], [y], [yː] u, y
Φ φ φεῖ, φῖ fi [pʰ] ph, f
Χ χ χεῖ, χῖ hi [kʰ], [ks] kh, ks
Ψ ψ ψεῖ, ψῖ psi [ps] ps
Ω ω ὦ, ὦ μέγα omega [ɔː] o, ō

Kontrakcije samoglasnika[uredi | uredi kôd]

U grčkim se riječima često događa da se dva samoglasnika nađu jedan uz drugog, tada dolazi do kontrakcije (stezanja) tih samoglasnika.

Glagoli čiji se samoglasnici stežu, zovu se verba contracta.

Α Ε Ο
α + ο ω ε + ο ου ο + ο ου
α + ου ε + ε ει ο + ου
α + ω ε + V1 V ο + ε
α + ε α ε + D1 D ο + οι οι
α + ει ο + ει
α + ῃ ο + ῃ
ο + ω ω
ο + η

1Oznaka V stoji za samoglasnik, a D za dvoglas.

Imenske riječi[uredi | uredi kôd]

U imenske riječi grčkog jezika ubrajaju se imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi i član. Razlikuju rod, broj i padež.

Postoje tri roda: muški, ženski i srednji rod.

Tri su i broja: jednina (singular), dvojina (dual), množina (plural). Dvojina se upotrebljava za označavanje para, to jest da čega ima točno dva. Kod imenica ima samo dva oblika (nominativ-akuzativ-vokativ i genitiv-dativ), primjerice τὼ πιστὼ φίλω '(dva) vjerna prijatelja'.

Starogrčki ima pet padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ i vokativ.

Padeži[uredi | uredi kôd]

Akuzativ pokazuje izravni objekt, a može imati i adverbijalno značenje, to jest označava okolnost, primjerice Ὁ στρατηγὸς ἄγει τὸ στράτευμα στενὰς ὁδούς. 'Zapovjednik vodi vojsku uskim putovima.' Pokazuje razlog ili način radnje.

Genitiv obično označava podrijetlo ili dio cjelina, ali ima i ablativno značenje (odvajanje od čega): κωλύειν ἀγῶνος 'priječiti sudjelovanje u natjecanju, isključivati iz natjecanja'. Može biti i objekt, osobito uz pojam dioništva (imati dodira s dijelom neke cjeline) ili udjela: Σοφίας ὁ κατὰ λόγον ζῶν μέτοχος. 'Tko živi prema razumu, dionikom (je) mudrosti.'

Dativ označava neizravan objekt, osobu kojoj je upravljena glagolska radnja, primjerice: Oὐ ῥᾴdιόν ἐστιν εὐνοεῖν τοῖς κακόνοις.'Nije lako biti sklon onima koji zlo misle.' Ima lokativno i instrumentalno značenje, označuje mjesto (dativ mjesta), vrijeme (dativ vremena), uzrok (dativ uzroka) itd. Primjer: Ἄλλος ἵησι τῇ ἀξίνῃ, ἄλλος δὲ λίθῳ. 'Jedan gađa sjekirom, drugi kamenom.'

Član[uredi | uredi kôd]

Grčki jezik ima određeni član kojemu je funkcija pobliže odrediti ili izdvojiti riječ uz koju stoji. Član, kao i zamjenice i brojevi, nema vokativa. Umjesto njega, najčešće stoji uzvik .

Muški rod Ženski rod Srednji rod
Singular Dual Plural Singular Dual Plural Singular Dual Plural
Nominativ ὁ (ho) τώ (tṓ) οἱ (hoi) ἡ () τώ (tṓ) αἱ (hai) τό () τώ (tṓ) τά ()
Genitiv τοῦ (toû) τοῖν (toîn) τῶν (tôn) τῆς (tês) τοῖν (toîn) τῶν (tôn) τοῦ (toû) τοῖν (toîn) τῶν (tôn)
Dativ τῷ (tôi) τοῖς (toîs) τῇ (têi) ταῖς (taîs) τῷ (tôi) τοῖς (toîs)
Akuzativ τόν (tón) τώ (tṓ) τούς (toús) τήν (tḗn) τώ (tṓ) τᾱ́ς (tā́s) τό () τώ (tṓ) τά ()

Imenice[uredi | uredi kôd]

Razlikuju se tri deklinacije: o-deklinaciju, a-deklinaciju i mješovitu (treću) deklinaciju.

O-deklinacija[uredi | uredi kôd]

Po ovoj se deklinaciji sklanjaju imenice muškoga roda (ili rjeđe ženskoga roda) koje u nominativu jednine završavaju na -ος i imenice srednjega roda koje završavaju na -ον.

Nekim imenicama osnova završava na ο ili ε pa se oni stežu po pravilima stezanja (kontrakcije) i tako se nastavci mijenjaju. Jedina je iznimka završetak za nominativ-akuzativ množine srednjega roda koji glasi -α umjesto -η kako bi trebao glasiti po pravilima. Te imenice nemaju vokativa ni dvojine. Primjer: πλό- + -ος > πλοῦς, πλό- + -ου > πλοῦ.

Atička deklinacija uključuje imenice koje završavaju na -ω koje ostaje u svim padežima. Vokativ i nominativ jednine jednaki su. Primjer: N Μενέλεως, G Μενέλεω.

A-deklinacija[uredi | uredi kôd]

Ova deklinacija uključuje imenice ženskoga roda koje u nominativu jednine završavaju na kratku ili dugu -α i one koje završavaju na -η te imenice muškoga roda koje završavaju na -ᾱς ili -ης. Duga alfa opstala je samo iza ρ, ε i ι, a drugdje je prešla u η što je ostavilo traga na ovoj deklinaciji.

Stegnute imenice ove deklinacije nastale su kad je ispred α osnove stajala α ili ε. Ovdje vrijedi dodatno pravilo da imenice muškog roda na -ας imaju dorski genitiv na ᾱ. Primjer: βορρέ- + -ας > βορρᾶς, βορρέ- + -ᾱ > βορρᾶν.

Mješovita deklinacija[uredi | uredi kôd]

Po ovoj deklinaciji sklanjaju se imenice:

  1. s osnovom na konsonant:
    • eksplozivne:
      • gutural (K-osnove)
      • labijal (P-osnove)
      • dental, osim onih na -ντ-
      • -ντ-
    • likvide/nazale
      • ν-osnove
      • ρ-osnove i λ-osnove
    • osnove na -σ-
  2. s osnovom na vokal:
    • na -ι- i -υ-
    • na -ι-/-ε- i -υ-/-ε-
    • na diftonge.

Imenice treće deklinacije nemaju jednake nastavke, nego njihovi nastavci ovise o osnovi kojoj pripadaju ili njihovu naglasnom tipu. U rječniku se navodi nominativ jednine i genitiv jednine.

Muški/ženski rod Srednji rod
Singular Dual Plural Singular Dual Plural
Nominativ ili -ες
Genitiv -ος (ili -ως) -οιν -ων -ος (ili -ως) -οιν -ων
Dativ -οιν -σι(ν) -οιν -σι(ν)
Akuzativ -ᾰ -ᾰς ili -ς (-νς) -ᾰ
Vokativ ili -ες -ᾰ

Nastavak σ u nominativu i vokativu jednine te dativu množine uzrokuje neke glasovne promjene, primjerice K-osnove mijenjaju svoje završne suglasnike κ, γ i χ u ξ ([kʰs]).

φύλαξ

čuvar

Singular Dual Plural
Nominativ φύλαξ φύλακε φύλακες
Vokativ
Akuzativ φύλακα φύλακας
Genitiv φύλακος φυλάκοιν φυλάκων
Dativ φύλακι φύλαξι(ν)

Jednosložne imenice prebacuju svoj naglasak na nastavak u genitivu i dativu svih brojeva.

Primjer je imenica γύψ ('jastreb'):

γύψ

jastreb

Singular Dual Plural
Nominativ γύψ γῦπε γῦπες
Vokativ
Akuzativ γῦπα γῦπας
Genitiv γυπός γῡποῖν γυπν
Dativ γυπί γυψί(ν)

Pridjevi[uredi | uredi kôd]

Pridjevi (uključuje i glagolske participe) s imenicama se slažu u rodu, broju i padežu.

Po načinu se sklanjanja razlikuju:

  • pridjevi s trima završetcima koji se dekliniraju prema a- i o-deklinaciji (imaju oblike za sva tri roda)
  • pridjevi s dvama završetcima koji se dekliniraju po o-deklinaciji
  • pridjevi s trima završetcima koji se dekliniraju po mještovitoj ili a-deklinaciji (oblici za muški i srednji rod sklanjaju se po mješovitoj deklinaciji, a oblik ženskog roda po a-deklinaciji)
  • pridjevi s dvama ili jednim završetkom koji se dekliniraju po trećoj deklinaciji.

Komparacija ili stupnjevanje pridjeva vrši se:

Vrsta pridjeva Pozitiv Komparativ Superlativ
Primjer Prijevod Oblik Primjer Oblik Primjer
  1. način
velika većina pridjeva δεινός 'strašan' -τερος, 3 δεινότερος, 3 -τατος, 3 δεινότατος, 3
2. način neki pridjevi κακός 'zao, loš' -ῑων, -ῑον κακίων, κάκιον -ιστος, 3 κάκιστος, 3
3. način nepravilni pridjevi ἀγαθός 'dobar'

!NB: Kod pridjeva o- i a-deklinacije završno omikron osnove produžuje se u omegu ako je prethodni slog kratak, primjerice σοφός, 3; σοφώτερος, 3; σοφώτατος, 3.

Komparacija se može vršiti i opisno, primjerice φίλος, 3; μᾶλλον φίλος; μάλιστα φίλος.

Zamjenice[uredi | uredi kôd]

Starogrčki jezik razlikuje sljedeće vrste zamjenica:

Nemaju posebnih oblika za vokativ, osim oblika ἡμέτερε ('naš!').

Zamjenica αὐτός, 3 ima više značenja. Kada je u predikatnome položaju znači 'sam', a kada je u atributnome položaju znači 'isti' (za položaj atributa vidjeti Sintaksu). U genitivu, dativu i akuzativu zamjenjuju osobne zamjenice za 3. lice. Genitiv ove zamjenice upotrebljava se kao posvojna zamjenica za 3. lice.

Recipročna zamjenica imaju značenje srodno povratnim zamjenicama, obično se prevodi 'jedan drugog, jedna drugu, jedno drugo'. Tvori se udvostručivanje osnove ἄλλο/η- ('drugi, druga, drugo'). Nema nominativa množine ni jednine.

Dvojina Množina
Muški Ženski Srednji Muški Ženski Srednji
Nominativ ἀλλήλω ἀλλήλᾱ ἀλλήλω
Genitiv ἀλλήλοιν ἀλλήλαιν ἀλλήλοιν ἀλλήλων
Dativ ἀλλήλοιν ἀλλήλαιν ἀλλήλοιν ἀλλήλοις ἀλλήλαις ἀλλήλοις
Akusativ ἀλλήλω ἀλλήλᾱ ἀλλήλω ἀλλήλους ἀλλήλᾱς ἀλλῆλα
Vokativ ἀλλήλω ἀλλήλᾱ ἀλλήλω

Zamjenički pridjevi značenjem su srodni zamjenicama, ali oblikom su pridjevi (osim ἄλλο). Neki od njih jesu: ὁ ἕτερος, τὸ ἕτερον, ἡ ἕτερα 'drugi (od dvojice)', ἄλλος, ἄλλο, ἄλλη 'drugi (od više njih)' i drugi koji znače 'svaki', 'nijedan' i sl.

Brojevi[uredi | uredi kôd]

Postoje tri vrste brojeva:

  • glavni brojevi (na pitanje koliko?)
  • redni brojevi (na pitanje koji po redu?)
  • priloški brojevi ili brojni prilozi (na pitanje koliko puta?)

Prva se četiri glavna broja mogu deklinirati, kao i svi redni.

Brojke Glavni Redni Priloški
Oblik Broj Oblik Broj Oblik Broj
α΄ εἷς, ἕν, μία jedan, jedna, jedno πρῶτος, 3 prvi ἅπαξ jedanput
β΄ δύο dva δεύτερος, 3 drugi δίς dvaput
γ΄ τρεῖς, τρία tri τρίτος, 3 treći τρίς triput
δ΄ τέτταρες, τέτταρα četiri τέταρτος, 3 četvrti τετράκις četiri puta

Glagoli[uredi | uredi kôd]

Glagoli u grčkom jeziku razlikuju:

  • tri lica (govornik, sugovornik, negovornik)
  • tri broja (jednina, dvojina, množina)
  • četiri načina (indikativ, konjunktiv, optativ, imperativ)
  • tri vida/aspekta (prezent (odgovara nesvršenom vidu u hrvatskom), aorist (svršenom vidu) i perfekt (nema ekvivalenta, po funkciji sličan engleskim perfect vremenima))
  • sedam vremena (prezent, imperfekt, futur, futur perfektni, aorist, perfekt, pluskvamperfekt)
  • tri stanja (aktiv, pasiv, mediopasiv).

Načini[uredi | uredi kôd]

Glagolski način pokazuje stav govornika prema sadržaju iskaza.

Indikativ[uredi | uredi kôd]

Indikativ je način objektivna iskaza, to jest sadržaj iskaza stvaran je.

  • Ὁ φίλος ἐσθίει.
  • 'Prijatelj jede.'

Može se pokazati i pretpostavka da što jest.

  • Oὐ λέγει τις τὰ βέλτιστα· ἀναστὰς ἄλλος εἰπάτω.
  • '(Pretpostavimo da) tko ne govori (ono što je) najbolje; ustavši, drugi neka (to) rekne.'

Indikativom se također može pokazati i gotovo ostvarenje.

  • Ὀλιγου ἀπεθανον.
  • 'Umalo ne pogiboh.'

Ima i druga značenja.

Konjunktiv[uredi | uredi kôd]

Konjunktivom se iskazuje sumnja, nesigurnost, htijenje, poticaj i zabrana. Dijeli se na voluntativni konjunktiv (bez čestice -ἄν) i prospektivni konjunktiv (s česticom -ἄν). Voluntativni konjunktiv dijele si na adhortativni (poticanje), prohibitivni (zabrana) i deliberativni (sumnja, oklijevanje). Prospektivni konjunktiv koristi se u zavisnosloženim rečenicama, ali i voluntativni.

  • Τί λέγωμεν;
  • 'Što da kažemo?'
  • Τὰ πλοῖα κατέκαυσεν, ἵνα μὴ Κῦρος διαβῇ.
  • 'Spali brodove da Kir ne prijeđe (rijeku).'

Optativ[uredi | uredi kôd]

Optativom se iskazuje želja. Može imati nekoliko podznačenja jer može iskazivati čistu želju (kupitivni optativ, bez -ἄν), mogućnost (potencijalni optativ, s -ἄν), ponavljajuću radnju (iterativni optativ, bez -ἄν) ili se može njime koristiti u zavisnosloženim rečenicama (kosi optativ ili optativus obliquus bez -ἄν).

  • Ὦ παῖ, γένοιο πατρὸς εὐτυχέστερος.
  • 'Sine, postao sretnijim od oca!'
  • Λέγοις ἂν τὴν δἐησιν.
  • 'Možeš (mogao bi) reći svoju molbu.' (Platon, Parmenid 126a)

Imperativ[uredi | uredi kôd]

Imperativ iskazuje zapovijed i zabranu (negativnu zapovijed). Također pokazuje i molbu, zahtjev te opomenu. Negacija je μή.

  • Γράφε. Ὦ παῖ, γράφε.
  • 'Piši! Sine, piši!'
  • Ἴθι νῦν δίδαξον καὶ ἐμέ, ἵνα σοφώτερος γένωμαι.
  • 'Hajde sad pouči i mene da mudriji postanem.'

Aspekti i vremena[uredi | uredi kôd]

Starogrčki jezik ima sedam kombinacija aspekta i vremena. Ove se razlike pojavljuju samo u indikativu, prikazani su u tablici:

Aorist (vid) Prezent (vid) Perfekt (vid)
Budućnost futur futur perfektni
Sadašnjost prezent perfekt
Prošlost aorist imperfekt pluskvamperfekt

U konjunktivu i imperativu postoje samo aspektne razlike:

Aorist (vid) Prezent (vid) Perfekt (vid)
aorist prezent perfekt

Optativ također ima i oblik za budućnost.

Ovo je tablica kombinacija koje postoje u različitim načinima:

Indikativ Konjunktiv Optativ Imperativ Infinitiv Particip
Prezent1
Imperfekt
Futur
Aorist1
Perfekt1
Pluskvamperfekt

1U indikativu ovaj naziv označava vrijeme, a u ostalim načinima označava vid (aspekt).

Infinitivi[uredi | uredi kôd]

Infinitiv se najčešće upotrebljava nakon glagola modalnog značenja (željeti, moći, trebati itd.)

  • Ἐκέλευσεν αὐτοὺς ἀπελθεῖν.
  • 'Naredio im je da idu sa strane.'

Može se upotrijebiti i s neupravnim govorom. Ovo je konstrukcija zvana akuzativ s infinitivom kakva postoji i u latinskom jeziku.

Ima i druga značenja i upotrebe, upotrebljava se i u zavisnosloženim rečenicama.

Participi[uredi | uredi kôd]

Participi imaju jako puno upotreba u grčkome jeziku i često se rabe. Riječ je o glagolskome pridjevu kojim se iskazuje radnja koja je prethodila glavnoj, slijedila je ili pratila. Particip se sa subjektom slaže u padežu i rodu te može izraziti aspekt i vrijeme. Funkcijom može biti trojak: atributivni, adverbijalni i predikativni.

Atributivni particip vrši funkciju atributa imenice ili zamjenice.

Adverbijalni particip preuzima funkciju adverbijalne (priložne) oznake:

  • Πρωταγόρας ἔζη διδάσκων.
  • 'Protagora je živio od poučavanja (poučavajući).'
  • Πρωταγόρας ἀναγιγνώσκει δειπῶν σῦκα.
  • 'Protagora čita ručajući smokve.'

Predikativni particip služi kao dopuna glagolskom predikatu koji bi bez njega bio nepotpuna smisla.

  • Ὁ φιλόσοφος τυγχάνει λέγων περὶ τῆς ἀληθείας.
  • 'Filozof je upravo (pri tome) zauzet time da govori o istini.'

Glagolske osnove[uredi | uredi kôd]

U rječniku se navodi šest oblika glagola: prezentski oblik, oblik futura, oblik aorista aktivnog, oblik perfekta aktivnog, oblik perfekta mediopasivnog ili pasivnog i oblik aorista pasivnog. Ovi oblici kod nekih glagola znaju imati različite osnove. Primjer je glagol παιδεύω 'poučavati, odgajati' koji tvori svoje različite osnove pravilno:

Oblik Oblik glagola
Prezent παιδεύ
Futur παιδεύ-σ-ω
Aorist akt. ἐ-παίδευ-σ-α
Perfekt akt. π-ε-παίδευ-κ-α
Perfekt medpas./pas. π-ε-παίδευ-μαι
Aorist pas. ἐ-παιδεύ-θη-ν

Glagol δίδωμι 'dati' ima nepravilne oblike:

Oblik Oblik glagola
Prezent δίδω-μι
Futur δώ-σ-ω
Aorist akt. ἔ-δω-κ-α
Perfekt akt. δέ-δω-κα
Perfekt medpas./pas. δέ-δο-μαι
Aorist pas. ἐ-δό-θη-ν

Sintaksa[uredi | uredi kôd]

Uobičajen je poredak riječi u jednostavnoj rečenici subjekt – objekt – predikat.

  • Οἱ τέλεοι παῖδας φυλασσοῦσιν.
  • 'Odrasli djecu gledaju.'

Atributi[uredi | uredi kôd]

Pridjevski atributi stoje neposredno iza člana glavne riječi (ili se član ponavlja, a atribut ide iza imenice) kad su u atributivnom položaju. Atributivni položaj atributa pokazuje tijesno jedinstvo s glavnom riječju.

  • ὁ ἀγαθὸς φίλος / ὁ φίλος ὁ ἀγαθός
  • 'dobri prijatelj'
  • Φιλῶ τὸν ἀγαθὸν ἄνδρα.
  • 'Ljubim dobrog čovjeka (tj. o dobrom čovjeku izričem da ga ljubim).'

Pridjevski je atribut u predikativnom položaju kada ne stoji neposredno iza člana glavne riječi, nego ispred člana ili iza glavne riječi. U predikativnom položaju on pristupa glavnoj riječi zajedno s predikatom.

  • ἀγαθὸς ὁ φίλος / ὁ φίλος ἀγαθός
  • 'dobar prijatelj'
  • Φίλῶ τὸν ἄνδρα ἀγαθὸν.
  • 'Ljubim čovjeka dobra (tj. čovjek, koga ljubim, dobar je).

Konstrukcije[uredi | uredi kôd]

Postoje tri konstrukcije bitne za grčku gramatiku:

  • Akuzativ s infinitivom
    • Οἱ πολλοὶ λέγουσι τὸν ἄνθρωπον πράττειν.
    • 'Mnogi govore čovjeka raditi.'
      • 'Mnogi govore da čovjek radi.
  • Nominativ s infinitivom
  • Genitiv apsolutni
    • Τοῦ ῥήτορος λέγοντος ὁ δῆμος ἐν ἀγορᾷ σιγᾷ.
    • 'Govornika govorećega narod na trgu šuti.'
      • 'Kad/dok/budući da/pošto/iako govornik govori, narod na trgu šuti.'

Zavisnosložene rečenice[uredi | uredi kôd]

Zavisnosložene rečenice obično se tvore kombinacijom glavne surečenice, veznika i zavisne surečenice. U ovim se rečenicama, s različitim značenjima, pojavljuju svi glagolski načini. Primjer je ova objektna rečenica u kojoj se u zavisnoj surečenici pojavljuje optativ glagola 'biti':

  • Οἱ Θηβαῖοι προεῖδον, ὅτι ἔσοιτο πόλεμος.
  • Tebanci predvidješe da bi mogao biti rat.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Povezani članci[uredi | uredi kôd]