Granati

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Granat
GarnetCrystalUSGOV.jpg
Općenito
Kategorija Mineral
Kemijska formula X3Y2[SiO4]3
Identifikacija
Boja crvena (Py); smeđecrvena (Alm); crvenosmeđa do žuta (Sp); bezobojan, bijela, svijetlozelena (Gro); žuta, svijetlozelena, smeđa (And); zelena (Uv)
Kristalni habitus rompsko dodekaedrijski, kombinacija rompskog dodekaedra i deltoidskog ikozitetraedra (ugranditi); deltoidsko ikozitetraedrijski (piralspiti)
Kristalni sustav kubični
Kalavost praktički ju nemaju
Lom školjkast do neravan
Mohsova tvrdoća 6,5 (ugranditi) – 7,5 (piralspiti)
Sjaj staklast, ponekad dijamantan
Indeks loma N = 1,714 (Py); N = 1,830 (Alm); N = 1,800 (Sp); N = 1,734 (Gro); N = 1,887 (And); N = 1,870 (Uv)
Ogreb bijel
Gustoća 3,58 (Py): 4,32 (Alm); 4,19 (Sp); 3,59 (Gro); 3,86 (And); 3,72 (Uv)


Granati su skupina minerala koju ljudi rabe još od Brončanog doba, kao drago kamenje i kao abraziv. Danas su granati široko poznati kao rođendanski kamen za mjesec siječanj. Granati se najčešće pojavljuju u crvenoj boji, ali prisutni su varijeteti u bojama cijelog spektra. Ime im dolazi od latinske riječi granatus (zrnast), vjerojatno kao aluzija na plod biljke punica granatum (nar), koji ima žarko crvene sjemenke sličnog oblika, veličine i boje kao i neki kristali granata.

Šest najčešćih varijeteta granata razlikuju se prema svom kemijskom sastavu. To su pirop, almandin, spassartit, grossular (čiji varijeteti su hessonit i tsavorit), uvarovit i andradit. Granati čine dvije čvrste serije; 1. pirop-almandin-spesartit te 2. uvarovit-grossular-andradit.


Fizičke osobine[uredi VE | uredi]

Vanjski izgled[uredi VE | uredi]

Pojavljuju se u mnogo boja, uključujući crvenu, narančastu, žutu, zelenu, plavu, ljubičastu, smeđu, crnu, a mogu biti i bezbojni. Najrjeđi je plavi granat, otkriven kasnih 1990-ih u Bekilyu, na Madagaskaru. On mijenja boju iz plavozelenkaste na danjem svjetlu do tamnoljubičaste pri svjetlosti svijeće (lampe), a to je rezultat relativno visokog udijela vanadija (oko 1% V2O3). I neki drugi varijeteti granata mijenjaju boju. Na danjem svjetlu njihov raspon boja varira od zelene, bež, smeđe, sive do plave, ali pri svjetlosti lampe vidimo ih u crvenkastim do ljubičastim/ružičastim nijansama. Zbog te osobine mijenjanja boja, ovakve granate često mijenjamo s aleksandritom.

Što se propuštanja svjetlosti tiče, granati mogu biti prozirni do posve neprozirni (opáki), a svi oni se koriste u industrijske svrhe (tj. dobivaju se i sintetički). Sjaj im je staklast do smolast.

Kristalna struktura[uredi VE | uredi]

Molekularni model granata.

Granati su nezosilikati s općenitom formulom X3Y2(SiO4)3. X je dvovalentni kation (Ca, Mg, Fe2+), a Y trovalentni kation (Al, Fe3+, Cr). Kemijski elementi u granatima uključuju kalcij, magnezij, aluminij, dvovalentno i trovalentno željezo, krom, mangan i titanij. Kristali su najčešće u obliku rompskog dodekaedra, deltoidskog ikozitetraedra, te u kombinacijama tih dviju formi. Kristaliziraju u kubičnom sustavu, što znači da imau sve tri osi jednake dužine i sve tri osi međusobno okomite. Nemaju kalavost pa kada se lome pod pritiskom, nastaju neravni, oštri komadići.

Tvrdoća[uredi VE | uredi]

Zbog kemijskog sastava granata koji varira, varira također i jačina atomskih veza unutar varijeteta, pa su neki granati tvrđi, a neki mekši. Kao rezultat toga, ovi minerali prema Mohsovoj skali pokazuju raspon tvrdoće od oko 6.5 do 7.5. Tvrđi varijeteti, kao almandit (almandin) često se koriste u abrazivne svrhe.

Krajnji članovi[uredi VE | uredi]

Grupa Piralspita - Al na mjesto Y-kationa[uredi VE | uredi]

  • Almandin: Fe3Al2(SiO4)3
  • Pirop: Mg3Al2(SiO4)3
  • Spessartin: Mn3Al2(SiO4)3

Almandin[uredi VE | uredi]

Almandin u gnajsu

Almandin (ili almandit) je moderan dragi kamen. Ime je dobio po Alabandi, regiji u Maloj Aziji, gdje se kamenje vadilo još u antička vremena. Kemijski, almandin je željezno-aluminijski granat, s formulom Fe3Al2(SiO4)3; tamnocrveni prozirni kamen često nazivamo i dragim te ga koristimo za nakit (najčešći dragi kamen među granatima). Almandin se pojavljuje u metamorfnim stijenama kao što su tinjci, zajedno s mineralima staurolita, kijanita, andaluzita i drugih. Almandin je još poznat i kao orijentalni granat te almandinski rubin.

Pirop[uredi VE | uredi]

Dobio je ime prema latinskoj riječi pyropos, što znači vatra. To je žarkocrveni mineral, a po kemijskom sastavu je magnezijsko-aluminijski silikat s formulom Mg3Al2(SiO4)3, iako magnezij može biti dijelom zamijenjen kalcijem ili dvovalentnim željezom. Boja piropa varira od tamnocrvene do gotovo crne. Prozirni varijeteti koriste se kao drago kamenje za nakit.

Varijetet piropa iz Macon Countya, Sjeverna Karolina, ljubičasto-crvenkaste je nijanse i nazvan je rodolit, prema grčkoj riječi za ružu. Prema kemijskom sastavu to je izomorfna mješavina piropa i almandina, gdje je odnos piropa i almandina 2:1. Pirop je još poznat kao Arizona rubin, California rubin, Rocky Mountain rubin, Cape rubin te Bohemian granat u Češkoj.

Plavi varijetet granata s Madagaskara je zapravo mješavina piropa i spessartina. Boja im nije plava poput safira nego više vuče na sivkastoplavu i zelenkasto plavu, kakvu možemo sresti kod spinela, ali pod svjetlošću bijele LED lampe boja je jednaka safirnopavoj. To je moguće zbog sposobnosti plavih granata da apsorbiraju žutu komponentu iz emitiranog bijelog svjetla.

Pirop je indikator visokotlačnih uvijeta nastanka stijena. Granati koje nalazimo u plaštu, peridotitima i eklogitima često sadrže pirop.

Spessartin[uredi VE | uredi]

Spessartin (žuti mineral)

Spessartin ili spessartit je mangansko-aluminijski granat, formule Mn3Al2(SiO4)3. Ime je dobio po Spessartu u Bavariji. Pojavljuje se najčešće u granitnim pegmatitima te sličnim stijenama, sa niskim udijelom metamorfnih filita. Prekrasni narančasto-žuti spessartini nađeni su na Madagaskaru (mandarinski granat). Ljubičasto-crveni spessartini nađeni su u riolitima u Coloradu i Maini.

Grupa Ugrandita - Ca na mjesto X-kationa[uredi VE | uredi]

  • Andradit: Ca3Fe2(SiO4)3
  • Grossular: Ca3Al2(SiO4)3
  • Uvarovit: Ca3Cr2(SiO4)3

Andradit[uredi VE | uredi]

Andradit je kalcijsko-željezoviti granat, formule Ca3Fe2(SiO4)3 (iako kemijski sastav varira), a može doći u crvenoj, žutoj, smeđoj, zelenoj ili crnoj boji. Prepoznatljive podvarijante su topazolit (žut ili zelen), demantoid (zelen) i melantit (crn). Andradit nalazimo i u dubokim magmatskim stijenama (kao što je npr. sijenit) i u serpentinima, škriljavcima te kristalinskom vapnencu. Demantoid se ponekad zove i "smaragd s Urala", jer ga pronalazimo tamo, a također je jedan od najskupocjenijih varijeteta granata. Topazolit je zlatnožuti varijetet, a melanit crn.

Grossular[uredi VE | uredi]

Grossular je kalcijsko-aluminijski granat s formulom Ca3Al2(SiO4)3, iako kalcij ponekad može djelomično biti zamijenjen dvovalentnim željezom, a aluminij trovalentnim željezom. Ime je dobio po botaničkom imenu za ogrozd, grossularia, kao aluziju na zelenu boju grossulara kojeg pronalazimo u Sibiru. Ostale nijanse uključuju smeđu poput cimeta, crvenu i žutu boju. Zbog svoje tvrdoće koja je manja od tvrdoće cirkona, na kojeg liče žuti kristali grsulara, zovu ga još i hessonit, prema grčkoj riječi za "podređen". Grossular nalazimo na kontaktu metamorfnih vapnenaca i vezuvijanita, diopsida, wollastonita i wernerita.

Jedan od najtraženijih varijeteta dragih granata jest zeleni grossular iz Kenije i Tanzanije, nazvan tsavorit. Ovaj granat je otkriven 1960-ih u kenijskoj Tsavo regiji, prema kojoj je dragi kamen i dobio ime.

Uvarovit[uredi VE | uredi]

Uvarovit je kalcijsko-kromski granat s formulom Ca3Cr2(SiO4)3. Ovo je prilično rijedak granat, žarko zelene boje, a obično ga nalazimo u obliku malih kristala u kromitu i peridotitima, serpentinitu te kimberlitima. Nađen je i u mramorima te u škriljavcima na Uralu te Outokumpuu, u Finskoj.

Rjeđi članovi[uredi VE | uredi]

  • Kalcij na mjestu X-kationa
    • Goldmanit: Ca3V2(SiO4)3
    • Kimzeyit: Ca3(Zr,Ti)2[(Si,Al,Fe3+)O4]3
    • Morimotoit: Ca3Ti4+Fe2+(SiO4)3
    • Schorlomit: Ca3(Ti4+,Fe3+)2[(Si,Ti)O4]3
  • Hidroksidi s kalcijem na mjestu X-kationa
    • Hidrogrossular: Ca3Al2(SiO4)3-x(OH)4x
      • Hibschit: Ca3Al2(SiO4)3-x(OH)4x (gdje je x između 0.2 i 1.5)
      • Katoit: Ca3Al2(SiO4)3-x(OH)4x (gdje je x veći od 1.5)
  • Magnezij ili mangan na mjestu X-kationa
    • Knorringit: Mg3Cr2(SiO4)3
    • Majorit: Mg3(Fe,Al,Si)2(SiO4)3
    • Calderit: Mn3Fe3+2(SiO4)3

Knorringit[uredi VE | uredi]

Knorringit je magnezijsko-kromski granat s formulom Mg3Cr2(SiO4)3. Čisti knorrignit se nikada ne pojavljuje u prirodi. Granati s visokim udjelom knorringita mogu se pojaviti samo pod vrlo visokim tlakom. Knorringit je zapravo pirop s vrlo visokim udjelom kroma i često ga se nalazi u kimberlitima. Koristi se kao mineral indikator u potrazi za dijamantima.

Sintetički granati[uredi VE | uredi]

U itrijsko-željezovitom granatu (YIG), Y3Fe2(FeO4)3, pet željezo(III) iona okupiraju dva oktaedarske i tri tetraedarske stranice, s itrij(III) ionima koordiniranim s osam kisikovih iona u nepravilnoj kocki. Ioni željeza na dvije strane u koordinaciji imaju različit spin, što rezultira magnetičnim ponašanjem. Zamjenom specifičnih dijelova s, npr. elementima rijetkih zemalja, mogu se dobiti zanimljiva svojstva minerala. Jedan primjer za to je gadolinijsko-galijski granat, Gd3Ga2(GaO4)3, koji se sintetizira za upotrebu memorije s magnetskim mjehurićima.

Itrijsko-aluminijski granat (YAG), Y3Al2(AlO4)3, koristi se kao sintetički dragi kamen. Kada mu se doda neodimij (Nd3+), ovaj YAl-granat se koristi kao medij u laserima.

Upotreba granata[uredi VE | uredi]

Privjesak od uvarovita, rijetkog žarko zelenog granata.

Čisti kristali granata koriste se kao drago kamenje. Granatni pijesak dobar je abraziv, a često dođe i kao zamjena za silikonski pijesak pri pjeskarenju. Pomiješani s vodom pod vrlo visokim pritiskom, granati se koriste za rezanje čelika i drugih materijala vodenim mlazom.

Granati su ključni minerali u interpretaciji geneze mnogih magmatskih i metamorfnih stijena. Izmjena elemenata je relativno spora u granatima, uspoređujući ih s drugim mineralima, pa su oni relativno otporni na alteracije (zamjene elemenata u kemijskom sastavu). Dakle, granati često očuvaju zonalnost koja nam koristi u interpretaciji temperaturnih obilježja u povijesti stijene u kojoj su rasli. Granatna zrna koja nedostaju u kompozicijskoj zonalnosti obično znače da su bila homogenizirana difuzijom, a konačna homogenizacija također implicira na temperaturno-vremenska obilježja petrološke prošlosti.

Granati su također korisni pri definiranju metamorfnih facijesa stijena. Na primjer, eklogit može biti definiran kao stijena iz bazaltne serije, ali većinom se sastoji od granata i omfacita. Piropom bogati granati su ograničeni na relativno visokotlačne metamorfne stijene, kao što su one u dubljoj Zemljinoj kori te u plaštu. Peridotiti mogu sadržavati plagioklase ili aluminijem bogate spinele, ili pak piropom bogate granate, a prisutnost bilo kojeg od ova tri minerala daje nam podatke o temperaturi i tlaku pri kojima bi ti minerali mogli koegzistirati s olivinima i piroksenima: ta tri minerala pojavljuju se tim redom pri povećanju tlaka radi stabilnosti skupine peridotitnih minerala. Dakle, granatni peridotiti nastaju u dubokoj unutrašnjosti Zemlje. Ksenoliti iz granatnih peridotita vađeni su s dubine veće od 100 km, a granati iz takvih ksenolita koriste se kao indikatori za kimberlite, stijene u kojima nalazimo dijamante. Na dubinama od oko 300 do 400 km piroksenska komponenta se razgrađuje u granate, tako što se zamjenjuju (Mg,Fe) i Si s 2Al u oktaedrima (Y) granatne strukture, stvarajući neuobičajeno silicijem bogati granat čija čvrsta otopina sliči majoritu. Takav silicijem bogati granat nađen je kao inkluzija u dijamantima.

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Granati

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]