Prijeđi na sadržaj

Granični poremećaj osobnosti

Izvor: Wikipedija
Granični poremećaj osobnosti
  • Emocionalno nestabilan poremećaj osobnosti – impulzivni tip ili granični tip[1]
  • Poremećaj emocionalnog intenziteta[2]
Idealizacija u Brošu Edvarda Muncha s prikazom Eve Mudocci (1903.)[3]
SpecijalizacijaPsihijatrija
SimptomiNestabilni odnosi, slika o sebi i emocije; impulzivnost; opetovano suicidalno ponašanje i samoozljeđivanje; strah od napuštanja; kronični osjećaj praznine; neprimjereni gnjev; osjećaj odvojenosti od stvarnosti[4][5]
Komplikacijesamoubojstvo[4]
Uobičajen početakrana odrasla dob[5]
Trajanjedugoročno[4]
Uzrocinejasni[6]
Rizični faktoriObiteljska anamneza, trauma, zlostavljanje[4][7]
Dijagnostička metodatemelji se na prijavljenim simptomima[4]
Diferencijalna dijagnozaporemećaj identiteta, poremećaji raspoloženja, posttraumatski stresni poremećaj, poremećaji u području ovisnosti, histrionski poremećaj osobnosti, narcistični poremećaj osobnosti, antisocijalni poremećaj osobnosti[5][8]
Liječenjebihevioralna terapija[4]
Prognozapoboljšanja tijekom vremena[5]
Učestalost1,6 % ljudi godišnje[4]
klasifikacija
MKB-10F60.3 Uredi na Wikipodatcima
MKB-10-CMF60.3 Uredi na Wikipodatcima
MeSHD001883 Uredi na Wikipodatcima

Granični poremećaj osobnosti (GPO ili BPD), također poznat kao emocionalno nestabilni poremećaj osobnosti (ENP ili EUPD),[9] psihička je bolest koju karakteriziraju dugotrajni obrazac nestabilnih odnosa, iskrivljena slika o sebi i snažne emocionalne reakcije.[4][5][10] Često je popraćen samoozljeđivanjem i drugim opasnim ponašanjem.[4] Pogođeni se također mogu boriti s osjećajem praznine, strahom od napuštanja i odvojenošću od stvarnosti.[4] Simptome mogu izazvati događaji koje drugi smatraju normalnima.[4] Ponašanje obično počinje u ranoj odrasloj dobi i javlja se u raznim situacijama.[5] Zlouporaba droga, depresija i poremećaji prehrane često su povezani s graničnim poremećajem osobnosti.[4] Otprilike 10 % pogođenih umire od samoubojstva.[4][5]

Uzroci graničnog poremećaja osobnosti nisu jasni, ali čini se da uključuju genetske, neurološke, okolišne i društvene čimbenike.[4][6] Učestalost mu je oko pet puta veća kod osoba koje imaju oboljelog bliskog rođaka.[4] Nepovoljni životni događaji mogli bi igrati ulogu u nastupu bolesti.[7] Podatci pokazuju da bi temeljni mehanizam mogao uključivati frontolimbičku mrežu neurona.[7] Granični poremećaj osobnosti je u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM) prepoznat kao poremećaj osobnosti, zajedno s devet drugih takvih poremećaja.[5] Dijagnoza se temelji na simptomima, a liječnički se pregled može obaviti kako bi se isključili drugi problemi.[4] Stanje, između ostalog, treba razlikovati od problema s identitetom ili poremećaja uzrokovanih zlouporabom droga.[5]

Granični poremećaj osobnosti obično se liječi terapijom, kao što je kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) ili dijalektičko-bihevioralna terapija (DBT).[4] DBT može smanjiti rizik od samoubojstva.[4] Terapija se može odvijati individualno ili u grupi.[4] Iako lijekovi ne liječe granični poremećaj osobnosti, moguće ih je koristiti za ublažavanje povezanih simptoma.[4] Nekim ljudima potrebna je bolnička njega.[4]

Oko 1,6 % populacije ima granični poremećaj osobnosti u datoj godini, a neki tu brojku procjenjuju čak na 6 %.[4][5] Ženama je dijagnosticiran otprilike tri puta češće nego muškarcima.[5] Čini se da među starijim osobama postaje rjeđi.[5] Do polovice pogođenih prijavi poboljšanje tijekom desetogodišnjeg razdoblja.[5] Pogođene osobe obično koriste veliku količinu zdravstvenih resursa.[5] Trenutno se propituje naziv poremećaja, posebno prikladnost riječi granični.[4] Poremećaj je često stigmatiziran kako u medijima, tako i u psihijatriji.[11]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Cloninger, Robert C. 2005. Antisocial Personality Disorder: A Review. Maj, Mario; Akiskal, Hagop S.; Mezzich, Juan E. (ur.). Personality disorders. John Wiley & Sons. New York City. str. 126. ISBN 978-0-470-09036-7. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. prosinca 2020. Pristupljeno 5. kolovoza 2020.
  2. ↑ Blom, Jan Dirk. 2010. A dictionary of hallucinations. 1st izdanje. Springer. New York. str. 74. ISBN 978-1-4419-1223-7. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. prosinca 2020. Pristupljeno 5. kolovoza 2020.
  3. ↑ Edvard Munch : the life of a person with borderline personality as seen through his art. Lundbeck Pharma A/S. [Danmark]. 1990. str. 34–35. ISBN 978-8798352419
  4. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 Borderline Personality Disorder. NIMH. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. ožujka 2016. Pristupljeno 16. ožujka 2016.
  5. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 Diagnostic and statistical manual of mental disorders : DSM-5. 5. izdanje. American Psychiatric Publishing. Washington, D.C.. 2013. str. 645, 663–6. ISBN 978-0-89042-555-8
  6. 1 2 Clinical Practice Guideline for the Management of Borderline Personality Disorder. National Health and Medical Research Council. Melbourne. 2013. str. 40–41. ISBN 978-1-86496-564-3. In addition to the evidence identified by the systematic review, the Committee also considered a recent narrative review of studies that have evaluated biological and environmental factors as potential risk factors for BPD (including prospective studies of children and adolescents, and studies of young people with BPD)
  7. 1 2 3 Leichsenring F, Leibing E, Kruse J, New AS, Leweke F. Siječanj 2011. Borderline personality disorder. Lancet. 377 (9759): 74–84. doi:10.1016/s0140-6736(10)61422-5. PMID 21195251
  8. ↑ Borderline Personality Disorder Differential Diagnoses. emedicine.medscape.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2011. Pristupljeno 10. ožujka 2020.
  9. ↑ Borderline personality disorder NICE Clinical Guidelines, No. 78. British Psychological Society. 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. studenoga 2020. Pristupljeno 5. kolovoza 2020.
  10. ↑ Chapman, Alexander L. Kolovoz 2019. Borderline personality disorder and emotion dysregulation. Development and Psychopathology (engleski). Cambridge University Press. Cambridge, England. 31 (3): 1143–1156. doi:10.1017/S0954579419000658. ISSN 0954-5794. PMID 31169118. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. prosinca 2020. Pristupljeno 5. kolovoza 2020.
  11. ↑ Aviram RB, Brodsky BS, Stanley B. 2006. Borderline personality disorder, stigma, and treatment implications. Harvard Review of Psychiatry. 14 (5): 249–56. doi:10.1080/10673220600975121. PMID 16990170
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Granični_poremećaj_osobnosti&oldid=7310906"