Grasse

Vještine vezane uz parfeme u Grasseu: uzgoj parfemskih biljaka, poznavanje i obrada prirodnih sirovina te umjetnost komponiranja parfema
	UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
	Francuska
Regija:	Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa:	2018.
Ugroženost:	-
Poveznica:	UNESCO:01207

Grasse
Grb
Geslo:
Grasse class=notpageimage\| Grasse na karti Francuske
Koordinate : 43°40′00″N 6°55′00″E / 43.6667°N 6.9167°E / 43.6667; 6.9167 Vremenska zona : CET (GMT +1)
Slika

Uprava
Pokrajina	Provansa-Alpe-Azurna obala
Departman	Alpes-Maritimes
Okrug	Grasse
Kanton	Glavno mjesto 2 kantona
Zemljopis
Visina	najniža: 80 m, najviša: 1061 m, prosječna: 306 m
Površina	44.44 km²
Stanovništvo
Broj stanovnika	50 970^[1] stanovnika
Gustoća	1 147 stan./km²
Ostalo
Poštanski broj	06130
INSEE kôd	06069
Službena stranica	http://www.ville-grasse.fr/
Portal:Francuska

Grasse (okc. Grassa) je grad i općina u francuskom departmanu Alpes-Maritimes (pokrajina Provansa-Alpe-Azurna obala) na jugoistoku Francuske. Ima oko 51 000 stanovnika (od 1. siječnja 2023.)^[1]

Grasse se smatra svjetskom prijestolnicom parfema i stekla je svjetsku slavu kao mjesto radnje romana Patricka Süskinda “Parfem” iz 1985. god.^[2] Vještine vezane uz parfeme u Grasseu: uzgoj parfemskih biljaka, poznavanje i obrada prirodnih sirovina te umjetnost komponiranja parfema UNESCO je 2018. god. proglasio za nematerijalnu svjetsku baštinu (Parfumerija u Grasseu).^[3]

Zemljopis

Grasse se proteže preko brdovitog krajolika južnog podnožja Primorskih Alpa na prosječnoj nadmorskoj visini od 306 m (visine između 80 i preko 1061 m), otprilike 20 kilometara sjeverno od Cannesa na Azurnoj obali. Ovdje, u smjeru Digne-les-Bainsa, prolazi bivša Route nationale 85, takozvana Route Napoléon („Napoleonova cesta”) jer prati put kojim je Napoleon išao 1815. godine nakon povratka s Elbe na svom maršu na Pariz.

Sjeverni dio općine nalazi se unutar Regionalnog prirodnog parka Préalpes d'Azur.

Povijest

Grasse se prvi put spominje 1040., a 1227. godine osvaja ga grof Rajmund Berengar V., grof Provanse i grad postaje dio grofovije Provanse. U Grasseu je bilo i sjedište neovisne, Grassejske biskupije od 13. do 18. stoljeća. U srednjem vijeku Grasse je bio grad-država s dugom tradicijom trgovine, posebno štavljenja koža. Ta je aktivnost proizvodila jak neugodan miris, pa je lokalno stanovništvo uzgajalo puno mirišljavog cvijeća, kao što je jasmin koji je došao iz Afrike.

Godine 1580. alkemičar i ljekarnik Francesco Tombarelli došao je u Grasse i otvorio laboratorij za proizvodnju mirisa, čime je Grasse postao osnivačko središte europske industrije parfema. Oko 1600. godine, Jean de Galimard, štavitelj u Grasseu, došao na ideju mirisnih kožnih rukavica. Ponudio je par mirisnih rukavica Katarini de' Medici, koja je ovu modu proširila Europom. Od 17. stoljeća, fokus gospodarstva grada se preusmjerio na destilaciju mirisa, a parfimeri u Grasseu specijalizirali su se za ekstrakciju cvjetnih esencija, posebno cvijeta naranče i jasmina. Godine 1614. kralj je potvrdio novu tvrtku Parfumerie Glovers, a 1747. osnovana je tvrtka Galimard, najstarija postojeća francuska parfumerija i treća najstarija parfumerija u Europi. Mnogi francuski parfumeri školovali su se u Grasseu, počevši od 1770. godine. Ono što je započelo kao sporedni posao postalo je glavno zanimanje u Grasseu i to je ostalo do danas (Parfumerija u Grasseu).

Tijekom Prve Francuske Republike, kada su stvoreni departmani 1790. godine, Grasse je još uvijek pripadao departmanu Var, čije je administrativno središte bio od 1793. do 1795. godine. Godine 1860., arondisman (okrug) je spojen s Grofovijom Nica i tako je formiran departeman Alpes-Maritimes.

U 19. stoljeću Grasse je postao toplički grad, ali je u 20. stoljeću ponovno izgubio turističku važnost u korist preferiranih obalnih gradova.

Rasistički neredi u Grasseu u jesen 1973. dospjeli su na međunarodne naslovnice,^[4].

Znamenitosti

U gradu se nalazi Katedrala Notre-Dame-du-Puy iz 12. stoljeća, sjedište bivše rimokatoličke biskupije Grasse, u kojoj se nalaze slike Rubensa i Fragonarda. Grasse je poznat po svojim vrtovima, koji su u ranijim vremenima bili još opsežniji. Jedan od najpoznatijih je Jardin des Plantes (Vrt biljaka ). Međunarodni muzej parfema (Musée internationale de la Parfumerie) nalazi se u originalno namještenoj kući iz 18. stoljeća i izlaže kolekciju porculana kao i veliku kolekciju bočica parfema. Muzej provansalske umjetnosti i povijesti (Musée d'Art et d'Histoire de la Provence) nalazi se u bivšem dvorcu markize de Clapiers Cabris, sestre Mirabeaua, iz 18. stoljeća. Uz namještaj, izlože okamine, slike, kostime, jaslice i druge predmete koji pružaju uvid u svakodnevni život u istočnoj Provansi, od prapovijesti do 1950-ih.

Druge znamenitosti grada su: Saracenska kula, visoka 30 metara, monumentalna vrata gradske vijećnice (Hôtel de Ville) i Crkva u Plascassieru, izgrađena 1644. godine.

U gradu se od 2019. nalazi jedno od dva sjedišta visokoškolskog inženjerskog fakulteta ECAM-EPMI.

RC Pays de Grasse je lokalni nogometni klub, dok je RO Grasse lokalni ragbi klub.

Kolodvor Grasse nudi željezničke veze s Cannesom, Nicom i Ventimigliom.

Brončani kip parfumera prema renesansnoj grafici
Muzej umjetnosti i povijesti Provanse i, u pozadini, obnovljena fasada parfumerije Hugues Ainé
Međunarodni muzej parfema
Vila i muzej Fragonard
Stara destilerija parfema u Muzeju Fragonard
Kongresna palača (Palais des congrès)

Stanovništvo

1793. – 11 604 1861. – 12 015 1901. – 15 429 1906. – 20 305	1921. – 16 923 1936. – 20 481 1946. – 21 217 1968. – 30 907	1990. – 41 388 1999. – 43 874 2009. – 53 150 ^[5] 2023. – 50 970^[1]

Slavni stanovnici

U Grasseu su živjeli mnogi slavni stanovnici. Augustin Grimaldi (1482. – 1532.) je bio biskup Grassea, a kasnije knez Monaka. Alice Charlotte von Rothschild (1847.–1922.) je poklonila svoju kolekciju umjetnina voljenom gradu. Britanski pisac H. G. Wells (1866–1946) je volio boraviti u Grasseu, a Ivan Bunjin (1870.–1953.), ruski pisac i dobitnik Nobelove nagrade, proveo je nekoliko godina svog egzila (1939.–1945.) u Grasseu, gdje je napisao svoju zbirku ljubavnih priča „Mračni prolaz“. Hans Arp (1886. – 1966.), njemačko-francuski slikar, kipar i pjesnik, pronašao je utočište od nacista u Grasseu sa suprugom Sophie Taeuber-Arp (1889. – 1943.) od 1940. do 1942. godine. Édith Piaf (1915–1963) je preminula u Grasseu. No, u Grasseu su se i rodili brojne znamenite osobe:

Louis Bellaud de La Bellaudière (1543–1588), pjesnik
François Joseph Paul de Grasse (1723.–1788.), admiral
Jean-Honoré Fragonard (1732.–1806.), slikar
Honoré Fragonard (1732.–1799.), anatom
Marguerite Gérard (1761.–1837.), slikarica
Honoré Théodore Maxime Gazan de la Peyrière (1765.–1845.), general koalicijskih ratova
Alexandre-Évariste Fragonard (1780.–1850.), slikar i kipar
Charles Nègre (1820.–1880.), slikar i pionir fotografije
Robert Crépeaux (1900.–1994.), šahist
Gérard Philipe (1922.–1959.), glumac
Charles Pasqua (1927.–2015.), političar
Robert Nyel (1930.–2016.), pjevač, skladatelj i ilustrator
Didier Malherbe (* 1943.), jazz i fusion glazbenik
Michèle Mouton (* 1951.), vozačica relija
Daniel Goyone (* 1953.), jazz i fusion glazbenik
Pierre-Louis Lions (* 1956.), matematičar
Marion Bertrand (* 1984.), skijašica
Eugénie Le Sommer (* 1989.), nogometaš
Thomas Touré (* 1993.), nogometaš
Vincent Koziello (* 1995.), nogometaš
Lorenz Assignon (* 2000.), nogometaš
Anthony Ammirati (* 2003.), skakač s motkom
Théo Pourchaire (* 2003.), vozač utrka

Manifestacije

Expo Rose je godišnja izložba, koja se održava sredinom svibnja, predstavlja 40.000 različitih ruža i proizvoda na bazi ruža. Osim toga, najprometnije gradske ulice bivaju poprskane mirisom ruža.

Festival jasmina (Fête du Jasmin) je narodni festival koji se održava svake godine početkom kolovoza, a označava početak berbe cvijeta jasmina.

Gospodarstvo

Posebna mikroklima Grassea potaknula je industriju uzgoja cvijeća. Toplo je i dovoljno udaljeno od morskog zraka, a zahvaljujući svom položaju u brdima i izgradnji kanala Siagne 1860. godine ima i obilje vode za navodnjavanje. Plantaže cvijeća koje su nekada bile karakteristične za Grasse sada su rijetke, jer se cvjetovi uglavnom uvoze iz zemalja s niskim troškovima uzgoja kao što su: Maroko, Bugarska, Indija i Turska. Godine 2004. u industriji parfema u Grasseu bilo je zaposleno otprilike 4000 ljudi, a godišnje se prerađivalo 10 000 tona cvjetova. Danas mreža od šezdeset tvrtki zapošljava oko 3500 ljudi u gradu i okolici, ali je ukupno oko 10 000 stanovnika Grassea neizravno zaposleno u industriji parfema. Ova industrija godišnje prometuje više od 600 milijuna eura. Gotovo polovica poreza na poslovanje grada dolazi iz sektora parfema (uključujući i arome za hranu od 1970-ih), a to je ispred turizma i usluga.