H1N1

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovaj okvir treba zamijeniti predloškom "Taksokvir" (Primjeri uporabe predloška).

U virologiji H1N1 ili podtip A/H1N1 (eng. Influenza A virus subtype H1N1) je najčešći primjer za pandemije svinjske gripe (2009.) i španjolska gripe (1918.1919.).

To je orhtomyxovirus koji sadrži glikoproteine hemaglutinin i neuraminidazu. Zbog toga su opisani kao H1N1, H1N2 itd., ovisno o vrsti H ili N antigena koje izražavaju metaboličkom sinergijom. Hemaglutinin uzrokuje skupljanje crvenih krvnih stanica i vezanje virusa za zaraženu stanicu. Neuraminidaza je vrsta enzima glikozida hidrolaze koji pomaže pri premještanju virusnih čestica kroz zaraženu stanicu i pomaže u izbacivanju stanica iz stanica domaćina.

Neki sojevi H1N1 endemični su kod ljudi i uzrokuju mali dio svih bolesti sličnih gripi i mali dio cijele sezonske gripe. Sojevi H1N1 uzrokovali su mali postotak svih infekcija ljudskom gripom u 2004. do 2005.[1] Ostali sojevi H1N1 endemični su kod svinja (svinjska gripa) i ptica (ptičja gripa).

Pandemije uzrokovane virusom[uredi | uredi kôd]

Pandemija svinjske gripe 2009.[uredi | uredi kôd]

Zaraze su počele početkom 2009. godine do lipnja 2009. godine. 11. lipnja 2009. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je novi soj svinjskog porijekla H1N1 kao pandemiju. Ovaj se novi virus proširio po cijelom svijetu i uzrokovao 18.500 laboratorijski potvrđenih smrti, a procijenjeno je ukupno 151.700 do 575.400 smrtnih slučajeva u oko 20 mjeseci.[2][3]

Dama 10. kolovoza 2010. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je kraj pandemije gripe H1N1, rekavši da se svjetska aktivnost gripe vratila uobičajenim sezonskim obrascima.[4]

Španjolska gripa 1918.-19.[uredi | uredi kôd]

H1N1 hemagglutinin, Influenza A virus 1918

Španjolska gripa bila je neobično težak i smrtonosan soj ptičje gripe, virusne zarazne bolesti, koja je ubila oko 17 do 50 ili više milijuna ljudi širom svijeta tijekom otprilike godinu dana 1918. i 1919. Bila je to jedna od najsmrtonosnijih pandemija u ljudska povijest.

Gripa iz 1918. godine prouzročila je neobičan broj smrtnih slučajeva, vjerojatno zbog toga što je uzrokovala oluju citokina u tijelu.[5][6] (Sličan učinak ima i trenutna ptičja gripa H5N1, koja također ima virus gripe A.)[7] plućne stanice zaražene virusom gripe dovode do prekomjerne stimulacije imunološkog sustava otpuštanjem citokina u plućno tkivo. To dovodi do opsežne migracije leukocita prema plućima, uzrokujući uništavanje plućnog tkiva i izlučivanje tekućine u organ. To pacijentu otežava disanje.

Izraz "španjolska" gripa skovan je zato što je Španjolska u to vrijeme bila jedina europska zemlja u kojoj su tisak izvještavali o izbijanju napada, a ubili su tisuće u vojskama koje su se borile u Prvom svjetskom ratu (1914-1918). Druge su zemlje potisnule vijest da bi zaštitile moral.[8]

U trudnoći[uredi | uredi kôd]

Trudnice koje su zaražene H1N1 izložene su većem riziku od razvoja komplikacija zbog hormonskih promjena, fizičkih promjena i promjena imunološkog sustava kako bi se prilagodio rastućem fetusu.[9] Iz tog razloga Centar za kontrolu i prevenciju bolesti preporučuje da se trudnice cijepe radi sprečavanja virusa gripe. Cjepivo ne trebaju uzimati osobe koje su imale ozbiljnu alergijsku reakciju na cjepivo protiv gripe. Uz to, oni koji su umjereno do teško bolesni, sa ili bez vrućice trebaju pričekati dok se ne oporave prije cijepljenja.

Cjepivo[uredi | uredi kôd]

U istraživanjima se cjepivo činilo i učinkovitim i sigurnim, pružajući snažan zaštitni imuni odgovor i imajući sličan sigurnosni profil kao i uobičajeni sezonski cjepivo protiv gripe.[10][11][12][13][14][15][16][17] providing a strong protective immune response and having similar safety profile to the usual seasonal influenza vaccine.[18] Međutim, oko 30% ljudi već je imalo neki imunitet na virus, pri čemu cjepivo najviše koristi mladima, jer su mnogi stariji ljudi već imuni na izloženost sličnim virusima u prošlosti. Cjepivo je također osiguralo i neku unakrsnu zaštitu protiv pandemijskog soja gripe 1918. godine.

Galerija[uredi | uredi kôd]

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Influenza Summary Update 20, 2004–2005 Season. FluView: A Weekly Influenza Surveillance Report. Centers for Disease Control and Prevention
  2. 2009 H1N1 Pandemic. 11. lipnja 2019.
  3. Dawood, F. S.; Iuliano, A. D.; Reed, C.; Meltzer, M. I.; Shay, D. K.; Cheng, P. Y.; Bandaranayake, D.; Breiman, R. F.; Brooks, W. A.; Buchy, P.; Feikin, D. R.; Fowler, K. B.; Gordon, A.; Hien, N. T.; Horby, P.; Huang, Q. S.; Katz, M. A.; Krishnan, A.; Lal, R.; Montgomery, J. M.; Mølbak, K.; Pebody, R.; Presanis, A. M.; Razuri, H.; Steens, A.; Tinoco, Y. O.; Wallinga, J.; Yu, H.; Vong, S.; Bresee, J. 2012. Estimated global mortality associated with the first 12 months of 2009 pandemic influenza a H1N1 virus circulation: A modelling study. The Lancet. Infectious Diseases. 12 (9): 687–95. doi:10.1016/S1473-3099(12)70121-4. PMID 22738893
  4. Roos R. 10. kolovoza 2010. WHO says H1N1 pandemic is over. CIDRAP. Center for Infectious Disease Research and Policy, University of Minnesota
  5. Kobasa D, Jones SM, Shinya K, i dr. Siječanj 2007. Aberrant innate immune response in lethal infection of macaques with the 1918 influenza virus. Nature. 445 (7125): 319–23. Bibcode:2007Natur.445..319K. doi:10.1038/nature05495. PMID 17230189
  6. Kash JC, Tumpey TM, Proll SC, i dr. Listopad 2006. Genomic analysis of increased host immune and cell death responses induced by 1918 influenza virus. Nature. 443 (7111): 578–81. Bibcode:2006Natur.443..578K. doi:10.1038/nature05181. PMC 2615558. PMID 17006449
  7. Cheung CY, Poon LL, Lau AS, i dr. Prosinac 2002. Induction of proinflammatory cytokines in human macrophages by influenza A (H5N1) viruses: a mechanism for the unusual severity of human disease?. Lancet. 360 (9348): 1831–37. doi:10.1016/S0140-6736(02)11772-7. PMID 12480361
  8. Barry, John M. 2004. The Great Influenza: The Epic Story of the Greatest Plague in History. Viking Penguin. ISBN 978-0-670-89473-4
  9. Boon, Lim. 23. rujna 2011. Influenza A H1N1 2009 (Swine Flu) and Pregnancy. Journal of Obstetrics and Gynaecology. 61 (4): 386–393. doi:10.1007/s13224-011-0055-2. PMC 3295877. PMID 22851818
  10. Wu, J.; Xu, F.; Lu, L.; Lu, M.; Miao, L.; Gao, T.; Ji, W.; Suo, L.; Liu, D.; Ma, R.; Yu, R.; Zhangzhu, J.; Liu, W.; Zeng, Y.; Li, X.; Zhang, X.; Pang, X.; Deng, Y. 2010. Safety and Effectiveness of a 2009 H1N1 Vaccine in Beijing. New England Journal of Medicine. 363 (25): 2416–2423. doi:10.1056/NEJMoa1006736. PMID 21158658
  11. Centers for Disease Control and Prevention (CDC). Prosinac 2009. Safety of influenza A (H1N1) 2009 monovalent vaccines - United States, October 1-November 24, 2009 (PDF). MMWR Morb. Mortal. Wkly. Rep. 58 (48): 1351–1356. ISSN 0149-2195. PMID 20010511
  12. Van Der Vliet, D.; Pepin, S.; Lambert, M.; Fauchoux, N.; Donazzolo, Y.; Dupuy, M.; Dakowski, C.; Denis, M. 2010. Similar immunogenicity and safety of the A/H1N1 2009 pandemic influenza strain when used as a monovalent or a trivalent vaccine. Human Vaccines. 6 (10): 823–828. doi:10.4161/hv.6.10.13600. PMID 20935517
  13. Simpson, C. R.; Ritchie, L. D.; Robertson, C.; Sheikh, A.; McMenamin, J. 2012. Effectiveness of H1N1 vaccine for the prevention of pandemic influenza in Scotland, UK: A retrospective observational cohort study. The Lancet Infectious Diseases. 12 (9): 696–702. doi:10.1016/S1473-3099(12)70133-0. PMID 22738894
  14. Simonsen, L.; Kissling, M.; Cohen, E.; Oroszi, J. M.; Barret, B.; Rizzo, A. S.; Nunes, C.; Pitigoi, B.; Larrauri Cámara, D.; Mosnier, A.; Horvath, J. K.; O'Donnell, J.; Bella, A.; Guiomar, R.; Lupulescu, E.; Savulescu, C.; Ciancio, B. C.; Kramarz, P.; Moren, A. 2011. Simonsen, Lone (ur.). Estimates of Pandemic Influenza Vaccine Effectiveness in Europe, 2009–2010: Results of Influenza Monitoring Vaccine Effectiveness in Europe (I-MOVE) Multicentre Case-Control Study. PLOS Medicine. 8 (1): e1000388. doi:10.1371/journal.pmed.1000388. PMC 3019108. PMID 21379316
  15. National Institutes of Health (NIH) (13 December 2010). 2009 H1N1 vaccine safe and induces robust immune response in people with asthma. Tiskovno izdanje. Preuzeto 29 January 2011.
  16. Busse, W. W.; Peters, S. P.; Fenton, M. J.; Mitchell, H.; Bleecker, E. R.; Castro, M.; Wenzel, S.; Erzurum, S. C.; Fitzpatrick, A. M.; Teague, W. G.; Jarjour, N.; Moore, W. C.; Sumino, K.; Simeone, S.; Ratanamaneechat, S.; Penugonda, M.; Gaston, B.; Ross, T. M.; Sigelman, S.; Schiepan, J. R.; Zaccaro, D. J.; Crevar, C. J.; Carter, D. M.; Togias, A. 2011. Vaccination of patients with mild and severe asthma with a 2009 pandemic H1N1 influenza virus vaccine. Journal of Allergy and Clinical Immunology. 127 (1): 130–137, 137.137–3. doi:10.1016/j.jaci.2010.11.014. PMC 3017653. PMID 21145578
  17. Liang, X. F.; Li, L.; Liu, D. W.; Li, K. L.; Wu, W. D.; Zhu, B. P.; Wang, H. Q.; Luo, H. M.; Cao, L. S.; Zheng, J. S.; Yin, D. P.; Cao, L.; Wu, B. B.; Bao, H. H.; Xu, D. S.; Yang, W. Z.; Wang, Y. 2011. Safety of Influenza A (H1N1) Vaccine in Postmarketing Surveillance in China. New England Journal of Medicine. 364 (7): 638–647. doi:10.1056/NEJMoa1008553. PMID 21288090
  18. Denise Grady. 5. prosinca 2009. Review Shows Safety of H1N1 Vaccine, Officials Say. The New York Times. Pristupljeno 23. prosinca 2010.. No substantial differences between H1N1 and seasonal influenza vaccines were noted in the proportion or types of serious adverse events reported.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]