HJ-8

Izvor: Wikipedija
HJ-8
红箭-8

Pakistanska licencna kopija Baktar-Shikan
Vrsta antitenkovski projektil
Država podrijetla NR Kina
Povijest uporabe
U uporabi u Vidi korisnici
Ratovi Rat u Bosni
Povijest proizvodnje
Projektant Istraživački institut 203
Projektirano 1970. - 1984.[1]
Proizvođač Norinco (Tvornica 282 i 5618)[1]
Istraživački laboratorij Kahuta[2]
Inačice Vidi inačice
Dužina 1.566 mm
Masa 25 kg
Promjer 120 mm
Brzina 220 m/sek.

HJ-8 ili Hongjian-8 (kin. 红箭-8; hrv. Crvena strijela-8) je kineski antitenkovski projektil druge generacije. Riječ je o žičano navođenom i optički praćenom projektilu koji je krajem 1980-ih uveden u operativnu uporabu kineske Narodnooslobodilačke vojske kao primarnog korisnika. Pakistan na temelju licence proizvodi vlastite inačice pod nazivom Baktar-Shikan[2][3] koji je u stanju probiti eksplozivno-reaktivni oklop.

Razvoj[uredi | uredi kôd]

1970. kineske oružane snage su predložile razvoj antitenkovskog projektila koji bi zamijenio postojeći HJ-73 (kopija Maljutke), te je označen kao AFT-8 ili HJ-8. Projektil su zajedno razvijali Istraživački institut 203 i Tvornica br. 282 ali je program prekinut zbog političkih previranja u zemlji.

Wang Xingzhi (kin. 王兴治) i Zhao Jiazheng (kin. 赵家铮) su bili ključni dizajneri koji su dizajnirali sam projektil. Sam razvoj je trajao čak sredine 1980-ih, nakon završetka Kulturne revolucije. Izdavanjem državnog certifikata, HJ-8 je 1984. ušao u masovnu proizvodnju. Od tada je razvijen niz nadograđenih inačica. Projektile je proizvodila domaća industrija oružja Norinco i to u Tvornici br. 282 i Tvornici br. 5618.[1] Izvan Kine, HJ-8 se pod nazivom Baktar-Shikan proizvodio u Pakistanu (Istraživački laboratorij Kahuta).

Dizajn[uredi | uredi kôd]

Antitenkovski projektili iz serije HJ-8 mogu se smatrati kineskim ekvivalentom američkog BGM-71 TOW i francusko-njemačkih MILAN / Euromissile HOT projektila. HJ-8 se lansira iz cijevi, optički je praćen a navođen pomoću žice. Ispaljuje rakete s HEAT bojnom glavom.

Mnogi stručnjaci vjeruju da je HJ-8 kombinacija triju zapadnih antitenkovskih sustava koji su nabavljeni od zemalja Bliskog istoka i Azije te su detaljno pregledani, kopirani i modificirani. Tako je s BGM-71 TOW preuzet tronožac, s MILAN-a kontrolna jedinica za traženje mete a sa Swingfirea sam projektil.[4]

Postoje brojni poboljšani modeli izvornog HJ-8 a svaki je bolji u odnosu na prethodnika. Model HJ-8E je ušao u službu sredinom 1990-ih. Projektil s te inačice je težak 24,5 kg, ima domet do 4.000 metara te može probiti eksplozivno-reaktivni oklop.[5] Posljednja inačica je HJ-8H.

Dizajniran da bude podjednako pouzdan i točan, HJ-8 je standardno antitenkovsko naoružanje na helikopterima WZ-9, Mi-17 i Aérospatiale Gazelle kineske vojske.[6] Može se postavljati i na tenkove, oklopna vozila i dr.

Inačice[uredi | uredi kôd]

  • HJ-8: izvorna inačica za koju se tvrdilo da ima 90%-tnu vjerojatnost uništenja neprijateljskog tenka.[7]
  • HJ-8A: prva nadograđena inačica HJ-8 s većom snagom penetracije i dometom od 4 km.
  • HJ-8B: specifično dizajnirani model HJ-8 namijenjen helikopterima s većom penetracijskom snagom i dometom od 5,3 km.
  • HJ-8C: posebna inačica s tandemskim punjenjem koja može probiti eksplozivno-reaktivni oklop.
  • HJ-8E: nadogradnja modela HJ-8B/C s novim raketnim motorom čime je domet povećan na 6 km. Ova inačica ušla je u službu sredinom 1990-ih. Sustav za kontrolu paljbe je digitaliziran te uključuje termalnu kameru te je namijenjen svim vremenskim uvjetima danju i noću. Težina antitenkovskog projektila HJ-8E iznosi 24,5 kg, ima domet od 4 km[5] te može uništiti tenkove s eksplozivno-reaktivnim oklopom.
  • HJ-8L: model kod kojeg je smanjena ukupna težina, tako da L označava riječ light (hrv. lagan). Koristeći povratne informacije s Rata u Bosni, kod modela HJ-8E se vidjelo da je pretežak te da je potrebno dizajnirati laganiju inačicu koja će biti učinkovita kao i teži modeli. HJ-8L u lansirnoj cijevi može primiti dva projektila i to jedan manji s dometom od 3 km i jedan veći s dometom od 4 km. U sustav kontrole paljbe je postavljena nova mikroelektronika a sam sustav je proizveden od kompozitnih materijala čime je težina smanjena na 22,5 kg. HJ-8L mogu prenositi dva vojnika.
  • HJ-8H: nadograđena inačica HJ-8E koja s modelom HJ-8L dijeli isti sustav kontrole paljbe te sustav za pohranu i lansiranje projektila. Koristeći nove projektile, HJ-8H je sposoban gađati kopnene ciljeve na udaljenosti od 6 km te zračne mete niske brzine (npr. helikoptere) s 4 km udaljenosti.
  • Baktar-Shikan: riječ je o pakistanskoj licencnoj inačici s kraja 1990-ih[1] koja je prvi puta uspješno testirana u srpnju 1997.[6] Projektil i lansirni sustav mogu biti brzo rastavljeni u četiri manja dijela čime Baktar-Shikan postaje lako prijenosan. Pakistanska vojska je ovaj antitenkovski sustav montirala na vlastite oklopne transportere dok je modificirana zračna inačica postavljena na helikoptere AH-1 Cobra i druge helikoptere iz zračnog krila pakistanske kopnene vojske. Zemlja osim vlastite uporabe i izvozi Baktar-Shikan te za izvoznu inačicu tvrdi da u 90% slučajeva pogađa tenkovske mete te može penetrirati s 3 km udaljenosti.[8] Tako se Baktar-Shikan izvozio u Maleziju, Bangladeš i Šri Lanku.[9] Dostupan je i simulator za obuku operatera a koji simulira različite brzine mete, njihove udaljenosti i kutove. Pretpostavlja se da je Pakistan između 1990. i 2010. proizveo 20.350 Baktar-Shikan projektila.[10]

Operativna uporaba[uredi | uredi kôd]

HJ-8 (vjerojatno pakistanska inačica Baktar-Shikan) su tijekom Rata u Bosni koristile snage Armije BiH u borbama protiv bosanskih Srba sredinom 1990-ih. Oružje se pokazalo učinkovitim u probijanju oklopa srpskih tenkova M-84.[1]

Korisnici[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b c d e f Sino Defence.com
  2. ↑ a b Kahuta - Pakistan Special Weapons Facilities
  3. ↑ Pakistani Defence.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. srpnja 2007. Pristupljeno 16. rujna 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ↑ Jane's Weapon Systems, 1988. - 1989., 137. str.
  5. ↑ a b Global Security.org
  6. ↑ a b FAS.org
  7. ↑ Christopher Chant (siječanj 1988.), A Compendium of Armaments and Military Hardware (1. izdanje), Routledge Kegan & Paul, 544. str., ISBN 978-0710207203.
  8. ↑ Anti Tank Guided Missile Weapon System, Baktar Shikan. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2009. Pristupljeno 16. rujna 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  9. ↑ KARACHI: POF, French firm sign deal for co-production: Artillery ammunition
  10. ↑ Transfers and licensed production of major conventional weapons. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2011. Pristupljeno 16. rujna 2012.
  11. ↑ HJ-8/Baktar Shikan Anti-Tank Guided Missile. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. veljače 2021. Pristupljeno 16. rujna 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  12. ↑ Entelectwebmanager.co.za (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. ožujka 2012. Pristupljeno 16. rujna 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=HJ-8&oldid=6899454"