HNK Hajduk u Republici Hrvatskoj
Uz zagrebački Dinamo, splitski Hajduk slovi za najpopularniji hrvatski klub. Najviše navijača ima u Dalmaciji, Istri i Kvarneru, dobrim dijelom i u Slavoniji, a zbog mnogih dalmatinskih studenata u Zagrebu, ima svoju podršku i iz glavnog hrvatskog grada.
U HNL-u Hajduk nastupa od prve sezone tog natjecanja do danas, zabilježivši samo tri puta lošiju poziciju od prve dvije.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Početak u Hrvatskoj[uredi | uredi kôd]
Ratne 1992. Hajduk je "totalnim nogometnom" Stanka Poklepovića osvojio prvi naslov prvaka Hrvatske. Jedina je mrlja te sezone bilo uhičenje Igora Štimca radi sumnje u nezakonitu trgovinu oružjem. Naredne je sezone momčad bila jača za Sašu Peršona, Deana Računicu, Stipu Andrijaševića, te iskusnije mlade igrače Tomu Ercega i Mikija Rapaića. Usprkos sjajnom otvaranju sezone, na kraju je slavio rival iz Zagreba. Sezone 93./94. otišli su Štimac u Cádiz, i Bilić u Karlsruher, međutim, iskusna momčad pod vodstvom Ivana Katalinića osvojila je drugi naslov pod hrvatskom zastavom. Gol za naslov postigao je s 30 metara iz slobodnjaka Zoran Vulić. Sezonu je obilježila i najveća pobjeda uopće u HNL-u, ona Hajduka nad Radnikom (10:0), ali i 6:0 poraz u Europi od onda uvjerljivo najbolje europske momčadi, i za inače izvrsnu Hajdukovu momčad prejakog nizozemskog Ajaxa (kojeg je Hajduk kao "domaćin" u Ljubljani pobijedio u prvoj utakmici, i zbog kojeg je Ajax poodgađao niz utakmica u nizozemskom prvenstvu uoči uzvrata).
Liga prvaka[uredi | uredi kôd]
Ususret sezone 1994./95. predsjednik kluba Nadan Vidošević puno je investirao u momčad koja je trebala biti konkuretna zagrebačkoj Croatiji, te napraviti što veći uspjeh u europskim natjecanjima. Vratili su se Igor Štimac, Aljoša Asanović, Tonči Gabrić, a iz Barcelone je na godinu dana posuđen Goran Vučević. Uz njih su jaku momčad činili kapetan Zoran Vulić, Mirsad Hibić, Stipe Andrijašević, te mladi i iskusni Ivica Mornar, Milan Rapaić i Tomislav Erceg, pod vodstvom Ivana Katalinića. Već u kvalifikacijskim utakmicama s poljskom Legijom ( 1:0, 4:0 ) "bili" su iskazali svoju moć. U skupini su nakon prva 3 kola došli blizu četvrtfinala odigravši "nulu" s Benficom, te pobijedivši Steauu u gostima i Anderlecht kod kuće. Uslijedio je remi u Belgiji, te porazi koji ipak nisu upropastili dotadašnje dobre rezultate. U četvrtfinalu ih je dočekao kasniji europski prvak, i tada sigurno najjača momčad Europe, amsterdamski Ajax. Na Poljudu je granitnom obranom Hajduk uspio sačuvati 0:0, dok je u Nizozemskoj Ajax bio bolji s 3:0. Nakon uspjeha u Europi koji je napunio klupsku blagajnu, klub se okrenuo domaćem natjecanju, te neometan inozemstvom, kad je bilo najvažnije ostvario 7 uzastopnih pobjeda i pobjegao Croatiji, te osvojio naslov.
No, bile su to i godine kada je blokiran račun kluba, što će se u budućnosti pokazati kao ogroman uteg.
Dominacija Croatije[uredi | uredi kôd]
Narednih 5 godina Hajduk je proveo u sjeni bogatijeg i politički privilegiranijeg rivala iz Zagreba. Prva takva sezona bila je sezona 1995./96., odmah nakon nastupa u Ligi prvaka. Pripremalo se za još jednu sezonu u najprestižnijem nogometnom natjecanju, klub nitko nije napustio, a došli su australski hrvati Josip Skoko i Steve Horvat, te Liberijac Mass Sarr. Iako se puno očekivalo, momčad nije igrala dobro i ispali su već na prvoj prepreci - grčkom Panathinaikosu (0:0 u Ateni, 1:1 u Rijeci - prljavim igrama grčkih klupskih dužnosnika utakmica je prebačena u Rijeku, zbog navodne "ratne opasnosti" u Splitu ).
Do listopada klub su napustili Asanović, Mornar, Peršon, Erceg, Štimac i dr., a ostavku podnio trener Katalinić na čije je mjesto došao Mirko Jozić. U posljednjem kolu prvenstva pobjedom nad Varteksom omogućili su Croatiji prestići Varaždince i osvoji naslov, na što im je splitska publika uzvratila zvižducima.
Naredne sezone, nakon još jednog neuspjeha u Europi i rasprodaje momčadi navijači su počeli tražiti smjenu uprave, te je kružila i priča o mogućoj privatizaciji kluba, koja se nije dogodila. Sezonu je Hajduk završio iza prvaka Croatije, i to u minusu od 21 boda.
Godinu poslije, Bonačićeva je momčad bila bliže, ali svejedno, iza Zagrepčana. Te sezone u giganta Juventus prodan je za (tadašnjih) 8 milijuna DEM Igor Tudor, što je dugo bio najskuplji transfer iz kluba. Sezona 1999./2000. bila je jedna od lošijih uopće u povijesti. Do jeseni je relativno solidna momčad dobro igrala. Na proljeće je odigrana utakmica s Hrv. dragovoljcem na kojoj igrao je Srđan Andrić iako to nije smio radi 3 žuta kartona. Sigećani su se bunili i utakmica je registrirana s 3:0 za njih, da bi kasnije registriran bio rezultat 1:0 za Hajduk. Mjesec dana nakon toga, razljućeni zbog slabih igara i protiv najslabijih protivnika, navijači upadaju na susret sa Šibenikom i opet je utakmica registrirana 0:3. U međuvremenu prvi trofej ( Kup ) nakon 5 godina posta osvaja Slaven Bilić. Prvo samo na 6 mjeseci, a kasnije do privatizacije, došao je Branko Grgić s najavom boljih dana kluba.
21. stoljeće[uredi | uredi kôd]
Pod vodstvom novog predsjednika, trenerom je opet postao Zoran Vulić, a Dinamo (od lani vraćeno ime) nije više imao toliku podršku kao prije. U Grgićevoj bolnoj točki, Europi, ispalo se od mađarskog Dunaffera, ali je nakon 5 godina Hajduk opet osvojio naslov prvaka, prekinuvši uzastopnih 5 Croatije iz Zagreba. U siječnju 2002. najavio je Branko Grgić da će u narednih 5 godina Hajduk 3 puta biti prvak. No, glavna i najteža prepreka takvom podvigu bio je njegov "sveti rat" s financijskim stanjem kluba. Klub je bio u dugu preko 200 milijuna kuna, a obasipale su ga brojne tužbe bilo bivših igrača, bilo restorana gdje je Hajduk odsjedao prije utakmice. Ukupno 360 tužbi, na leđa odvjetnice Košte, koja će i sama za par godina potraživati milijunske cifre. 2001. bila je velika prilika da se prođe opet u Ligu prvaka, nakon pobjede 1:0 nad Mallorcom kod kuće Štimac je udario jednog od djelatnika španjolskog kluba u tunelu stadiona i time praktički izbacio Hajduk. U uzvratu se Mallorca revanširala s 2:0.
2003./04.[uredi | uredi kôd]
Nakon Šurjakova odlaska ulogu sportskog direktora preuzima ambiciozni Igor Štimac. Iz kluba u ukrajinski Šahtar odlaze Srna i Pletikosa, a u Italiju je pušten Rapaić, dok su kao jedino možebitno pojačanje stigli iskusni bivši dinamovac Rukavina i talentirani Blatnjak. Svejedno, okupila se zrela i kvalitetna ekipa dok je Štimac obećavao naslov, kup i proboj u Europi imajući u vidu i da je Dinamo izgubio par bitnih igrača. U Kupu UEFA se nakon navučenog prolaska protiv finske Hake i švicarskog Grasshopera došlo napokon dalje od 1. kola. Dalje je kao prepreka stala vodeća momčad talijanske Serie A - Roma s kojom je Hajduk do pred kraj uzvrtane utakmice bio u egal rezultatu. Međutim, čuveni nesporazum Miladin-Runje Rimljanima poklanja gol i prolaz dalje. U prvenstvu se vodi mrtva trka s najžešćim rivalima sve do pred kraj prvenstva. Vuliću je nuđen novi ugovor već na zimu, no, čekalo se ljeto da bi ga potpisao. To ljeto ipak nije dočekao, nakon poraza od Dinama na Maksimiru (1:3) kojim plavi preskaču Hajduk i zasjedaju na prvo mjesto tri kola prije kraja donio mu je otkaz. Naslijedio ga je Pero Nadoveza koji iskorištava kiks Dinama kod Zadra (1:1) i s 3 pobjede u foto-finišu uzima prvenstvo. Slavlje osvajanja naslova obilježile su bengalke u rukama Grgića i Štimca u počasnoj loži, što je kasnije uzrokovalo pritužbe i negodovanja.
2004./05.[uredi | uredi kôd]
Momčad bez odšete napuštaju Mario Carević i Srđan Andrić, a od pojačanja su propali dolasci Ljubojevića i Pranjića koji izabiru rivala iz glavnog grada. Kao trener je doveden Ivan Katalinić s najavom kako on jedini zna Hajduka odvesti u Ligu prvaka. Međutim, događa se krajnje sramotan poraz od irskog Shelborunea, koji je tri godine potom postao drugoligaš. Katalinića odmah potom nasljeđuje negdašnji igrač Blaž Slišković. Do jeseni se igralo loše, dok onda počinje uzlet prema vrhu gdje nije Dinamo, već zaprešički Inter. Do zimske stanke Hajduk uspijeva uhvatiti čelnu poziciju prvenstva. 23. siječnja 2005. za klub potpisuje dotadašnji kapetan i ikona Dinama Niko Kranjčar, kojega na potpisu ugovora dočekuje preko tisuću navijača "bilih". Nedugo potom vraća se i nekdašnji kapetan Ivan Leko prouzročivši navalu optimizma u redovima navijača. Međutim, Niko se nije isprva najbolje prilagodio dok je Baka Slišković postepeno sve više gubio povjerenje uprave što zbog izostanaka s treninga, što zbog igre koja nije opravdala očekivanja. Koban mu je bio remi s Rijekom u travnju dok je još bio prvi na ljestvici, a nasljeđuje ga sportski direktor Igor Štimac sa zadatkom osvajanja dvostruke krune nakon čega bi se našlo drugo trenersko rješenje. U finalu kupa bolji su bili Riječani, dok je naslov osvojen sumnjivim pobjedama protiv Intera (5:1) i Varteksa (6:0). Nakon tog sureta s Varaždincima njihov trener Miroslav Blažević u intervjuu poslije utakmice pristaje na posao novog trenera Hajduka.
2005./06.[uredi | uredi kôd]
Isrpva ambiciozna, ta će sezona obilježiti modernog Hajduka. Klub su napustili bitni lanjski igrači Ivan Leko i Hrvoje Vejić, a kao neko pojačanje nije doveden nitko, smatravši dolazak Ćire i Kranjčarov ostanak dovoljnim pojačanjima. Započelo je s najvećim rezultatskim ispadanjem Hajduka u Europi od osnutka kluba, koban je bio nejaki mađarski Debrecen, s 0:3 u gostima i čak 0:5 usred Splita. Nakon spomenutog poraza Grgić je još branio trenera Blaževića, no, ne zadugo. Koban mu je, kao i Štimcu, bio poraz od Rijeke na Poljudu (0:1). Stigao je neiskusni trener i poznati bivši igrač Ivan Gudelj. Međutim, klub po 2 mjeseca nije mogao pobijediti, a nerijetko i postići pogodak, dok je momčad bila puna igrača koji nakon odlaska iz kluba nisu više zaigrali ni u približno toliko ozbiljnim momčadima poput Hajduka. Zadnja utakmica jesenskog dijela (derbi kod kuće) je zbog lošeg vremena bila odgođena, te dala klubu vremena da se bolje posloži. Na zimu su treneru pojačanja nuđena preko proba na kojima je odjednom nastupalo i do 20 igrača, od Brazila preko Mađarske i Srbije do Gruzije! Na posudbu je stigao slovenac Sebastjan Cimirotič, vraćen je i negdašnji igrač Mirko Hrgović, a Kranjčar ostaje usprkos priči o navodnoj ponudi Lyona. Tijekom siječnja izvjestan je bio i stečaj kluba zbog tužbi bivših igrača, Ivice Mornara i Mirsada Hibića. Onaj odgođeni derbi, odigran tjedan prije službenog početka drugog dijela sezone, ponudio je užasnu igru momčadi i poraz od Dinama golom Luke Modrića. Zbog rasističkog transparenta na sjevernoj tribini (još za vrijeme odgođenog derbija) klub dobiva kaznu igranja naredne utakmice pred praznim tribinama. Gudelj nakon poraza dobiva otkaz, a nasljeđuje ga Bonačić. Nekdašnji je trener na jedva uspijeva ugurati momčad među prvih 6, u Ligu za prvaka, no, domaćim remijem sa Slaven Belupom koji je pobudio sumnje u namještanje, prouzročio je uletavanje navijača u klupske prostorije. Nedugo nakon toga na kućnom pragu palicama je napadnut od strane dvojice, još uvijek nepoznatih osoba. U kupu se ispada u polufinalu od Rijeke, a do kraja prvenstva više zahvaljujući vrlo slaboj igri Kamen-Ingrada, nego nekim posebnim trudom Hajduk završava peti, 36 bodova iza Dinama, bez Europe naredne godine, a po završetku posudbe i bez Pletikose koji je obranama spašavao klub. Grgić kasnije u 6 točaka, među kojima je i obavezno zadržavanje trenera Bonačića, traži izlaz iz krize.
2006./07.[uredi | uredi kôd]
Nakon te mučne sezone klub je napustilo 19 igrača, a trener je odjednom odlučio napustiti klub par dana prije početka priprema. Vraćen je Vulić, na posudbu je stigao "odbjegli sin" Mario Carević, a vraćeni su iskusni Mladen Bartolović, Boris Živković i Igor Musa koji uspjevaju probuditi momčad. Te sezone klub je zaredao 7 pobjeda u prvih 7 kola na krilima sjajnog Nike Kranjčara koji, ipak, zadnji dan prijelaznog roka odlazi u Portsmouth. Do kraja polusezone osvojilo se najviše bodova od svih prijašnjih jeseni u HNL-u. U sezoni "bez imperativa po naslov" Grgić je namjeravo uigrati momčad koja bi najesen trebala silno jurišati prema velikim uspjesima u Europi i kod kuće. Na zimu optimizam raste najavama o angažmanu nekoliko vrlo potentnih mladih igrača u HNL-u, te hrvatskih zvijezda u inozemstvu. Međutim, Dinamo uzima Pokrivača, Jerteca i Schildenfelda, dok "najveća riba" prijelaznog roka - Ante Rukavina - ipak dolazi podno Marjana. No, na proljeće momčad jako pada u formi, najžešći rival bježi na 20 bodova više i pritom 3 puta na Maksimiru ponižava (igrom, ne i rezultatom) svog konkurenta. Rukavina se nije snašao, a nakon prvog domaćeg poraza u prvenstvu (od Pule), Vulić dobiva otkaz. U međuvremenu je Hajduk izgubio praktički dobiven kup-derbi na Poljudu, te opet ispada iz tog natjecanja u polufinalu. Novim je trenerom postao bivši vratar Ivan Pudar koji dotad vodi hit prvenstva - Šibenik, te je jedan od razloga eksplozije mladog napadač Rukavine. U upravu su dovedni/vraćeni istaknuti Hajdukovci Alen Bokšić kao dopredsjednik, Ivica Šurjak kao menadžer i Robert Jarni kao trener u oml. pogonu, te su trebali biti jamac svjetlije budućnosti posrnulog kluba. Vuliću je nuđena kontrola nad cijelom omladinskom školom, no, nakon nekoliko nesporazuma dogovor propada. Pudar mirno dovodi sezonu kraju osramotivši se u zadnjem kolu na Maksimiru (0:3, hattrick Eduarda), te osvojivši drugo mjesto.
2007./08.[uredi | uredi kôd]
Štimac, dotad neprimjetno uključen u rad kluba, dolazi na čelo Uprave prvoligaša, dok malo novija Hajdukova uprava, u sada financijski sređenom klubu dovodi poznata nogometna imena poput Cernata, Verpakovskisa i Tudora uz to da je Dinamo ostao bez svog ponajboljih igrača i već dogovorenog transfera R. Kovača. Ušlo se u sezonu u kojoj je Hajduk pun optimizma bezrezervno jurišao na naslov prvaka i što dulji boravak u Europi. No, slaba stručnost u upravi kluba uzrokuje nevjerojatne administrativne propuste zbog kojih Dario Damjanović nije mogao dobiti vizu za Njemačku gdje je ostatak momčadi imao pripreme, te se priprema samostalno. Nedugo potom, zaboravlja se prijaviti Dragu Gabrića za utakmicu Kup UEFA na kojoj je on nesvjesno korišten. Samo zbog toga što ni suparnik to nije na vrijeme uočio Hajduk biva kažnjen samo novčano, ne i diskvalifikacijom. Nakon, ne baš uvjerljivo, pobjeđene Budućnosti stigla je talijanska Sampdoria. U prvenstvo se ušlo slabo, konstantnim neuspjesima na gostovanjima. Zanimanje navijača za Sampdoriu, međutim, bilo je ogromno, no suparnik se tipično talijanski, obranom i tvrdom igrom izborio za prolaz. Između ta dva susreta Pudar dobiva otkaz, a nasljeđuje ga Sergije Krešić. Nakon što su navijači kasnije organizirali peticiju kojom traže ostavku cijele uprave, a Hajduk s 0:4 izgubio u Rijeci, Grgić je 23. rujna 2007. podnio neopozivu ostavku i napustio klub. Krešić također nije dugo izdržao, te razočaran stanjem u klubu iznenada napušta kormilo momčadi, dok mu kao nasljednik stiže dotadašnji trener juniora Robert Jarni. Tek je 26. siječnja izabran novi predsjednik - bivši košarkaš Željko Jerkov. 44 dana nakon toga Jerkov odbija platiti 2 milijuna kuna Hrvoju Vukoviću nebi li Hajduk ušao u stečajni postupak i, prema njegovim zamislima, do ljeta izašao bez dugova. Veći dio skupštine kluba to ne priznaje i plaća spomenuti iznos što navodi Jerkova na ostavku. Nakon njegova odlaska klubu je zbog silnih dugova dopuštena pretvorba u dioničko društvo, čiji se kraj očekuje tokom ljeta, dok je sezonu izgurao trio dr. Ante Nosić, prof. Vinko Bajrović i Mirko Klarić. Nakon ulaska u finale kupa i osiguranog nastupa u Europi i nagodine, u prvenstvu se posustaje i završava na petom mjestu.
2008./09.[uredi | uredi kôd]
Već u svibnju Robert Jarni dobiva otkaz, a zamjenjuje ga Goran Vučević, dok umjesto Ivice Šurjaka koji se posvađao s klupskom upravom dolazi Ivan Buljan. Na mjesto predsjednika postavljen je dotadašnji klupski odvjetnik Mate Peroš, a par dana nakon toga klub dobiva prvog glasnogovornika u svojoj povijesti - Davora Pavića.
U klub se, kao i mnogo puta dosad, vraća negdašnje juniore i prvotimce poput Josipa Skoke i Ivana Strinića, ali ovog puta i dosta igrača iz zagrebačkih klubova. Potpisuju se uglavnom višegodišnji ugovori, uz oprez da klub tim ugovorima ne bude oštećen od strane menadžerskih agencija koje zastupaju igrače. Odlaze sva trojica posuđenih iz Kijeva, Ante Rukavina biva prodan u Panathinaikos, a kapetan Igor Tudor prije početka sezone prekida karijeru.
U Kupu UEFA se opet nije doguralo daleko. Nakon slabe malteške Birkirkare, prepreka je bio španjolski prvoligaš Deportivo. Nakon obečavajućih 0:0 u gostima, na punom su Poljudu gosti lako prošli s 2:0. Za to se vrijeme u prvenstvo ušlo slabo, s tek 4 boda u 4 utakmice, što je natjeralo trenera da razmisli o ostavci, no, na nagovor igrača ostaje te bilježi 4 uzastopne pobjede uključujući uvjerljivih 2:0 na Maksimiru protiv Dinama. Ipak, nakon novog kiksa, poraza u gostima kod Zadra Vučević podnosi ostavku, a privremeno ga nasljeđuje pomoćnik Ante Miše. Iako se špekuliralo o dolascima Zlatka Kranjčara, Krune Jurčića, pa čak i poznatog izraelskog stručnjaka Avrama Granta, Miše predstavlja čvršćeg i borbenijeg Hajduka koji se u rekordnom roku jako približio vodećem Dinamu, te prošao u polufinale kupa. Skandiranje treneru od strane Torcide natjeralo je Upravu da odustane od dovođenja drugog trenera, te Miši udjeli povjerenje do kraja jesenskog dijela sezone.
U međuvremenu se nakon 4. kruga upisa dionica, od 7. kolovoza do 13. listopada u klub uložilo 81 milijun kuna, čime se uspješno vraćaju svi dosadašnji dugovi kluba prema državi ili pojedincima, te ulazi u financijski plus od čak 50 milijuna. Time je dan prije završetka prodaje dionica uspješno završena prva pretvorba nekog hrvatskog sportskog udruženja u dioničko društvo, a Osnivačkom skupštinom krajem studenog vodeće uloge u klubu dobivaju najveći dioničari poput Jake Andabaka, splitskog gradonačelnika Ivana Kureta, Ivana Rimca, Luke Miličića i drugih, dok Mate Peroš ostaje kao predsjednik upravnog odbora. Navijači su postali dio kluba kroz 2220 upisanih dioničara, te će na ideju Jake Andabaka dobiti svog predstavnika u Nadzornom Odboru.
Statistika[uredi | uredi kôd]
Susreti s drugim momčadima[uredi | uredi kôd]
Prvenstvo[uredi | uredi kôd]
| Sveukupno | Kod kuće | U gostima | ||
|---|---|---|---|---|
| Momčad | Ut. | Pob. | Neod. | Por. | Gol-razl. | Ut. | Pob. | Neod. | Por. | Gol-razl. | Ut. | Pob. | Neod. | Por. | Gol-razl. |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| NK Belišće | 6 | 3 | 2 | 1 | 13:7 | 3 | 2 | 1 | 0 | 9:3 | 3 | 1 | 1 | 1 | 4:4 |
| HNK Cibalia | 47 | 24 | 16 | 7 | 80:42 | 24 | 17 | 5 | 2 | 52:17 | 23 | 7 | 11 | 5 | 28:25 |
| NK Croatia Sesvete | 5 | 4 | 0 | 1 | 17:3 | 2 | 3 | 0 | 0 | 12:0 | 1 | 1 | 0 | 1 | 5:3 |
| NK Čakovec | 4 | 3 | 0 | 1 | 9:3 | 2 | 2 | 0 | 0 | 6:1 | 2 | 1 | 0 | 1 | 3:2 |
| GNK Dinamo | 66 | 21 | 16 | 29 | 73:88 | 33 | 17 | 10 | 6 | 50:32 | 33 | 4 | 6 | 23 | 23:56 |
| NK Dubrava | 2 | 2 | 0 | 0 | 8:3 | 1 | 1 | 0 | 0 | 4:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 4:3 |
| NK Dubrovnik | 6 | 5 | 1 | 0 | 22:1 | 3 | 3 | 0 | 0 | 18:0 | 3 | 2 | 1 | 0 | 4:1 |
| NK Hrv. drag. | 24 | 12 | 6 | 6 | 40:23 | 12 | 9 | 2 | 1 | 26:9 | 12 | 3 | 4 | 5 | 14:14 |
| NK Kamen-Ingrad | 17 | 10 | 2 | 5 | 33:13 | 9 | 7 | 1 | 1 | 23:3 | 8 | 3 | 1 | 4 | 10:10 |
| NK Inter-Zaprešić | 35 | 21 | 10 | 4 | 76:30 | 17 | 11 | 3 | 3 | 45:22 | 18 | 10 | 7 | 1 | 31:8 |
| NK Istra 1961 | 19 | 7 | 6 | 6 | 21:14 | 10 | 4 | 3 | 3 | 15:8 | 9 | 3 | 3 | 3 | 6:6 |
| NK Istra | 15 | 10 | 2 | 3 | 34:13 | 7 | 6 | 0 | 1 | 21:6 | 8 | 4 | 2 | 2 | 13:7 |
| NK Karlovac | 6 | 2 | 2 | 2 | 6:6 | 3 | 2 | 0 | 1 | 4:3 | 3 | 0 | 2 | 1 | 2:3 |
| NK Lokomotiva | 12 | 6 | 2 | 4 | 13:8 | 6 | 3 | 2 | 1 | 6:2 | 6 | 3 | 0 | 3 | 7:6 |
| NK Lučko | 2 | 1 | 0 | 1 | 4:2 | 1 | 0 | 0 | 1 | 1:2 | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:0 |
| NK Marsonia | 12 | 7 | 3 | 2 | 26:4 | 6 | 4 | 2 | 0 | 17:0 | 6 | 3 | 1 | 2 | 9:4 |
| NK Međimurje | 10 | 6 | 4 | 0 | 21:10 | 4 | 3 | 1 | 0 | 8:3 | 6 | 3 | 3 | 0 | 13:7 |
| NK Mladost 127 | 6 | 3 | 3 | 0 | 9:4 | 3 | 2 | 1 | 0 | 6:2 | 3 | 1 | 2 | 0 | 3:2 |
| NK Neretva | 2 | 2 | 0 | 0 | 11:2 | 1 | 1 | 0 | 0 | 7:1 | 1 | 1 | 0 | 0 | 4:1 |
| NK Orijent | 2 | 2 | 0 | 0 | 4:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:0 |
| NK Osijek | 64 | 37 | 14 | 13 | 116:66 | 32 | 25 | 6 | 1 | 72:23 | 32 | 12 | 8 | 12 | 44:43 |
| NK Pazinka | 4 | 2 | 2 | 0 | 7:2 | 2 | 1 | 1 | 0 | 5:1 | 2 | 1 | 1 | 0 | 2:1 |
| NK Pomorac | 4 | 4 | 0 | 0 | 12:1 | 2 | 2 | 0 | 0 | 8:1 | 2 | 2 | 0 | 0 | 4:0 |
| NK Primorac | 4 | 4 | 0 | 0 | 9:1 | 2 | 2 | 0 | 0 | 6:1 | 2 | 2 | 0 | 0 | 3:0 |
| NK Radnik | 4 | 4 | 0 | 0 | 18:2 | 2 | 2 | 0 | 0 | 13:1 | 2 | 2 | 0 | 0 | 5:1 |
| HNK Rijeka | 61 | 29 | 16 | 15 | 92:68 | 30 | 17 | 8 | 5 | 57:31 | 31 | 12 | 8 | 11 | 35:37 |
| NK Samobor | 2 | 2 | 0 | 0 | 4:1 | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:1 | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:0 |
| HNK Segesta Sisak | 10 | 5 | 5 | 0 | 16:6 | 5 | 4 | 1 | 0 | 11:2 | 5 | 1 | 4 | 0 | 5:4 |
| NK Slaven Belupo | 44 | 24 | 15 | 5 | 73:32 | 23 | 19 | 4 | 0 | 49:9 | 21 | 5 | 11 | 5 | 24:23 |
| RNK Split | 11 | 6 | 4 | 1 | 13:6 | 5 | 3 | 2 | 0 | 5:1 | 6 | 3 | 2 | 1 | 9:5 |
| HNK Šibenik | 40 | 29 | 7 | 4 | 72:27 | 21 | 16 | 3 | 2 | 39:12 | 19 | 13 | 4 | 2 | 33:15 |
| NK TŠK | 2 | 2 | 0 | 0 | 9:2 | 1 | 1 | 0 | 0 | 4:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 5:2 |
| NK Varaždin | 60 | 39 | 10 | 11 | 115:51 | 31 | 24 | 5 | 2 | 69:17 | 29 | 15 | 5 | 9 | 46:34 |
| HNK Vukovar '91 | 3 | 3 | 0 | 0 | 8:0 | 2 | 2 | 0 | 0 | 6:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:0 |
| NK Zadar | 45 | 32 | 8 | 5 | 107:37 | 21 | 19 | 0 | 2 | 60:14 | 24 | 13 | 8 | 3 | 47:23 |
| NK Zagreb | 59 | 36 | 6 | 17 | 114:68 | 31 | 27 | 1 | 3 | 75:23 | 28 | 9 | 5 | 14 | 39:45 |
Kup / Superkup[uredi | uredi kôd]
| Sveukupno | Kod kuće | U gostima | ||
|---|---|---|---|---|
| Momčad | Ut. | Pob. | Neod. | Por. | Gol-razl. | Ut. | Pob. | Neod. | Por. | Gol-razl. | Ut. | Pob. | Neod. | Por. | Gol-razl. |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| NK Belišće | 1 | 1 | 0 | 0 | 5:2 | 1 | 1 | 0 | 0 | 5:2 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 |
| NK Bojovnik 7 | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:2 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:2 |
| HNK Cibalia | 8 | 5 | 1 | 2 | 16:9 | 4 | 3 | 0 | 1 | 9:4 | 4 | 2 | 1 | 1 | 7:5 |
| NK Cro. Sesvete | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 |
| NK Čakovec | 3 | 2 | 1 | 0 | 3:0 | 2 | 2 | 0 | 0 | 3:0 | 1 | 0 | 1 | 0 | 0:0 |
| NK Dilj Vinkovci | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:1 |
| NK Dinamo Zagreb | 18 | 6 | 4 | 8 | 20:24 | 9 | 5 | 3 | 1 | 13:7 | 9 | 1 | 1 | 7 | 7:17 |
| NK Dubrovnik | 2 | 1 | 1 | 0 | 1:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 1:0 | 1 | 0 | 1 | 0 | 0:0 |
| NK Gospić | 2 | 2 | 0 | 0 | 10:1 | 1 | 1 | 0 | 0 | 5:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 5:1 |
| NK Hajduk (P) | 1 | 0 | 0 | 0 | 6:1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 6:1 |
| NK Hrvace | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:0 |
| NK Hrv. drag. | 2 | 1 | 1 | 0 | 7:2 | 1 | 1 | 0 | 0 | 5:0 | 1 | 0 | 1 | 0 | 2:2 |
| NK Inter-Zaprešić | 3 | 2 | 1 | 0 | 6:1 | 2 | 1 | 1 | 0 | 2:1 | 1 | 1 | 0 | 0 | 4:1 |
| NK Istra 1961 | 2 | 2 | 0 | 0 | 5:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 4:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 1:0 |
| NK Konavljanin | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:0 |
| NK Kraljevica | 2 | 2 | 0 | 0 | 5:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 1:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 4:0 |
| NK Lokomotiva | 1 | 1 | 0 | 0 | 8:1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 0 | 0 | 1 | 1:8 |
| NK Marsonia | 2 | 1 | 0 | 1 | 1:1 | 1 | 1 | 0 | 0 | 1:0 | 1 | 0 | 0 | 1 | 0:1 |
| NK Mladost 127 | 3 | 3 | 0 | 0 | 8:2 | 2 | 2 | 0 | 0 | 7:2 | 1 | 1 | 0 | 0 | 1:0 |
| NK Mladost Molve | 1 | 0 | 0 | 0 | 9:1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 9:1 |
| NK Mladost (Ž) | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:0 |
| SNK Moslavac | 1 | 1 | 0 | 0 | 8:0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 8:0 |
| NK Nehaj Senj | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:2 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:2 |
| NK Orijent | 1 | 1 | 0 | 0 | 4:1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 0 | 0 | 1 | 4:1 |
| NK Osijek | 10 | 6 | 3 | 1 | 18:8 | 5 | 4 | 1 | 0 | 9:4 | 5 | 2 | 2 | 1 | 9:4 |
| NK Pag | 1 | 1 | 0 | 0 | 7:2 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 7:2 |
| NK Podravina | 1 | 1 | 0 | 0 | 1:0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 1:0 |
| NK Pomorac | 2 | 1 | 1 | 0 | 3:1 | 1 | 0 | 1 | 0 | 1:1 | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:0 |
| NK Posedarje | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 0 | 0 | 1 | 1:3 |
| HNK Primorac | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 2:0 |
| NK Primorac | 2 | 2 | 0 | 0 | 15:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 11:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 4:0 |
| HNK Rijeka | 9 | 1 | 5 | 3 | 7:9 | 5 | 1 | 3 | 1 | 6:6 | 4 | 0 | 2 | 2 | 1:3 |
| HNK Segesta Sisak | 3 | 2 | 1 | 0 | 6:2 | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:0 | 2 | 1 | 1 | 0 | 3:2 |
| NK Slaven Belupo Koprivnica | 5 | 2 | 3 | 0 | 5:2 | 3 | 2 | 1 | 0 | 5:2 | 2 | 0 | 2 | 0 | 0:0 |
| NK Slavonija Požega | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 |
| RNK Split | 2 | 1 | 0 | 1 | 4:3 | 1 | 0 | 0 | 1 | 0:3 | 1 | 1 | 0 | 0 | 4:0 |
| HNK Šibenik | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:1 | 1 | 1 | 0 | 0 | 3:1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 |
| NK Špansko | 2 | 1 | 1 | 0 | 5:4 | 1 | 1 | 0 | 0 | 4:3 | 1 | 0 | 1 | 0 | 1:1 |
| NK TŠK Topolovac | 1 | 1 | 0 | 0 | 1:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 1:0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 |
| NK Varteks | 10 | 4 | 3 | 3 | 16:9 | 5 | 3 | 0 | 2 | 11:4 | 5 | 1 | 3 | 1 | 5:5 |
| NK Vinogradar | 1 | 1 | 0 | 0 | 4:0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0:0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 4:0 |
| NK Zadar | 5 | 4 | 1 | 0 | 11:3 | 3 | 3 | 0 | 0 | 7:1 | 2 | 1 | 1 | 0 | 4:2 |
| NK Zagreb | 4 | 2 | 1 | 1 | 6:4 | 2 | 2 | 0 | 0 | 4:1 | 2 | 1 | 1 | 0 | 2:3 |
Pregled kroz sezone[uredi | uredi kôd]
| HNL | Hrv. kup | Hrv. superkup | Europa | |
|---|---|---|---|---|
| Sezona | Mj. | Ut. | Pob. | Neod. | Por. | Gol-razl. | Doseg | Zadnji suparnik | Doseg | Suparnik | Doseg | Zadnji suparnik |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1992. | 1 | 22 | 16 | 4 | 2 | 44:13 | 1/4 finale | Rijeka | - | - | 1. kolo, KPK |  Tottenham
|
| 1992./93. | 2 | 30 | 16 | 10 | 4 | 53:27 | Pobjednik | Croatia | Pobjednik | INKER | - | - |
| 1993./94. | 1 | 34 | 22 | 6 | 6 | 84:36 | 1/2 finale | Rijeka | Pobjednik | Croatia | 1. kolo, KPK |  Ajax
|
| 1994./95. | 1 | 30 | 19 | 8 | 4 | 68:26 | Pobjednik | Croatia | Pobjednik | Croatia | 1/4 finale, LP | Ajax
|
| 1995./96. | 2 | 32 | 19 | 7 | 6 | 66:33 | 1/8 finala | Marsonia | - | - | Pretkolo, LP |  Panathinaikos
|
| 1996./97. | 2 | 30 | 18 | 6 | 6 | 53:22 | 1/4 finale | Osijek | - | - | 2. pretkolo, KU |  Torpedo M.
|
| 1997./98. | 2 | 32 | 17 | 6 | 9 | 63:36 | 1/2 finale | Varteks | - | - | 1. kolo, KU |  Schalke 04
|
| 1998./99. | 3 | 32 | 17 | 9 | 6 | 62:32 | 1/2 finale | Cibalia | - | - | 1. kolo, KU |  Fiorentina
|
| 1999./00. | 2 | 33 | 17 | 10 | 6 | 58:10 | Pobjednik | Dinamo | - | - | 1. kolo, KU |  Levski Sofija
|
| 2000./01. | 1 | 32 | 20 | 6 | 6 | 66:23 | Finale | Dinamo | - | - | 2. pretkolo, LP |  Dunaferr
|
| 2001./02. | 2 | 30 | 20 | 5 | 5 | 61:28 | 1/4 finale | Varteks | - | - | 1. kolo, KU |  Wisla Krakow
|
| 2002./03. | 2 | 32 | 22 | 4 | 6 | 56:22 | Pobjednik | Uljanik | - | - | 1. kolo, KU | Fulham
|
| 2003./04. | 1 | 32 | 25 | 3 | 4 | 63:24 | 1/4 finale | Cibalia | Poražen | Dinamo | 2. kolo, KU | Roma
|
| 2004./05. | 1 | 32 | 16 | 8 | 8 | 58:33 | Finale | Rijeka | Pobjednik | Dinamo | 2. pretkolo, LP |  Shelbourne
|
| 2005./06. | 5 | 32 | 10 | 10 | 12 | 40:35 | 1/2 finale | Rijeka | Pobjednik | Rijeka | 2. pretkolo, LP | Debreceni
|
| 2006./07. | 2 | 33 | 22 | 6 | 5 | 60:26 | 1/2 finale | Dinamo | - | - | - | - |
| 2007./08. | 5 | 33 | 14 | 10 | 9 | 57:41 | Finale | Dinamo | - | - | 2. pretkolo, KU | Sampdoria
|
| 2008./09. | 2 | 33 | 21 | 5 | 7 | 59:25 | Finale | Dinamo | - | - | 2. pretkolo, KU |  Deportivo
|
| 2009./10. | 2 | 30 | 17 | 7 | 6 | 50:21 | Pobjednik | Šibenik | - | - | 3. pretkolo, EL |  Žilina
|
| 2010./11. | 2 | 30 | 16 | 7 | 7 | 54:32 | 1/8 finala | Istra 1961 | Poražen | Dinamo | Skupina G, EL | |
| 2011./12. | 2 | 30 | 16 | 6 | 8 | 50:24 | 1/4 finale | Zagreb | - | - | 3. pretkolo, EL | Stoke City
|
| 2012./13. | 4 | 33 | 14 | 10 | 9 | 45:31 | Pobjednik | Lokomotiva | - | - | 3. pretkolo, EL | Inter Milan
|
| 2013./14. | 3 | 36 | 17 | 11 | 8 | 71:58 | 1/4 finale | Dinamo | Poražen | Dinamo | 3. pretkolo, EL |  Dila Gori
|
| 2014./15. | 3 | 36 | 15 | 8 | 13 | 59:56 | 1/2 finale | Split | - | - | Play-off, EL |  Dnjipro
|
| 2015./16. | 3. | 36 | 17 | 10 | 9 | 46:28 | 1/2 finale | Dinamo | - | - | Play-off, EL |  Slovan Liberec
|
| 2016./17. | 3. | 36 | 20 | 9 | 7 | 70:31 | ||||||
| 2017./18. | 3. | 36 | 19 | 9 | 8 | 70:38 | ||||||
| 2018./19. | 4. | 36 | 17 | 11 | 8 | 59:39 | ||||||
| 2019/20. | 5. | 36 | 18 | 6 | 12 | 60:41 | ||||||
Statistika igrača[uredi | uredi kôd]
Rekorderi po broju nastupa u 1. HNL[uredi | uredi kôd]
| Nac. | Igrač | Br. nastupa | Godine u klubu | |
|---|---|---|---|---|
 |
Srđan Andrić | 201 | 00. – 04., 07. – 12. | |
|
Mario Maloča | 170 | 07. – 15. | |
|
Stipe Pletikosa | 164 | 96. – 03., 05. – 06. | |
|
Tomislav Erceg | 162 | 92. – 95., 97., 98. – 99., 01. – 02., 06. | |
|
Darko Miladin | 161 | 98. – 07. | |
|
Dean Računica | 158 | 92. – 94., 97. – 99., 02. – 04. | |
 |
Josip Skoko | 158 | 96. – 00., 08. – 10. | |
|
Ante Miše | 153 | 92. – 94., 97. – 03. | |
|
Hrvoje Vejić | 151 | 98. – 05., 09. – 11. | |
|
Ivan Leko | 144 | 96. – 01., 05. | |
- Zaključno sa sezonom 2015./16.
- Igrači napisani masnim slovima su još nogometno aktivni
- Izvor:[1] hrnogomet.com
Rekorderi po broju golova[uredi | uredi kôd]
| Nac. | Igrač | Br. golova | Godine u klubu | |
|---|---|---|---|---|
|
Tomislav Erceg | 81 | 92. – 95., 97., 98. – 99., 01. – 02., 06. | |
|
Zvonimir Deranja | 53 | 96. – 04., 05. – 06. | |
|
Nenad Pralija | 40 | 93. – 96., 98. – 99., 03. – 05. | |
|
Ardian Kozniku | 38 | 92. – 94. | |
|
Jurica Vučko | 37 | 95. – 00., 06. – 07. | |
|
Ante Vukušić | 36 | 09. – 12. | |
 |
Senijad Ibričić | 37 | 08. – 11. | |
|
Ivan Leko | 34 | 96. – 01., 05. | |
|
Dean Računica | 33 | 92. – 94., 97. – 99., 02. – 04. | |
|
Nikola Kalinić | 32 | 06. – 09. | |
- Zaključno sa zezonom 2015./16.
- Igrači napisani masnim slovima su još nogometno aktivni
- Izvor:[2] hrnogomet.com
Najbolji strijelci po sezonama u 1. HNL[uredi | uredi kôd]
Transferi[uredi | uredi kôd]
Najskuplji transferi iz Hajduka u inozemstvo[uredi | uredi kôd]
| Godina | Igrač | Klub | Cijena |
|---|---|---|---|
| 2006. | Niko Kranjčar
|
Portsmouth F.C.
|
4.500.000 € |
| 1998. | Igor Tudor
|
Juventus
|
4.000.000 € |
| 2008. | Ante Rukavina
|
Panathinaikos
|
2.800.000 € |
| 1999. | Anthony Šerić
|
Hellas Verona
|
2.000.000 € |
| 1999. | Josip Skoko
|
 K.R.C. Genk
|
1.000.000 € |
| 2003. | Darijo Srna
|
Šahtar Donjeck
|
1.000.000 € |
| 2008. | Mirko Hrgović
|
 JEF United
|
1.000.000 € |
| 2000. | Marino Biliškov
|
VfL Wolfsburg
|
900.000 € |
| 2003. | Stipe Pletikosa
|
Šahtar Donjeck
|
700.000 € |
| 1996. | Ivan Jurić
|
Sevilla F.C.
|
600.000 € |
| 1999. | Elvis Brajković
|
 Santos Laguna
|
600.000 € |
| 2000. | Jurica Vučko
|
Alaves
|
500.000 € |
| 2002. | Mate Bilić
|
Real Zaragoza
|
500.000 € |
| 2005. | Mato Neretljak
|
 Suwon
|
500.000 € |
| 2005. | Hrvoje Vejić
|
Tom Tomsk
|
500.000 € |
| 2006. | Luka Vučko
|
Saturn
|
500.000 € |
| 2007. | Nikica Jelavić
|
Waregem
|
500.000 € |
- Za transfere Stipe Pletikose i Darija Srne se do danas nije objavila točna vrijednost. Pretpostavlja se da nisu niži od spomenutih.
- Od transfera Nike Kranjčara u Englesku, Hajduk nije dobio cijeli taj novac. S obzirom na to da je iz Dinama doveden pomoću privatnih ulagača, većina novca otišla je njima.
- Prilikom prodaje Ante Rukavine zarada se dijelila po pola između igračevih zastupnika i kluba, a još je od Hajdukova dijela 40% pripalo HNK Šibeniku. Klupska je sveukupna zarada bila oko 350.000 €.
Poveznice[uredi | uredi kôd]
- HNK Hajduk Split
- Dodatak:HNK Hajduk do 1991. (pregled po natjecanjima)
- Dodatak:HNK Hajduk Split u međunarodnim natjecanjima
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ hrnogomet.com, Hajduk Split - igrači po broju nastupa, pristupljeno 16. svibnja 2016.
- ↑ hrnogomet.com, 'Hajduik Split - strijelci u 1. HNL, pristupljeno 16. svibnja 2016.
