Koordinate: 35°8′33″N 40°25′51″E / 35.14250°N 40.43083°E / 35.14250; 40.43083

Habura (Eufrat)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Habura
Khabur,SheikhHamad.jpg
Habur u Siriji, blizu Tell Sheikh Hamada, južno od Al-Hasakaha
Duljina 486 km km
Nadm. visina izvora 350 m m
Prosječni istjek 45 m3/s
Površina porječja 37,081 km2
Izvor Ras al-Ayn
Ušće 35°8′33″N 40°25′51″E / 35.14250°N 40.43083°E / 35.14250; 40.43083
Države Sirija, Turska
Gradovi Ra's al-'Ayn, Al-Hasakah, Busayrah
Slijev Perzijski zaljev
Ulijeva se u Eufrat
Khabur River in Syria 2004 CIA map.jpg
Označeni tok rijeke Habure na CIA-inom zemljovidu iz 2004. godine.

Habura, prema latinskom Chabura, također i Habur (arapski الخابور al-khābūr , kurdski: Xabûr , sirjački: ܚܒܘܪ ḥābur/khābur, turski: Habur, starogrčki: Χαβώρας[1] ili Ἀβόρρας[2] ili Ἀβούρας[3] - Chaboras, Aborrhas, ili Abura, latinski: Chabura[4]) je najveći trajni pritok Eufrata na sirijskom ozemlju. Premda izvire u Turskoj, krški izvori oko Ra's al-'Ayna glavni su izvor vode rijeci. Nekoliko važnih vadija ulijeva se u Haburu sjeverno od Al-Hasakaha, zajedno tvoreći ono što je znano kao Haburski trokut, ili područje Gornje Habure. Od sjevera ka jugu, godišnja količina oborina u području bazena Habure opada s preko 400 mm na manje od 200 mm, čineći tako rijeku životno važnim izvorom vode za okolne poljodjelce tijekom povijesti. Habura se ulijeva u Eufrat kod grada Busayraha.

Imena[uredi | uredi kôd]

Arapski: نهر الخابور‎, aramejski:ܢܗܪܐ ܕܚܒܘܪ, kurdski: Çemê Xabûr, turski: Habur Nehri, Habor, starogrčki: Χαβώρας, Ἀβόρρας, Ἀβούρας - Chaboras, Aborrhas, Aburas, hebrejski: Kebar, Chebar, latinski: Chabura

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Tok rijeke Habure može se podijeliti u dvije različite zone: područje Gornje Habure ili Haburski trokut sjeverno od Al-Hasakaha, te Srednja i Donja Habura između Al-Hasakaha i Busayraha.[5][6]

Pritoci[uredi | uredi kôd]

Pritoci Habure su poredani od istoka ka zapadu: Većina ovih vadija dolijeva vodi samo dijelom godine.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ptolemej, Geografija, 5.18.3; Plinije Stariji, Prirodna povijest, 30.3.
  2. Strabon, xvi; Zosim, Historia Nova, 3.13; Amijan Marcelin, Rerum Gestarum, 14.3, 23.5.
  3. Izidor iz Haraksa
  4. Prokopije, B.P., 2.5.
  5. Hole F; Zaitchik, BF. 2007. Policies, plans, practice, and prospects: irrigation in northeastern Syria. Land Degradation & Development. 18 (2): 133–152. doi:10.1002/ldr.772
  6. Burdon, DJ; Safadi, C. 1963. Ras-el-Ain: the great karstic spring of Mesopotamia. An hydrogeological study. Journal of Hydrology. 1: 58–95. doi:10.1016/0022-1694(63)90033-7