Hagiografija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dio hagiografje o sv. Albanu iz Dublina.

Hagiografija ( hæɡiɒɡrəfi ; iz grčkog ἅγιος, hagios, što znači "sveto" i "γραφία, -graphia", što znači "pisanje") biografija svetaca ili crkvenih poglavara. Pojam hagiografija može se upotrijebiti kao pojam za životopis svetaca ili veoma razvijenih duhovnih bića u bilo kojoj svjetskoj duhovnoj tradiciji.

Kršćanske hagiografije su usredotočene na živote, a osobito na čuda koja se pripisuju muškarcima i ženama koji su kanonizirani i rimokatoličkoj Crkvi, anglikanskoj Zajednici, Istočnoj pravoslavnoj Crkvi, Orijentalnoj pravoslavnoj Crkavi i crkvi Istoka.
Druge religije kao što su budizam, hinduizam, islam, sikhizam i džainizam također pišu i održavaju hagiografske tekstove (kao što je kod Sikha knjiga svetih Janamsakhis[1]) o svetima, guruima i drugim osobama za koje se vjeruje da su prožeti Svetim moćima. Hagiografski radovi, osobito oni iz srednjeg vijeka, sadržavaju zapise institucionalne i lokalne povijesti, kao i dokaze o istaknutim kultovima, običajaima i tradicijama.
Međutim, kada se govori o suvremenim, necrkvenim djelima, pojam hagiografija se često koristi kao pogrdna referenca upućena biografima i povjesničarima koji se smatraju nekritičnima prema predmetu izučavanja.

Razvoj[uredi | uredi kôd]

Hagiografija je bila važan književni žanr u ranokršćanskoj crkvi, pružajući određenu informativnu povijest zajedno s nadahnutim pričama i legendama. Hagiografski prikaz pojedinog sveca može se sastojati od biografije (vita), opisa svetih djela i / ili čuda, navoda o svetom mučeništvu (passio), ili kao kombinacija navedenih. Žanr života svetaca prvo se pojavljuje u Rimskom Carstvu jer su zabilježene legende o kršćanskim mučenicima. Datumi njihove smrti stvorili su temelj martirologije.

U IV. stoljeću su postojale tri glavne vrste kataloga života svetaca:

  • godišnji katalog kalendara ili menaion (grčki, μηναῖον, menaion znači "mjesečno"), biografije svetaca koje treba pročitati na propovijedima;
  • sinaksarion ili skraćena verzija života svetaca raspoređenih prema datumima;
  • paterikon[2] (potiče od grčkog πατερικόν; grčki i latinski, pater znači "otac" - "Očeva knjiga"), knjiga koja svojim sadržajem pripada žanru asketske literature. Sadrži mnogobrojne priče o monaškim podvizima, koji imaju didaktičku ulogu.

U zapadnoj Europi hagiografija je bila jedno od važnijih sredstava za proučavanje inspirativne povijesti tijekom srednjeg vijeka. Zlatna legenda[3], talijanskog kroničara i nadbiskupa Đenove Jakova de Voragine[4], obuhvatila je velik dio srednjovjekovnog hagiografskog materijala, s izrazitim naglaskom na čarobne priče. Životopisi su često pisani na način da bi se promicao kult lokalnih ili nacionalnih država, a osobito da bi se razvijala hodočašća vezana za relikvije. Brončana vrata[5] katedrale u Gnieznu[6], u Poljskoj, su jedina romanička vrata u Europi koja obilježavaju život sveca i to sv. Adalberta, koji je pokopan u toj katedrali, a prikazan je u 18 scena, vjerojatno na temelju izgubljene osvjetljene kopije jednog od njegovih životopisa. Zajednica Bolandista[7], nazvanih po jezuiti Žanu Bolou[8], je nastavila studij, akademsku skupštinu, procjenu i objavljivanje materijala koji se odnose na život kršćanskih svetaca. (vidi Acta Sanctorum[9].)


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Janamsakhis [Janamsakhis]. iamdaarji.blogspot.ba (engleski). Pristupljeno 23. veljače 2018.
  2. Paterica [Paterica]. blackwellreference.com (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2018. Pristupljeno 23. veljače 2018.
  3. Zlatna legenda [Zlatna legenda]. blackwellreference.com (engleski). Pristupljeno 23. veljače 2018.
  4. Jakov de Varace [Jakov de Varace]. britannica.com (engleski). Pristupljeno 23. veljače 2018.
  5. Brončana vrata [Brončana vrata]. polska.pl (engleski). Pristupljeno 23. veljače 2018.
  6. Katedrala u Gnieznu [Katedrala u Gnieznu]. inyourpocket.com (engleski). Pristupljeno 23. veljače 2018.
  7. Bolandisti [Bolandisti]. britannica.com (engleski). Pristupljeno 23. veljače 2018.
  8. Žan Bolo [Žan Bolo]. britannica.com (engleski). Pristupljeno 23. veljače 2018.
  9. Acta Sanctorum [Acta Sanctorum]. acta.chadwyck.com (engleski). Pristupljeno 23. veljače 2018.