Hamidijski masakri
.jpg)
Hamidijski masakri koji se nazivaju i armenski masakri, bili su masakri nad Armencima u Osmanskom Carstvu sredinom 1890-ih.
Procijenjene žrtve kretale su se od 100 000 [1] do 300 000 [2], što je rezultiralo s 50 000 djece bez roditelja. Masakri su nazvani po sultanu Abdul Hamidu II., koji je, u svojim nastojanjima da zadrži imperijalni domen Osmanskog Carstva u opadanju, ponovno uspostavio panislamizam kao državnu ideologiju. Iako su masakri bili usmjereni uglavnom protiv Armenaca, u nekim su se slučajevima pretvorili u neselektivne protukršćanske pogrome, uključujući masakre u Diyarbekiru, gdje je, barem prema jednom suvremenom izvoru, ubijeno i do 25.000 Asiraca.[3]
Masakri su u osmanskoj unutrašnjosti započeli 1894. godine, da bi se sljedećih godina sve više razmahali. Većina ubojstava dogodila se između 1894. i 1896. Masakri su počeli jenjavati 1897., nakon međunarodne osude Abdul Hamida. Najoštrije mjere bile su usmjerene protiv dugo progonjene armenske zajednice jer je vlada ignorirala njezine pozive na građansku reformu i bolji tretman. Osmanlije nisu uvažavali žrtve zbog njihove dobi ili spola, te su zbog toga sve žrtve masakrirali brutalnom silom.[4]
Telegraf je proširio vijesti o masakrima diljem svijeta, što je dovelo do značajne količine izvještavanja o njima u medijima zapadne Europe, Rusije i Sjeverne Amerike.[5]
- ↑ A Shameful Act: The Armenian Genocide and the Question of Turkish Responsibility kirkusreviews.com
- ↑ Dictionary of Genocide [2 volumes] books.google.hr Preuzeto 28. ožujka 2025.
- ↑ Angold, Michael (2006), O'Mahony, Anthony (ed.), Cambridge History of Christianity, vol. 5. Eastern Christianity, Cambridge University Press, p. 512, ISBN 978-0-521-81113-2.
- ↑ Cleveland, William L. (2000). A History of the Modern Middle East (2nd ed.). Boulder, CO: Westview. p. 119. ISBN 0-8133-3489-6.
- ↑ Deringil, Selim; Adjemian, Boris; Nichanian, Mikaël (2018). „Mass Violence in the Late Ottoman Empire: A Discussion: An Interview with Selim Deringil”. Études arméniennes contemporaines (11): 95–104. doi:10.4000/eac.1803.