Hazari

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Hazari. Za druga značenja, pogledajte Hazari (razdvojba).
Kazarska država.

Hazari su turkijska nomadska plemena naseljena uz obale Volge.

Kraća povijest[uredi VE | uredi]

Ovaj stari turkijski narod se u 2. stoljeću iza Krista raširio Transkavkazom i kasnije zauzeo područje donje Volge. Ponovno se kao jaka sila pojavljuju u 7. stoljeću da bi se već od 8. do 10. stoljeća njihovo carstvo prostiralo sve od obala Crnog mora i Kaspijskog jezera do Urala i dalje na zapad do Kijeva. Glavni grad Itil, njihovo središte, postaje veliko komercijalno središte. Osvojili su zemlje Povolških Bugara i Ural te nabili danak istočnim Slavenima. Ne miruju, pa zarate i s Arapima, Perzijancima i Armencima. Hazari se nisu uplitali u religiju pokorenih plemena i naroda, religiozna sloboda bila je potpuna. Za njih kažu da su u 8. stoljeću neki prešli na judaizam (plemstvo) a navode se i primjeri da je među njima u 9. stoljeću bilo i kršćana. Oni su svakako u 10. stoljeću ušli u savez s Bizantskim Carstvom u kojem su se istakli u borbi protiv Arapa. S Arapima su ratovali od 642. do 799., uz dva glavna velika rata, Prvi arapsko-kazarski rat 642.-652. i Drugi arapsko-kazarski rat 722.-737. godine, te brojne male prepade i izolirane sukobe.[1] Godine 965. vojvoda od Kijeva (Sviatoslav) potukao je Hazare i njihovo carstvo je propalo.

Hazari su bili stepski jahači ratnici naoružani kopljima, lukom i strijelom, sabljama uobičajenim za stepu a imali su i neke sjekire. Sami su sebe u borbama štitili oklopima. Njihove fortifikacije bile su čvrste, podignute od kamena. Tvrđava u Sarkelu, izgrađena od opeka pokazuje bizantski utjecaj, uz čiju su je pomoć i sagradili.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

The Khazars [1]; [2]

  1. Brook, Kevin Alan (2006). The Jews of Khazaria, Second Edition. Plymouth: Rowman & Littlefield Publishers, Inc. ISBN 978-0-7425-4982-1., str. 126–127.