Hedycarya
| Hedycarya | |
|---|---|
 Hedycarya arborea | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Laurales |
| Porodica: | Monimiaceae |
| Potporodica: | Mollinedioideae |
| Tribus: | Hedycaryeae |
| Rod: | Hedycarya J.R.Forst. & G.Forst. |
| Baze podataka | |
Hedycarya, rod drveća i grmova iz porodice boldovki. Izvorno područje rasprostranjenosti ovog roda je od istočne i jugoistočne Australije, Novog Zelanda do jugozapadnog Pacifika.[1]
Hedycarya je složenica iz grčkog: hēdýs / hedys = sladak, ugodan i káryon / carya = orah, jezgra, koštica, tvrdi plod. Značenje bi bilo otprilike “slatki orah”, “slatka koštica” ili slobodnije “biljka sa slatkim plodovima/košticama”.
Hedycarya J.R.Forst. & G.Forst. je rod iz porodice Monimiaceae — boldovke. Opisali su ga otac i sin Forster 1776. godine. Kao sinonim se navodi Carnegieodoxa Perkins.[2]
Rod obuhvaća uglavnom otočne i južnohemisferske vrste. Najviše ih ima u Novoj Kaledoniji, gdje je oko 8 endemskih vrsta. Još postoje 2 vrste u istočnoj Australiji, jedna u području Vanuatu–Fidži–Samoa–Tonga, te jedna na Novom Zelandu. Stariji navodi iz Nove Gvineje i Salomonskih otoka temelje se na pogrešnim određivanjima. Zanimljivo je i da je monotipski rod Kibaropsis iz Nove Kaledonije jednom tumačen kao dio roda Hedycarya.[2]
To su dvodomni grmovi ili mala stabla, ponekad do oko 20 m visine. Listovi su jednostavni, nasuprotni ili gotovo nasuprotni. Cvatovi su sastavljeni od grozdova koji mogu biti pazušni, ali i ramiflorni ili kauliflorni — dakle razvijaju se na granama ili izravno na deblu.[2]
Većina vrsta raste u podstojnom sloju kišnih šuma, na nižim do srednjim nadmorskim visinama. Hedycarya parvifolia može rasti i u makiji na serpentinskim tlima, a Hedycarya rivularis je reofit, biljka prilagođena rastu uz brze vodotokove i povremeno plavljenje.[2]
Plodovi su elipsoidne koštunice, skupljene na disku, duge oko 3–18 mm. Kad sazriju, postaju crvene ili crne, pa ih najvjerojatnije raznose ptice ili druge životinje koje jedu mesnate plodove.[2]
- Hedycarya alternifolia Hemsl.
- Hedycarya angustifolia A.Cunn.
- Hedycarya aragoensis Jérémie
- Hedycarya arborea J.R.Forst. & G.Forst.
- Hedycarya baudouinii Baill.
- Hedycarya chrysophylla Perkins
- Hedycarya cupulata Baill.
- Hedycarya denticulata Perkins & Gilg
- Hedycarya dorstenioides A.Gray
- Hedycarya engleriana S.Moore
- Hedycarya erythrocarpa Perkins
- Hedycarya loxocarya (Benth.) W.D.Francis
- Hedycarya parvifolia Perkins & Schltr.
- Hedycarya perbracteolata Jérémie
- Hedycarya rivularis Guillaumin
- Hedycarya symplocoides S.Moore
Heterotipski:
- Carnegiea Perkins in H.G.A.Engler (ed.), Pflanzenr., IV, 101(Heft 49): 37 (1911), nom. illeg. homonym. post.
- Carnegieodoxa Perkins in H.G.A.Engler & K.A.E.Prantl, Nat. Pflanzenfam., Nachtr. 4: 94 (1914)
- Monimiopsis Vieill. ex Perkins in H.G.A.Engler (ed.), Pflanzenr., IV, 101(Nachtr.): 58 (1911)
- ↑ Plants of the World online, pristupljeno 31. svibnja 2026.
- 1 2 3 4 5 Pacific plants, pristupljeno 31. svibnja 2026.