Helmholtzov rezonator

Mjedeni kuglasti Helmholtzov rezonator koji se zasniva na originalnom nacrtu (oko 1890. – 1900.).

Helmholtzov rezonator (otkrio ga je Hermann von Helmholtz) je svaka kuglasta šupljina koja ima vlastitu rezonantnu frekvenciju f₀. Frekvencija ovisi o polumjeru šupljine R, duljini l i polumjeru r spojnoga kanala te o gustoći, vlažnosti i temperaturi zraka. Koristi se pri akustičkim ispitivanjima te za prigušivanje buke, kao element prigušivača. Za zrak relativne vlažnosti oko 60%, temperaturu oko 20 °C, te tlak oko 10⁵ Pa vrijedi:

$f_{0}={\frac {v}{2\cdot \pi }}\cdot {\sqrt {\frac {A}{V_{0}\cdot L_{eq}}}}$

gdje je: v - brzina zvuka, A - presjek spojnog kanala, V₀ - statički obujam šupljine, L_eq - ekvivalentna duljina spojnog kanala, koja se može uzračunati iz:

$L_{eq}=l+0,6\cdot r$

Izvori

HE

Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda