Helmholtzov rezonator

Izvor: Wikipedija
Mjedeni kuglasti Helmholtzov rezonator koji se zasniva na originalnom nacrtu (oko 1890. – 1900.).

Helmholtzov rezonator (otkrio ga je Hermann von Helmholtz) je svaka kuglasta šupljina koja ima vlastitu rezonantnu frekvenciju f0. Frekvencija ovisi o polumjeru šupljine R, duljini l i polumjeru r spojnoga kanala te o gustoći, vlažnosti i temperaturi zraka. Koristi se pri akustičkim ispitivanjima te za prigušivanje buke, kao element prigušivača. Za zrak relativne vlažnosti oko 60%, temperaturu oko 20 °C, te tlak oko 105 Pa vrijedi:[1]

gdje je: v - brzina zvuka, A - presjek spojnog kanala, V0 - statički obujam šupljine, Leq - ekvivalentna duljina spojnog kanala, koja se može uzračunati iz:

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Helmholtzov rezonator, [1], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.