Prijeđi na sadržaj

Helsinška katedrala

Izvor: Wikipedija
Helsinška katedrala
Pročelje Helsinške katedrale
Lokacija Helsinki
Država
Koordinate 60°10′13″N 24°57′08″E / 60.170278°N 24.952222°E / 60.170278; 24.952222
Arhitekt Carl Ludvig Engel, preuredio Ernst Lohrmann
Godine izgradnje 1830.
Godina završetka 1852.
Renoviran 1980-ih
Religija Evangeličko-luteranska Crkva
Patron sv. Nikola
Arhitekt. stil neoklasicizam
caption = Helsinška katedrala
Helsinška katedrala
Helsinška katedrala
Helsinška katedrala na zemljovidu Finske

Helsinška katedrala (fin. Helsingin tuomiokirkko, Suurkirkko; šve. Helsingfors domkyrka, Storkyrkan) je finska evangeličko-luteranska katedrala Helsinške biskupije, smještena na Senatskom trgu u četvrti Kruununhaka u središtu Helsinkija. Crkva je izvorno građena od 1830. do 1852. godine kao počast velikom knezu Finske, caru Nikoli I. od Rusije. Bila je poznata i kao Crkva svetog Nikole (fin. Nikolainkirkko, šve. Nikolajkyrkan) sve dok Finska nije proglasila punu neovisnost 1917.[1] Glavna je znamenitost grada[2] i jedna od najpoznatijih povijesnih građevina u Finskoj.[3][4]

Helsinška katedrala je građevina u neoklasičnom stilu i najznačajnija znamenitost u gradskom pejzažu Helsinkija sa svojom visokom, zelenom kupolom okruženom s četiri manje kupole. Projektirao ju je Carl Ludvig Engel kao vrhunac svog rasporeda na Senatskom trgu. Crkva je okružena manjim zgradama koje je Engel također projektirao.

Tlocrt crkve je grčki križ (kvadrat u središtu i četiri jednakostranična kraka), simetričan u svakom od četiriju glavnih smjerova i pročeljem svakog kraka koje ima kolonadu i zabat. Engel je izvorno namjeravao postaviti još jedan red stupova na zapadnom kraju kako bi označio glavni ulaz nasuprot istočnog oltara, ali to nikada nije izgrađeno.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Nakon što je Helsinki 1812. godine proglašen glavnim gradom Finske, Aleksandar I. je 1814. godine odredio da se 15 posto poreza na uvoz soli prikuplja u fond za dvije crkve, jednu luteransku i jednu pravoslavnu.[5] Katedrala je izgrađena na mjestu manje crkve Ulrike Eleonore iz 1724. – 1727., koji je bio posvećen svojoj zaštitnici švedskoj kraljici Ulriki Eleonori.[6] U obližnjem Kamppiju je između 1824. i 1826. izgrađena pomoćna crkva, tzv. "Stara crkva" koja je služila župi dok se crkva Ulrike Eleonore rušila i do posvete nove katedrale. Zvona stare crkve prmještena su na novu katedralu.[7] Izgradnja katedrale započela je 1830. godine, iako je službeno otvorena tek 15. veljače 1852.[8][9] Engel je umro 1840. godine.

Zgradu je kasnije preuredio Engelsov nasljednik Ernst Lohrmann, čije četiri male kupole naglašavaju arhitektonsku vezu s uzorima katedrale, Katedralom svetog Izaka i Kazanskom katedralom u Sankt Peterburgu.[10][11] Lohrmann je također projektirao dvije dodatne zgrade bočno od stepeništa: gledajući s trga, lijevo zvonik, a desno kapelu.[12] Također je 1849. godine podigao cinkove kipove dvanaest apostola veće od prirodne veličine na vrhovima i kutovima krovne linije.[13] Izradili su ih August Wredov i Hermann Schievelbein, a izlila ih radionica SP Devaranne u Berlinu između 1845. i 1847.[14] Oltarnu sliku oslikao je Carl Timoleon von Neff, a crkvi ju je darovao car Nikola I.[15] Kriptu katedrale obnovili su 1980-ih arhitekti Vilhelm Helander i Juha Leiviskä za korištenje u izložbama i crkvenim svečanostima. Helander je također bio odgovoran za konzervatorske popravke katedrale krajem 1990-ih.

Danas je katedrala jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija Helsinkija. U 2018. godini posjetilo ju je pola milijuna turista.[16] Crkva se redovito koristi za bogoslužja i posebne događaje poput vjenčanja. Finska nacionalna proslava dana svete Lucije održava se u katedrali.[17]

U popularnoj kulturi

[uredi | uredi kôd]

Uvodna sekvenca glazbenog spota za pjesmu " Sandstorm" grupe Darude snimljena je na Senatskom trgu, s istaknutim prikazom katedrale u pozadini.[19][20]

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Vanjsko pročelje:

[uredi | uredi kôd]

Kipovi apostola:

[uredi | uredi kôd]

Na katedrali se nalaze još i kipovi Svetog Pavla,[21] Jakova Zebedejeva,[22] Jakova Alfejeva[23] i Svetog Andrije.[24]

Unutrašnjost:

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Kirkko Helsingissä - Cathedral
  2. Helsingin tuomiokirkko. My Helsinki. Pristupljeno 26. lipnja 2020.
  3. What to do in Helsinki: Helsinki Cathedral and Senate Square
  4. Architecture of Helsinki – Destig. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2021. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  5. Ikonen, Outi. 15. kolovoza 2018. Uspenskin katedraalia alettiin rakentaa suolantuontiveroilla – nyt 150 vuotta täyttävä katedraali on suosittu turistikohde. Kirkko ja kaupunki. Pristupljeno 27. lipnja 2020.
  6. Memorial to the Ulrika Eleonora Church. HAM Helsinki. Pristupljeno 29. lipnja 2020.
  7. 1 2 Kirkon tarina. Helsingin Tuomiokirkko. Pristupljeno 26. lipnja 2020.
  8. Perälä, Reijo. 12. travnja 2018. Helsingin tuomiokirkko nousi vallan symboliksi ja maksoi miljoona ruplaa. Yle. Pristupljeno 26. lipnja 2020.
  9. Ruuth, Martti. 1952. Helsingin Suurkirkko satavuotias (finski). Helsingin evankelis-luterilaisten seurakunta. Helsinki. str. 7
  10. Halonen, Kaisa. 1. veljače 2012. 160-vuotias Helsingin helmi. Kirkko ja kaupunki. Pristupljeno 26. lipnja 2020.
  11. Tuomiokirkko Helsingin sydän (PDF). Helsingin Seurakunta. Pristupljeno 26. lipnja 2020.
  12. Tilat. Helsingin Tuomiokirkko. Pristupljeno 26. lipnja 2020.
  13. Cast by the prominent firm of S. P. Devaranne, Berlin, and set up in 1852, according to Carol A. Grissom, Zinc sculpture in America, 1850–1950 2009:587.
  14. Kaksitoista apostolia. HAM Helsinki. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. siječnja 2023. Pristupljeno 26. lipnja 2020.
  15. HelsingforsDomkyrka (švedski). Uppslagsverket Finland. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2013. Pristupljeno 19. veljače 2013.
  16. Helsingin tuomiokirkko harkitsee pääsymaksun perimistä. Seurakuntalainen. 28. listopada 2019. Pristupljeno 27. lipnja 2020.
  17. https://yle.fi/a/74-20131317
  18. Minä vuosina Helsingin Senaatintorille rakennettiin lumikirkko?. Kysy. 13. listopada 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2020. Pristupljeno 29. lipnja 2020.
  19. Myrskyisä pako läpi Helsingin katujen (PDF). Helsingin Sanomat (finski). 16. studenoga 2000. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 4. listopada 2015. Pristupljeno 10. travnja 2017.
  20. Rantanen, Miska. 2. svibnja 2019. Maailman kuuluisin takaa-ajojuoksu. Helsingin Sanomat. Pristupljeno 5. srpnja 2020.
  21. Korhonen, Ilari. Paavali. Tottosaari. Pristupljeno 25. lipnja 2020.
  22. Korhonen, Ilari. Jaakob Vanhempi. Tottosaari. Pristupljeno 25. lipnja 2020.
  23. Korhonen, Ilari. Jaakob Nuorempi. Tottosaari. Pristupljeno 25. lipnja 2020.
  24. Korhonen, Ilari. Andreas. Tottosaari. Pristupljeno 25. lipnja 2020.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Helsinška katedrala