Herrenchiemsee
| Palače kralja Ludwiga II.: Neuschwanstein, Linderhof, Kraljevska kuća na Schachenu i Herrenchiemsee | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Njemačka |
| Godina uvrštenja | 2025. (47. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturna baština |
| Mjerilo | (iv) |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1726 |
| Koordinate | 47°30′50″N 12°14′07″E / 47.5138°N 12.2353°E |
  Herrenchiemsee Lokacija Herrenchiemseea u Njemačkoj | |
Herrenchiemsee je njemački dvorac na Herrenchiemseeu, otoku na jezeru Chiemsee u Bavarskoj, 80 km istočno od Münchena. Palača u historicističkom neobaroknom stilu, započeta 1878. i ostavljena nedovršena nakon kraljeve smrti 1886. godine, posljednji je i najveći arhitektonski projekt Ludviga II. Bavarskog.
Godine 2025. dvorac Herrenchiemsee (zajedno s dvorcem Neuschwanstein, Königshaus am Schachen i dvorcem Linderhof) uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske baštine u Njemačkoj. Ovi dvorci, pažljivo integrirani u zapanjujuće prirodne krajolike, utjelovljuju Ludwigovu umjetničku viziju osobna i maštovita utočišta, odražavaju romantični i eklektični duh tog doba.[1]
Tijekom svog putovanja u Francusku 1867. godine, Ludvig II. posjetio je Versajsku palaču i razvio strastveno divljenje prema Luju XIV.. Tada je odlučio izgraditi vlastiti Versailles. No, prvi pokušaj, dvorac Linderhof inspiriran Velikim Trianonom, pokazao se kao malo više od seoske kuće, što je bilo daleko od njegovih ambicija. Stoga je bavarski kralj u rujnu 1873. od grofa Hunolsteina kupio otok Herrenchiemsee, bivši augustinski samostan.
Kralj je najprije dao zgrade samostana preurediti u rezidenciju koja je poznata kao “Stara palača” (Altes Schloss). No, 31. svibnja 1878. godine postavljen je kamen temeljac za “Novu palaču” (Neues Schloss), poznat tada i pod imenom Meicost Ettal (enigmatično ime koje je odabrao sam Ludvig II. Bavarski, a koje je zapravo anagram poznatog apokrifskog citata Kralja Sunca: „Ja sam država!”, tj. Ettat cest moi!). Gradnja je napredovala vrlo brzo, a radove je, kao i u slučaju drugih Ludvigovih dvoraca, vodio arhitekt Georg von Dollmann, uz pomoć Christiana Janka i Franza Seitza, a kasnije ga je naslijedio Julius Hofmann. Tkanine i ostali unutarnji ukrasi naručeni su nekoliko godina prije početka radova. Nakon sedam godina gradnja je zaustavljena zbog nedostatka sredstava, ali Ludvig II. uspio se useliti u palaču, gdje je živio samo 16 dana. Ubrzo nakon kraljeve smrti 1886. godine, radovi su definitivno zaustavljeni. Dvadeset soba palače čije je unutarnje uređenje bilo dovršeno tada je otvoreno za javnost, prvenstveno kako bi se pomoglo u otplati ogromnih dugova koje je Ludvig II. Bavarski nakupio za njezinu izgradnju.
God. 1907. srušeno je nedovršeno Sjeverno krilo, a paralelno Južno krilo nije nikada ni započeto. Poslije Njemačke revolucije 1919. godine, Rupprecht Bavarski ga je prepustio Bavarskoj državi. Danas dvorac održava „Bavarska državna uprava za palače, vrtove i jezera”, te je velika turistička atrakcija. Brojni turisti privučeni su i činjenicom kako je dvorac Herrenchiemsee inspirirao Walta Disneya prilikom dizajniranja unutrašnjosti dvorca za Pepeljugu i dvorca u Disneyworldu. Također, Herrenchiemsee se nalazi u blizini Neuschwansteina (koji je inspirirao izgled Snjeguljičina dvorca) u Švapskoj, pa se turisti često odlučuju posjetiti oba mjesta.
Palača je izgrađena na uglavnom nepristupačnom mjestu, usred šume, na manje-više udaljenom jezerskom otoku dostupnom samo brodom; danas putem sustava malih parobroda.
Neobarokna Nova palača je oblikovana u obliku slova 'W' s krilima koja su okruživala središnju građevinu. Samo 16 od 70 soba bilo je u prizemlju. Državni apartmani otvaraju se na Dvoranu ogledala, s Dvoranom mira i Dvoranom rata na oba kraja, koja zauzima cijeli prednji dio palače i proteže se 98 metara u duljinu, 25 metara duže od izvornog versajskog dizajna. Veleposlaničko stubište replika je onog u Versaillesu, koje je srušeno 1752. godine. Njegov simetrični pandan nikada nije dovršen. Nakon dva predsoblja, ulazi se u državnu spavaću sobu gdje se s obje strane kreveta nalaze dvoja vrata koja vode do ormara, gdje se kralj odijevao, i druga do toaleta, a zatim u Vijećnicu. Privatni apartmani uključuju kupaonicu i blagovaonicu.
Herrenchiemsee nikada nije bio zamišljen kao savršena točna replika Versajske palače, nego kao spomenik Ludvigovom divljenju prema francuskom kralju Luju XIV. Tako je veliki strop Dvorane zrcala (Spiegelgalerie) oslikan s 25 fresaka koje prikazuju Luja XIV. u njegovom najboljem izdanju. Sama Dvorana zrcala, kao i u Versaillesu, ima 17 lukova, a Dvorana mira i Dvorana rata s obje strane imaju po šest prozora. Prozorske niše na Herrenchiemseeu nešto su šire od onih u Versaillesu, što njezino središnje pročelje čini nekoliko metara širim. Blagovaonica ima dizalo i najveći svjetski luster od Meissen porculana. Zgrada je također iskoristila gotovo dva stoljeća tehnološkog razvitka. Izvornoj versajskoj palači nedostajali su toaleti, voda i centralno grijanje, dok Nova palača ima sve to, uključujući i veliku grijanu kadu i trpezarijski stol koji se uvlači u podrum pomoću hidrauličkog mehanizma.[2]
Formalni vrt s kopijom versajske fontane Latona ispunjen je fontanama, i kipovima u klasičnom stilu tipičnom za francuske vrtove i fantastičnom romantizmu koji je favorizirao kralj Ludvig II. Kipovi koji podsjećaju na antiku nalaze se diljem vrtova, izrađeni u veličanstvenom stilu romantičnih opera Richarda Wagnera .
Velika fontana ispred dvorca s pogledom na park
Stražnja fasada
Dvorana zrcala
Veleposlaničko stubište
Kraljeva spavaća soba
- ↑ The Palaces of King Ludwig II of Bavaria: Neuschwanstein, Linderhof, Schachen and Herrenchiemsee, službene stranice UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 29. prosinca 2025.
- ↑ Gerhard Hojer (ur.), King Ludwig II Museum Herrenchiemsee, katalog, Hirmer Verlag, München 1986. ISBN 3-7774-4160-0
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Herrenchiemsee |
- Web stranice dvorca Herrenchiemsee (njem.) (engl.)
- Herrenchiemsee, the bavarian Versailles Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. veljače 2021. (Wayback Machine) (engl.)
