Hiroo Onoda
| Hiroo Onoda | |
|---|---|
 Hiroo Onoda (1944./45.)
| |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 19. ožujka 1922. |
| Mjesto rođenja | Kainan, Wakayama |
| Datum smrti | 16. siječnja 2014. |
| Mjesto smrti | Tokio |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Ratovi | Drugi svjetski rat |
| Važnije bitke | Bitka za Filipine (1944. – 1945.) |
| Vojska | Japanska carska vojska |
Hiroo Onoda (Kainan, Wakayama, 19. ožujka 1922. – Tokio, 16. siječnja 2014.), japanski potporučnik. Oružje je položio tek 1974. godine[1] te se tako smatra posljednjim ratnikom Drugog svjetskog rata.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen je 19. ožujka 1922. godine u japanskom gradu Kainan. U svojoj 20. godini priključen je japanskoj Carskoj vojsci. U prosincu 1944. godine poslan je na filipinski otok Lubang te mu je zapovjeđeno da se ne predaje ni pod kojim uvjetima i da se bori do posljednjeg čovjeka.[1][2] Pred svršetak rata i po dolasku američke i filipinske vojske na otok, Onoda se s trojicom svojih suboraca povlači u brda gdje vodi gerilske borbe protiv filipinske vojske. Dok su Onodini suborci izginuli u gerilskom ratu, Onoda nastavlja borbu. Odbija predaju čak i nakon dolaska njegove obitelji koja ga uvjerava da je rat gotov. Oružje polaže tek 1974. godine dolaskom njegovog bivšeg ratnog zapovjednika koji mu naređuje predaju.[1][3] Nakon 29. godina borbe postao je jako popularan. Po povratku u domovinu ponuđen mu je rad u japanskom parlamentu. Napisao je i autobiografiju o gerilskom ratu. Nezadovoljan zbog prevelike pažnje koja mu se posvećuje, Onoda odlazi u Brazil 1975. godine. Ženi se 1976. godine. U Japan se vraća 1984. godine te osniva Onoda Shizen Juku, obrazovni kamp za mlade. Lubang ponovno posjećuje 1996. godine te ujedno donira 10 000 $ lokalnoj školi. Preminuo je 16. siječnja 2014. u Tokiju.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Glas Slavonije.hr – Umro Japanac koji se predao tek 1974., pristupljeno 22. prosinca 2014.
- ↑ Index.hr – Umro Hiroo Onoda, Japanac koji se nakon kraja Drugog svjetskog rata nastavio boriti do 1974. godine[neaktivna poveznica], pristupljeno 22. prosinca 2014.
- ↑ balkans.aljazeera.net – Smrt Japanca koji se predao tek 1974., pristupljeno 22. prosinca 2014.